Homilija na blagdan sv. Antuna u Humcu 13.6.2024.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagdan sv. Antuna Padovanskog

Humac, 12. i 13. lipnja 2024.

Draga braćo franjevci, dragi vjernici, hodočasnici i štovatelji sv. Ante Padovanskoga,

Večeras /Danas slavimo svetog Antuna, „sveca svega svijeta“, najštovanijeg sveca nakon BD Marije i svetog Josipa. Osobito je on omiljen svetac u našem hrvatskom narodu – njegovim imenom se naziva najviše Hrvata, u svim inačicama: Ante, Antun, Anto, Antonio, Antonija, Tonči, Tončica, Tonka…

Zahvalni smo Bogu i sv. Anti danas što smo se mogli okupiti na ovaj njegov blagdan i slaviti Euharistiju, od koje je i on živio jer je bio svećenik, redovnik franjevac. Rodom je bio iz Lisabona (1195.), krsnim imenom Ferdinand, ušao je prvo u augustinski red, i gdje je osobito pomno studirao Sveto Pismo, ali kad je upoznao franjevce prešao je u Red male braće koji je tek nastajao i bio sve rašireniji po svijetu. Bilo je to još u vrijeme osnivača Reda sv. Franje Asiškoga, kojeg je i osobno upoznao i s njim prijateljevao.

Želja za mučeništvom.

Antuna je u franjevački red privukao primjer mučeništva petorice franjevaca čija su mrtva tijela 1220. stigla u Coimbru iz Maroka gdje su ubijeni. On je tada i sam zaželio poći u Maroko i propovijedati Krista, dapače napravio je zavjet mučeništva, htio je poput ove braće i sam dati svoj mladi život za Krista: „O kad bi se Svevišnji udostojao i mene učiniti dionikom krune svojih svetih mučenika!“ – zavapio je Ante, ispunjen gorljivošću i željom da svjedoči i životom za Krista.

To se ipak nije obistinilo, premda je on doista postavši franjevac zaplovio morem prema Africi, ali zbog bolesti morao vratiti i brod se, zbog strašne oluje, našao u Italiji, na obalama Sicilije. Tu sveti Ante ozdravio jer Bog je ovdje želio da djeluje te je nastavio svoj redovnički život u običnosti samostana.

Važna je ipak bila ta njegova radikalna odluka da želi sve dati za Krista, i sam život žrtvovati da bi za njega posvjedočio.

To se i nama, braćo i sestre, događa. I mi smo pozvani darovati svoje živote Bogu, u svakodnevnim često poslovima i odnosima. Nije li i naš skroman i česti skriven život baš takav Bogu miliji negoli da činimo neka velika junačka djela? Zapravo, trebali bismo činiti govorila sveta Majka Terezija: mala djela s velikom ljubavlju – tada i ta mala djela postaju velika!

Poznavatelj Svetog Pisma.

Sveti Antun bio je teolog, vrsni znanstvenik i veliki naučitelj Crkve. On često u ruci, tako ga prikazuju umjetnici, drži knjigu Svetoga Pisma. Time i nama poručuje: ako želimo biti prijatelji Božji, trebamo poznavati Riječ Božju. Sveti je Jeronim rekao: „Tko ne poznaje Pisma ne poznaje Krista.“

Čitati i razmatrati Riječ Božju treba biti u temelju kršćanskog života nas vjernika. Valja se uvijek pitati kada u životu dođu neke dvojbe, a što bi Isus učinio na mojem mjestu. To mogu saznati samo ako čitam i razumijem Bibliju, osobito Novi zavjet.

Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.“ (Iv 1,14)

Kako se Krist utjelovio u naše ljudsko tijelo, tako i naša riječ mora biti utjelovljena. Nisu dovoljne samo riječi, nego čitav život mora govoriti.
Znamenita je Antunova rečenica: „Neka riječi zašute, a život neka govori!“ Doista, mnogo je i previše kršćana koji samo riječima svjedoče svoju vjeru, a premalo onih koji životom to dokazuju.

I te kako nam je potrebna danas upravo njegova vjera, i to životom svjedočena i pokazivana.

Veliki propovjednik.

Sveti Ante je postao poznat i nadasve glasovit zbog svog propovijedanja. Zapravo je slučajno otkriven – ali mi znamo da nema slučaja, da je to bila Božja volja. Jednom je 1222. u Forliju bilo svećeničko ređenje no nije došao propovjednik pa se netko sjetio Antuna i njega zatražio da propovijeda. I on je održao takvu propovijed da su se svi divili, da su ga i braća odmah prepoznala kao vrsnog govornika i propovjednika, te su ga otada slali okolo po gradovima i selima da navješćuje Riječ Božju.

Znalo se dogoditi da nije bilo mjesta u crkvi pa je na trgu propovijedao, a posljednju korizmu u Padovi svaki je dan propovijedao na jednoj livadi, jer toliko je ljudi dolazilo da ga sluša. Danas se u njegovoj predivnoj bazilici u Padovi nalazi jedan relikvijar koji čuva njegov jezik koji je ostao sačuvan. Htio je očito tako Bog poručiti da je njemu mio sveti Ante i njegovo propovijedanje Riječi Božje koje je obratilo čitava mnoštva.

Kada je bio u južnoj Francuskoj bio je prozvan „maljem pogana“. Naime, njegova je riječ tako snažno udarala u kriva mišljenje i hereze koje su naučavali pogani odnosno otpadnici od Crkve, da su se oni masovno vraćali pod okrilje svete Crkve.

Molimo li i mi danas, braćo i sestre, za naše propovjednike? Da im riječ bude snažna, bez dvoličnosti i iskreno svjedočanstvo Krista Gospodina.

Dijete Isus u naručju sv. Ante.

Jednom dok se sv. Ante molio, a bila je noć, njegov je subrat opazio da je u njegovoj sobi velika svjetlost. Prišao je bliže i kroz odškrinuta vrata zapazio da je u Antinom naručju jedno dijete. Pitao ga je sutradan, o kakvom se to djetetu radi, a Ante mu je odgovorio da je imao viđenje da mu je došao Dijete Isus.

Otada, zbog ove zgode, sv. Ante je i zaštitnik djece. Tako se na njegov blagdan blagoslivljaju djeca, ne bi li bila što sličnija Isusu.
U toj gesti Isusa kao djeteta na rukama sv. Ante, možemo zaključiti da nam svima on upravo pruža Isusa. Sveti Ante ne zove k sebi, on nas zove k Isusu i pruža nam njega, daruje nam ga.

K tome, poziv je to i na molitvu za svu djecu svijeta. Djeca su bezazlena i lakše čiste duše razumiju prijateljstvo i ljubav. Ona trebaju učiti nas starije kako treba Bogu pristupati nevina i čista srca.
Molimo se, braćo i sestre, za djecu. Najprije da bude djece! Jer je opća pošast u svijetu, a posebno na Zapadu, pa tako i među nama Hrvatima, da se ne prihvaćaju i ne rađaju djeca. Ljudi se više brinu za kućne ljubimce negoli za djecu. A to vodi u propast našu civilizaciju i naš narod. Kad sam bio kod jednog fratra u Njemačkoj, koji živi u turskom kvartu toga grada, on  mi je objasnio kako razliku kršćane i muslimane, vidjevši ih na cesti: dok muslimani nose i vode djecu, kršćani šeću pse.

Molimo se, braćo i sestre, da se djeca dobro odgajaju, u kršćanskom duhu. Treba djecu voditi – to znači riječ „edukacija“ /izvoditi… A nekad bismo se mogli upitati: tko koga u nekim obiteljima vodi,  roditelji djecu ili djeca roditelje? Djeci treba pokazati put, njih treba uvoditi u prave vrijednosti, učiti vjeri, poštenju, marljivosti… nije to nikada bilo lako, a posebno je to teško danas, ali to je pravi put. To nekad zahtijeva i postavljanje granica, stegu i zadana pravila kojih se teško držati, ali ako se to iz ljubavi čini, djeca će to znati cijeniti i poslušati.

Molimo danas sv. Antu i za naše roditelje: da ne odbacuju djecu, da se vesele brojnom potomstvu, da ne napuštaju djecu i da se kane krivog puta, jer djecu se zapravo najviše odgaja primjerom. A naše se obitelji danas mnoge rastaču i rastaju, jer nema poniznosti, strpljivosti, jer nedostaje opraštanja i – osobito vjere.

Sveti je Antun poznat po tome što je mirio obitelji, što je posvađane uspio svojim utjecajem dovesti do pomirenja. Koliko to i danas treba našim zavađenim obiteljima!

Riječ Božja danas nam progovara o Mudrosti (Mudr 7, 7-14) koja je sam Krist, a njegovi ga sveti pronose i pozivaju sve nas da ga slijedimo.

U poslanici sv. Pavao (Ef 4, 7-15) nabraja razne službe i darove koje Bog ljudima daje. A sve to za izgrađivanje Tijela Kristova tj. Crkve, naše međusobno zajedništvo, za što nam treba međusobno služenje.

Evanđelje  (Mk 16, 15-20) donosi poslanje apostola: na dan svoga Uzašašća Gospodin šalje svoje učenike propovijedati po svem svijetu! I mi smo danas poslani: ne toliko riječima koliko životom, svjedočiti Krista, biti njegovi glasnici i njegovi propovjednici.

Molimo zagovor svetog Antuna za naš hrvatski narod koji ga toliko štuje. Njega osim što ga nazivamo svecem svega svijeta zovu mnogi i čudotvorcem, pa se i mi njemu utecimo vjerujući u njegov zagovor. Čuda su moguća. Ta Bogu je sve moguće!

Nema te nemoguće situacije, tog stanja beznađa i takvih prilika u kojima se više ništa ne može jer Bog može uvijek sve promijeniti. Vjerujemo to i utecimo se u zagovor ovog sveca! Amen.

Pin It on Pinterest