Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Antunovo i blagoslovu spomen ploće za ubijenog župnika vlč. Dragutina Deliju

Voloder, 13. lipnja 2014.

Danas ova župa slavi svoga nebeskog zaštitnika, sv. Antuna Padovanskog. Čestitam vam, dragi župljani, dan vašega patrona! No, danas imamo još jedan važan događaj za ovu župu: prije svete misa otkrivena je i blagoslovljena spomen-ploča vlč. Dragutinu Deliji, župniku ove župe koga je 1. prosinca 1945. ubila Partija na pragu župne kuće ovdje u Voloderu. Sveti je Antun jedan od najvećih svetaca Katoličke Crkve jer je sav svoj život posvetio Kristu i propovijedanju njegova Evanđelja, a župnik Dragutin Delija svećenik je mučenik koji je također svoj život posvetio Kristovoj Crkvi i naviještanju Evanđelja.

Sv. Antun, koji je proglašen crkvenim naučiteljem, napisao je: „Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela.“ Upravo tako je živio vlč. Delija. Njegov život bio je  ostaje posebno zbog njegove smrti trajna i najsnažnija poruka o vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Za njega kao voloderskog župnika zapisao je u Spomenici župe župnik Nikola Iverović ovo: „Ubijen je od razbojnika dobri anđeo, svećenik mladi, idealni i tihi velečasni Dragutin Delija. Ubijen od bezbožnika zato što je svećenik. Nije se bavio politikom, nego samo vršio kao pastir vjerske dužnosti. Uvečer stupila su dvojica naoružanih u župski dvor, a naokolo kuće nekolicine… Narod je ujutro po običaju došao na prvu zornicu, ali umjesto u crkvi, skupiše se u dvorištu da vide svoga miljenika mrtva. Narod je bio užasno potresen što je pokazao i veličanstveni sprovod cijele župe koja ga je u velikoj žalosti otpratila do Ludine… Ostat će trajna i sveta uspomena u narodu i okolici.“ Također župnik Stjepan Vukalović zapisao je u Spomenicu i dopunio ovaj izvještaj sasvim konkretnim imenima ubojica, nazvavši ih „domaćim partijašima“, odnosno „seoskim komunistima“ koji su na direktivu Partije likvidirali župnika Deliju, a motiv ubojstva objasnio je ovim riječima: ubijen je „jer je bio izuzetno čestit i utjecajan u narodu.“ Župnik Delija imao je samo 27 godina kad je ubijen.

Treba reći kako ubojstvo voloderskog župnika 1945. nije usamljen slučaj nego dio sustavnog progona Crkve jer samo na području naše Sisačke biskupije u to je vrijeme ubijeno preko 20 svećenika, a u čitavom hrvatskom narodu preko 600! Poslije Dioklecijanova progonstva, u kojem je stradao početkom 4.stoljeća i sisački biskup Kvirin, koga smo nedavno proslavili, ovi prostori nisu doživjeli tako strašne progone i ubojstva kršćana i osobito pastira Crkve, koliko je to bilo u vrijeme što uspostave što trajanja komunističkog režima.

Mi danas trebamo razmišljati o poruci sv. Antuna, ali i o mučeništvu svećenika Delije. To nisu dvije različite poruke, nego jedinstvena poruka o svjedočenju Krista.

Sv. Antuna opisuje se prvenstveno kao propovjednika. Kada su prenosili svečevo tijelo u baziliku u Padovi, koju su izgradili njemu u čast, otkrili su da se tijelo raspalo, a ostao je neraspadnut njegov jezik, što je znakovito jer je on predivno govorio o Kristu. Na njegove propovijedi obraćala su se velika mnoštva ljudi. U njegovo vrijeme javila su se mnoga krivovjerja i on je obilazio gradove i sela po Italiji i južnoj Francuskoj i propovijedao. Dolazilo ga je slušati tako puno ljudi, da su morali na trgovima podizati propovjedaonice za njega. Budući da je njegova riječ bila tako snažna da obraća nevjernike, nazvali su ga „maljem heretika“. Zanimljiv je to naziv: malj, bat ili čekić – znači da je njegova riječ potresala, padala na srca nevjernika i lomila njihov otpor, okretala njihove misli i stavove, pokoravala njihovu oholost.

Međutim, njegova je strast bila Biblija, Riječ Božja, sveta Evanđelja. Zato ga se često prikazuje i kako u ruci drži Knjigu svetoga Pisma. On se družio s Božjom Riječi i bio neraskidiv od Svetoga Pisma. Znao je da „nepoznavanje Pisma znači nepoznavanje Krista“, kako bi rekao sv. Jeronim, veliki znalac Svetoga Pisma. Doista, Pismo je to Božje, Božja je to Riječ, njegov govor i poruka nama ljudima. Kada se čita s otvorenim srcem, u Božjoj se Riječi otkriva poruka koju Bog sada upućuje baš meni. Zato poslanica Hebrejima kaže da je Riječ Božja „oštrija od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.“ (Hb 4,12)

Zato i mi poslušajmo Božju Riječ koju smo čuli i razmislimo o tome što nam poručuje.

U prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije Bog je navijestio dolazak svoga Pomazanika, na kojem će počivati Duh Sveti i koji će proglasiti „godinu milosti Gospodnje“. To će pratiti njegovo naviještanje radosne vijesti siromasima, puštanje na slobodu zatvorenika i zasužnjenih, vraćanje vida slijepima (Iz 61). Nije li puštanje na slobodu haškog uznika Darija Kordića upravo takvo Božje čudo?

Danas je ovdje u Voloderu s nama naš hrvatski mučenik, haški uznik koji je izdržao svoju nepravednu kaznu i vratio se svojoj obitelji, uspravna čela i čiste savjesti, kako sam svjedoči. On predstavlja poniženu ali  milošću Božjom spašenu Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, u onom što je najljepše u našem hrvatskom narodu, a to je: vjera u Boga, vjernost Crkvi katoličkoj i čist obraz, usprkos svjetskih političkih igara i optužbi, prema kojima su Hrvati uvijek morali biti dežurni krivci za svako zlo, premda su se samo branili na svome i željeli samo ono na što svi drugi narodi imaju pravo, a to je sloboda i mir, samostalnost i dostojanstvo.

Bogu smo zahvalni za njegovu slobodu i za njegovo svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi. Neka ga Bog blagoslovi i neka mu dade snage da hrabro svjedoči istinu, usprkos potvaranjima i podmetanjima.

I meni su ovih dana neki poručivali da ga štitim, da ne smijem kao biskup stati na stranu optuženika za ratne zločine. Naveo bih samo odgovor koji je dao prof. Tomac na jednu takvu pritužbu kojom se jedan novinar nabacio na mene. On je rekao: „Biskup Vlado i ja smo kršćani, a kršćanima je dužnost štiti nevine!“ U tome ću ustrajati i to sam dužan jer sam uvjeren da je Dario lažno optužen i da je nevin robijao tolike godine, prinoseći tako žrtvu Bogu za svoj hrvatski narod.

Gospodin u Evanđelju šalje svoje učenike da propovijedaju Evanđelje. Kaže im: „Šaljem vas kao ovce među vukove!“ (Mt 10,16) Zašto je to Isus rekao? Pa očito zato jer je znao da svijet neće biti naklon njegovim učenicima. A neće biti naklon zato što ne želi čuti istinu, što radije vjeruje lažima. Usprkos tome mi smo dužni svjedočiti za istinu, pa ako nas i vrebaju vukovi na svim stranama, mi se ne smijemo uplašiti, nego ustrajati u naviještanju Kristove radosne vijesti.

Sveti Ante, moli za naš hrvatski narod! Pomozi nam da svi idemo putem svetosti, da se zauzimamo uvijek i samo za ono što je dobro; da nadahnuti Božjom riječi i mi imamo snage svjedočiti za Krista Gospodina, poput svih svetih i poput naših mučenika, kakav je bio župnik Dragutin Delija. Amen.