Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na 5. godišnjicu otvaranja kauze za proglašenje blaženim i svetim brata Bonifacija Ivana Pavletića

Kutina, crkva MB Snježne, 13. svibnja 2021.

/Uzašašće, Gospa Fatimska, spomen 5.godišnjice kako je brat Bonifacije proglašen Slugom Božjim, slavlje svete Potvrde za II. grupu krizmanika/

Draga braćo i sestre,

Na današnji dan prije pet godina u Rimu je službeno otvorena kauza za proglašenje blaženim i svetim brata Bonifacija Ivana Pavletića te ga od 13.svibnja 2016. smijemo nazivati Slugom Božjim.

Bio sam prisutan tom činu i kratko sam pozdravio prisutne, zahvalio na tom važnom događaju za našu Kutinu, za Sisačku biskupiju i domovinu Hrvatsku. Uz pozdrav prisutnim kardinalima Valliniju i Versaldiju, ocu provincialu družbe Sinova Bezgrješne, postulatoru p. Paretantiju, monsignorima te prisutnim svećenicima, redovnicima, u zajedništvu s hrvatskim hodočasnicima, kao biskup dijeceze u kojoj je brat Bonifacije rođen izrazio sam radost što je on ubrojen među sluge Božje te nadu da će biti uskoro proglašen blaženim. Spomenuo sam da je za nas vjernike on „znak Božjeg milosrđa jer je on, ponizni redovnik radio kao sluga bolesnih za zdravlje tjelesno i duhovno čitavog Božjeg naroda“.

Sigurno sam se tada tako izrazio jer je 2016. bila u tijeku Godina Božjeg milosrđa. No brat Bonifacije bio je zaista donositelj Božjeg milosrđa mnogim bolesnicima koji su živjeli od njegova osmjeha, njegove molitve i vjere, od njegove brige i pomoći. On i danas nama govori i nas poziva da se otvorimo Božjem milosrđu. Po njemu nas Gospodin želi dodirnuti svojom milosrdnom ljubavlju. A mi se molimo da Crkva što prije proglasi brata Bonifacija blaženim.

I vas, dragi krizmanici, Bog želi dotaknuti po bratu Bonifaciju. Zanimljivo je tako Gospodin dao da vi, jedna grupa krizmanika niste mogli primiti svetu Potvrdu kad su ju primili vaši vršnjaci jer ste bili u samoizolaciji, no danas je za vas taj veliki dan – i to kad se sjećamo sluge Božjeg brata Bonifacija, mladića iz Kutine koji je u postupku proglašenja blaženim i svetim. Što to za vas znači, što to vama govori? Zar ne to da su i mladi ljudi, poput vas, sposobni činiti velika djela ljubavi, da ste dakle i vi poput brata Bonifacija pozvani širiti Božje milosrđe. To je moguće. Vi se samo trebate otvoriti Duhu Svetome i on će vas ispuniti Božjom ljubavlju koju nećete moći zadržati samo za sebe već ćete ju morati i drugima, vašim bližnjima, posvjedočiti.

Danas je ujedno i svetkovina Uzašašća Gospodnjega, a i blagdan Gospe Fatimske.

Gospodin koji je na nebo uzašao, čuli smo u čitanjima Božje Riječi (Dj 1,1-11), rastao se od svojih učenika te ga više nisu mogli gledati svojim tjelesnim očima, ali su znali i dalje da je s njima jer su ga gledali svojim duhovnim očima. Za te oči molimo, dragi mladi, da vam ih dadne Duh Sveti kojega primate u sakramentu Potvrde te vidite i više i dublje i jače negoli što se vidi naravnim očima. Isus je zapovijedio na dan svoga uzašašća Ocu svojim apostolima „neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«“.

Kako lijepo sveti Pavao u poslanici Efežanima (Ef 4,1-13)kaže: „sa svojom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!“ Duh Kristov koji vam, dragi mladi, dolazi u punini u vaša srca u svetoj Krizmi ispunja vas poniznošću, blagošću, strpljivošću, međusobnim podnošenjem tj. prihvaćanjem, ljubavlju, te izgrađuje naše crkveno jedinstvo i mir. A svakome se posebno daje dar, milost i služba – kako već Bog to hoće – te određuje „jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove“. Duh Božji daje svoje darove, a mi ih trebamo primiti i čitav život tako živjeti da služimo svojim bližnjima, da izgrađujemo Crkvu Božju tj. Tijelo Kristovo te se i sami usavršujemo „do mjere Kristove“. Tako su svi sveti živjeli i takav primjer daju i nama.

Sveta je Djevica Marija potpuno pripadala Bogu i zato ju je Duh Sveti ispunio te ju učinio – kako su stari oci znali reći – instrumentom ili sredstvom Duha Svetoga. Marija je poslušna Gospodinu svoju dušu posvema izručila Bogu te je on od nje učinio čudo prisutnosti najveće ljubavi na zemlji: iz nje se rodio naš Spasitelj, Krist Isus. Ona je sva bila poslušna službenica Gospodnja, jer je bila ponizna i puna blagosti, strpljiva te ispunjena mirom i ljubavlju. Neka i vas tako Gospodin obdari ljubavlju Božjom.

I naš uskoro se nadamo blaženik brat Bonifacije silno je volio Blaženu Djevicu Mariju. Ušao je u Družbu koja nosi ime Marije, družba Sinova Bezgrješnog začeća, kao njezin Sin i podložnik, spreman nasljedovati ju – koja je sama sebe nazvala „službenicom Gospodnjom“ – da bude i sam sluga Gospodnji. Zato je i bio tako posvećen drugima, posebno patnicima i bolesnicima, jer je znao da je u njima posluživao samoga Krista.

Zanimljiva je Bogom dana konicidencija da je Slugom Božjim brat Bonifacije proglašen na marijanski blagdan Gospe Fatimske.

Znamo, Gospa se u Fatimi ukazala na današnji dan 1917. u Portugalu. Bio je prvi svjetski rat i ona je pozvala na molitvu krunice i na pokoru. Gospu je posebno štovao i sv. papa Ivan Pavao II., koji je upravo na današnji dan, prije 40 godina, tj. 13. svibnja 1981. preživio atentat na Trgu Svetog Petra. On sam poslije je izjavio da ga je spasila Marija jer je njezina ruka nevidljivo vodila metak koji nije prouzročio smrt nego samo teže ranjavanje od kojega se oporavio. Papa je osobno hodočastio u Fatimu 1982. i stavio metak koji ga je ranio u Marijinu krunu, a sljedeće godine je posjetio u zatvoru atentatora i oprostio mu.

Evo što čini Duh Sveti u duši koja mu se preda! Čudesa Božje ljubavi.

Neka i naše srce danas uziđe Bogu u visine! Neka bude otvoreno Duhu Svetome jer on i u našim životima želi činiti čudesa. Kako je lijep poziv predvoditelja mise na početku predslovlja: „Sursum corda – gore srca!“ I mi uzdignimo svoja srca i duše u visine, da budemo uvijek s Gospodinom.

Budimo poput Marije, kojoj se utječemo da nas zagovara pred svojim Sinom, spremni u poniznosti biti poslušni poticajima Duha Svetoga.

Budimo poput brata Bonifacija, mladića iz Kutine koji je umro u Rimu 1897. dajući svoj život za bolesnike kojima je služio, i mi sluge svima koji su u potrebi.

Neka nas sve Duh Sveti zahvati da budemo radosni kršćani, te da tu radost budemo sposobni i drugima pokazati, navijestiti i životom svjedočiti.

Sluga Božji brate Bonifacije Ivane Pavletiću, moli za nas!

Amen.