mons. Vlado Košić, sisački biskup
HOMILIJA NA BLAGDAN BL. S. MARIJE OD PROPETOG PETKOVIĆ
Blato, 9. VII. 2012.
Poštovane i drage sestre Kćeri Milosrđa, na čelu s časnom majkom s. Emilom Barbarić i provincijalnom poglavaricom s. M. Nelijom Pavlović, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo vjernici, a posebno vi, dragi Blaćani!
Najprije pozdravljam dubrovačkog biskupa, anđela ove mjesne Crkve, mons. Matu Uzinića, kojem zahvaljujem na gostoprimstvu.
Rekao bih najprije da je blaženica, sestra Marija od Propetog Petković – svima vama, ali i svima nama na ponos! Na ponos je Dubrovačkoj biskupiji, a posebno bl. s. Marija je na ponos vama, drage časne sestre, jer je vaša utemeljiteljica, jer je osnovala vašu Družbu, jedinu autohtonu hrvatsku redovničku žensku zajednicu – Sestre Kćeri Milosrđa. Na ponos je vama, dragi župljani i stanovnici Blata na Korčuli jer je Blaženica dijete ovog vašeg lijepog otoka, ponikla u ovom mjestu, Blatu, koje je ostavilo neizbrisiv pečat u njezinoj duši, tako da se može reći da je njezina svetost, koju joj je potvrdio Papa bl. Ivan Pavao II., kada ju je 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom trećeg posjeta Hrvatskoj proglasio blaženicom Svete Crkve, izrasla iz duše ovih ljudi, kao plod duge i teške povijesti u kojoj se ovdje trebalo boriti i s ljudima i s prirodom za opstanak, ali i slavne povijesti, povijesti vjernosti Bogu i čovjeku, povijesti dobrote, plemenitosti, ljubavi i osobito – milosrđa.
Zato vam svima, dragi sudionici ovoga slavlja, draga braćo i sestre u kršćanskoj vjeri, čestitam današnji blagdan i zahvaljujem Sestrama na pozivu da budem s vama u ovaj lijep i svečan, blagi dan – blagdan bl. Marije od Propetoga.
Upravo je prevažna činjenica to, što je ona iznikla baš iz ovog podneblja. Naime, to je presudno utjecalo na njezin daljnji životni put, posebno njezina povezanost s ocem. Glava i duša obitelji Petković Kovač bio otac Antun, ugledan i rado viđen član blatske zajednice, poznat po svojoj jednostavnosti, plemenitosti i ponad svega milosrdnosti, posebice prema siromasima, kojih je tada u Blatu bilo mnogo. Upravo su ga težaci i siromasi osobito poštovali i voljeli, a Marija piše u svojim uspomenama da su mu tu ljubav i uzvraćali.
Naša blaženica prema ocu gajila je osjećaje najvećeg poštovanja, tvrdeći da je otac svojoj djeci bio kao neka svetinja. Pravednost, istinitost, milosrdnost i ljubav bile su u njemu u najvećem stupnju savršenosti. Kaže da joj je bio uzor čije je vrline motrila i usvajala i da mu je privržena zato što je tako dobar i milosrdan prema siromasima, tako jednostavan i istinit kao čisto zlato.
Sigurno da je već tada, živeći kao djevojčica u obiteljskom domu ovdje u Blatu, usvojila kršćansku krepost milosrđa, po kojem je poslije dala i ime redovničkoj družbi koju je osnovala 4. listopada 1920., na blagdan sv. Franje, a na poticaj dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića, utemeljila je družbu Kćeri Milosrđa, koja se ubrzo proširila – najprije u Suboticu, pa potom u Južnu Ameriku, u Argentinu.
Kako se već spomenusmo, uzorni roditelji, otac Antun i majka Marija rođena Marinović svih osmero djece – od kojih je Marija bila šesto – kršćanski su odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati.
Bl. Marija je u svom životu ostvarila riječi sv. Pavla, koje smo čuli danas u prvom čitanju, a koje je on uputio Kološanima. Naime, u njoj prepoznajemo upravo to o čemu Apostol govori: „milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, … a povrh svega – ljubav. To je sveza savršenstva.“ (Kol 3,12.14)
Sestra, naša Blaženica, odazvala se Gospodinovom pozivu, na koji se – kako smo čuli u Evanđelju – bogati mladić nije odazvao: čuvala je i vršila Božje zapovijedi „od svoje mladosti“, ali je također „prodala što je imala i podala siromasima, a onda pošla za Isusom i slijedila ga.“ (usp. Mk 10,20-21). Mladić se nije odazvao na poziv Isusov, „jer imaše velik imetak“ (ib.). Marija Petković se odazvala i pošla za Isusom, premda je njezina obitelj bila bogata – bavila se vinogradarstvom i maslinarstvom, zapošljavajući čak 750 radnika (!). Pa ipak, Marija je sve ostavila i pošla za Isusom i – za razliku od mladića koji se nije odazvao i koji je, kako bilježi Evanđelista, „otišao žalostan“, s. Marija bila je radosna jer je bila slobodna za djelo milosrđa prema braći u potrebi, za djelo redovničkog posvećenja i – rekao bih: u svemu i ponajviše – za život u Isusovoj blizini.
Čini se da je to promatranje Krista Raspetoga bilo presudno za život i duhovnost s. Marija Petković, koja se i prozvala, odnosno dobila ime – prigodom svojih redovničkih zavjeta: s. Marija od Propetog Isusa. Ta kontemplacija lica Krista Raspetoga bila je njezino nadahnuće i izvor njezina djelovanja. Ona se mogla sva posvetiti Bogu i zbrinjavanju siromaha je u Kristu Propetome vidjela upravo tu ljubav prema nama siromasima. Ona kaže u svojim spisima: „Isus je odabrao trpljenje, bol, kao jedino sredstvo da nam pokaže put k blaženstvu – izabrao je put trpljenja, bol, da nam pribavi otkupljenje. Izabrao je trpljenje da nas gane na ljubav. Dao je bol da preobrazuje cijelo čovječanstvo. Bol je velika učiteljica – ona nas uči što je taj život, kako da postupamo s drugima.“ Blaženica je također zapisala i ovo: „Propete Isusove ruke neka nas opominju da sve radimo u ljubavi i požrtvovnosti, probodene noge Isusove neka nas opominju da hodamo putem sv. poslušnosti i putem sv. Božjih zapovijedi, njegova trnova kruna neka nas sjeća svete poniznosti koja mora da resi našu redovničku dušu, a otvoreni bok Isusov neka bude naša najslađa okrepa i naš zaklon, iz njega crpimo snagu u svim svojim bolima i slaboćama.“ Blaženoj Mariji Propeti Krist i njegov križ jest najveći učitelj i to ona želi prenijeti svojim sestrama, ali i svima nama, kad poručuje: „Stanite pred ovim propetim Spasiteljem, pogledajte Križ, tko je na njemu. Zadubimo se malo tu u razmatranje. Zaručnici Isusovoj mora biti slatko kad može kleknuti pred Križem, obujmiti ga svojim rukama i zahvaljivati se Božanskom Spasitelju, koji je za nju muku podnio. Pod Križem naučit ćete se stupati putem Križa, putem trpljenja i požrtvovnosti. To je kraljevski put, to je najodličniji vođa izabranih duša. Prije nego je Spasitelj posvetio križ svojom smrću na njemu, on je bio drvo sramote, stratište određeno za najgore razbojnike. Ali nakon presvete muke Isusove, Križ je postao slavan, Križ je geslo svetaca, Križ je knjiga života. Križ je učitelj poniznosti, samoprijekora, ljubavi i svake kreposti.“
Velika je poruka koju nam svima danas daje blažena Marija, utemeljiteljica družbe Sestara Kćeri Milosrđa sv. Franje. Poslušajmo ju i u životu provodimo. Ona nam poručuje: „Bog je sama ljubav i milosrđe. On ne sudi pokajanog grešnika nego mu prašta po njegovoj ljubavi i milosrđu, kako je rekao pokajanoj Magdaleni: ‘Opraštaju ti se grijesi (mnogi), jer si mnogo ljubila.’ Ljubav pokriva mnoštvo grijeha! Po ljubavi i milosrđu dobivamo oprost i milosrđe. Sam nas Isus uči u sv. Evanđelju kakav će biti sud milosrdnima i ne milosrdnima. Imajmo ljubavi i smilovanja za svakoga, pa će i nama Isus oprostiti naše grijehe. Krist ljubavi neka u nama stanuje i vlada. Po Njemu ćemo djelovati djela ljubavi i oganj što ga je On donio u naše srce zapalit će druga hladna srca.“
Ovogodišnom proslavom blagdana bl. Marije od Propetog Petković, obilježavamo također dvostruku 10. godišnjicu: naime, sjećamo se Odluke o herojskim krepostima (dane u Rimu, 5. srpnja 2002.) i sjećamo se također Dekreta o priznatom čudu u spašavanju dvadeset mornara u utrobi potopljene peruanske podmornice “Pacocha” (u Rimu, 20. prosinca 2002.).
Vjerujmo i mi da su čuda moguća. I u našim životima. Zamolimo i mi zagovor i pomoć bl. Marije od Propetog Isusa. Zamolimo ju da posreduje u našim osobnim traženjima, da nam od Boga isprosi hrabrost, da možemo smjelo poći za Isusom, da znamo ostavljati u životu ono što je nevažno, a prianjati uz bitno. Također, molimo nju, koja je žena Crkve, da zagovara za čitavu našu Crkvu. Ali ona je i dijete našeg roda, ovog Blata i Korčule, naše Hrvatske. Molimo ju da zagovara i Domovinu i našu sadašnjost i budućnost. Neka nam svima izmoli hrabrost, osobito mladima da se ne boje poći za Isusom. Da znaju da s njime ništa neće izgubiti, dapače, da će s njime sve dobiti!
Molimo danas bl. Mariju od Propetog Petković i za plemenito srce, za solidarnost u našem hrvatskom društvu. Ona je znala primijetiti one koji su u potrebi i odmah im priskočiti u pomoć. Naše hrvatsko društvo danas pokazuje svu tragičnost odsutnosti solidarnosti. Kako je prevažno misliti na druge, na probleme naših bližnjih, a ne samo uvijek na sebe i na svoje probleme. I naši će problemi brže nestati ako budemo više mislili na probleme naših bližnjih. Molimo današnju Blaženicu za pomoć i zagovor.
Nadalje, blažena Marija učiteljica je milosrđa. Nije samo red koji je osnovala prozvala po tom prevažnom znaku kršćanske dobrotvornosti, nego i svima nama poručuje da bez milosrđa nemoguć ne samo kršćanski, nego i svaki ljudski napredak!
I na kraju, rekao bih najvažnije, blažena Marija – i po svome redovničkom imenu – svjedoči da je najpotrebnije promatrati Krista Propetoga, za nas na Križu mučena i umrla. Križ, patnja, trpljenje „kraljevski je put“ i za nas, te se ne smijemo nikada odreći tog puta kojim je sam Gospodin naš išao i donio nam svima i čitavom svijetu spasenje. Naš je narod prečesto bio pritisnut križem progona, križem zatvaranja nevinih, pa i križem ubijanja i mnogih mržnji koje su urodile „križnim putovima“, protjerivanjem našeg puka, rušenjem crkvi i kapela, pokušajima da se ubije njegova duša. Danas je na djelu puno suptilniji način progona, zatvaranja i ubijanja: donose se zakoni koji dopuštaju ubijanje potiho, razara se obitelj i promoviraju „drugi oblici“. Progoni se istina i zatvaraju nevini hrvatski branitelji, kupuje se naše članstvo u međunarodnoj obitelji naroda – u kojoj smo uvijek bili – ucjenama i traženjim odricanja od nacionalnog ponosa. Što je to drugo nego novi „križni putovi“ i ubijanje našeg naroda? A što će nas spasiti? Samo Krist Raspeti i Uskrsnuli, naša povezanost s Njime, kao što je to i bl. Mariji u njezinu životu Krist darovao: uz nošenje križa – pobjedu Uskrsnuća!
Molimo da po zagovoru i primjeru bl. Marije i nas Gospodin vodi, štiti i sačuva, da nam sačuva narod i Crkvu, Domovinu i naš ponos. Amen.