Homilija biskupa Kekića

Propovijed križevačkoga vladike Nikole Kekiča

Završno slavlje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Sisačkoj biskupiji

Lasinja, 25. siječnja 2013.

Vođeni Duhom Svetim, mi smo se, braćo i sestre u Kristu, danas u zadnji dan Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, okupili u ovoj crkvi, zajedno sa sestrama Kćerima Srca Isusova, da izvršimo ono što je naš Spasitelj prije svoga trpljenja na oproštaju s apostolima na Posljednjoj večeri blagoslivljajući kruh i vino rekao: ovo činite i vi u spomen na mene. Na taj otajstveni način ja ću biti s vama i sa svima onima koji na vašu riječ povjeruju u mene i kroz krštenje postanu moji učenici sve do svršetka svijeta.

Večeras tu beskrvnu, otajstvenu žrtvu Novoga saveza, nas dvojica biskupa sa svojim svećenicima i sa svima vama, prinosimo Gospodu na posebnu nakanu. Prinosimo ju za jedinstvo kršćana. S nama zajedno svoje molitve Svevišnjemu uznose i brojni kršćani diljem svijeta. U znak toga našega molitvenog zajedništva ja sam prije početka ove arhijerejske liturgije sv. Ivana Zlatoustoga po bizantsko-hrvatskom obredu blagoslovio vinograd, to jest Crkvu koju je Isus Krist zasadio diljem svijeta: na sjeveru i jugu, istoku i zapadu. Drugi blagoslov podijeljen je prije pristupa svetom žrtveniku. To sam učinio držeći u desnici trikirij ili trosvijećnjak i u ljevici dikirij ili dvosvjećnjak. U ta dva simbola utkane su temeljne i najdublje istine naše kršćanske vjere.

One tri svijeće povezane u jedno simbol su triju božanskih osoba: Oca i Sina i Svetoga Duha. To savršeno i vječno zajedništvo kršćani na Istoku nazivaju Presveta Trojica, želeći time naglasiti u jednome Bogu tri osobe, a na Zapadu Presveto Trojstvo, naglašujući time jednu te istu božansku bit triju osoba. Ljubljeni učenik Isusa Krista sveti apostol i evanđelist Ivan to savršeno zajedništvo triju božanskih osoba u svojoj prvoj poslanici nazvat će jednijm imenom: LJUBAV. Bog je LJUBAV. Početak svijeta, nama vidljivoga i nevidljivoga, upravo je LJUBAV. A ta božanska ljubav prelila se u vremenu i prostoru na bića koja su najbliža i najdraža Bogu – na čovjeka, na ljude koji su poput njihova stvoritelja osobe. Čovjek, kao muško i žensko, miljenik je Božji.

Odnos vjekovječnoga Boga i čovjeka je prijateljski. Bog čovjeka ne stvara kao svoga pokornoga slugu, nego kao svoga prijatelja. Kakve li uzvišenosti čovjeka! I kao što Bog stvara, tako je i tom svom prijatelju na zemlju povjerio ulogu svoje stvaralačke snage: ti čovječe, mužu i ženo, u vašem međusobnom predanju, u vašoj ljubavi, jedno drugome davat ćete dio svoga tijela, a ja ću u tu materiju pustiti dah svoj i tako ćemo zajedno stvarati nova ljudska bića – slična meni i slična vama dvjema. Kako li nam je Bog blizu! Kako li nas ljubi! I tako su otac i majka, zajedno s plodom njihove i božanske ljubavi – sa svojim djetetom, prava slika Presvete Trojice. I što je više djece u jednoj obitelji, to se više očituje prijateljstvo između Boga i čovjeka, a ujedno i bogatstvo. Prema Svetom pismu bogatstvo jedne obitelji nije u tome koliko ona ima materijanih dobara, već u brojnim potomcima. Takvo shvaćanje života bilo je temelj za opstojnost Božjega naroda Izraela kroz dugu povijest. A mislim da to isto vrijedi i za sve druge narode, pa tako i za naš hrvatski narod. Ne prenemo li se brzo i ne počnemo li razmišljati na Božji stvaralački i životni način, nema nam budućnosti – ni kao Crkvi ni kao narodu.

Nekoliko riječi i o onom drugom simobolu gdje ste vidjeli zajedno povezane dvije svijeće. Taj znak odnosi se na drugu božansku osobu – na jedinorođenoga Sina Božjega. Već sam malo prije rekao da je čovjek Božji prijatelj. Bog nikada nije porekao to prijateljstvo. Ni onda kada je čovjek svoga prijatelja Boga iznevjerio. Bog ga i tada ne ostavlja na cjedilu, u očaju i beznađu, nego mu ulijeva nadu da je moguće to prijateljstvo obnoviti. Za to će Bog od čovjeka, kada dođe vrijeme, zatražiti suradnju. Božja ruka prijateljstva uvijek je ispružena prema čovjeku, a na čovjeku je da i on svoju ruku pruži prema Božjoj ruci. To je u naše ime učinila najuzvišenija osoba u povijesti ljudskoga roda Mirjam, Marija iz Nazareta, kći Joakima i Ane. Ona je drugoj Božjoj osobi podarila našu ljudsku narav. Na taj način Bog nam je postao još bliži. Postao je Bogočovjek, Sin Čovječji. One dvije svijeće zajedno simbolički označuju usku povezanost dviju naravi u Isusu Kristu: one vječne božanske i ove naše ljudske, zajedništvo dviju naravi u jednoj osobi. Po Isusu Kristu naša je narav pobožanstvenjena, uzdignuta u nebeske visine. Tu se opet očituje Bog ljubav naša. Mi navješćujemo takvoga Boga. Bog očekuje da ga upravo tako shvatimo i tako doživljavamo. I tko da se ne zaljubi u takvoga Boga?! No prije toga čovjek  u svom životu mora s mnogo toga obračunati. Uvidjeti što me to u životu priječi da susretnem Boga koji je ljubav. Potrebno nam je svima veliko čišćenje koje se zove obraćenje. Uspijemo li se osloboditi od svoje grešne zarobljenosti, široko će nam se otvoriti vrata neopisive sreće i radosti. Tada ćemo se osjećati kao ptica koja slobodno leti i uživa u nebeskim prostranstvima.

Braćo i sestre u Kristu, upravo to želio je sveti otac Benedikt XVI. kad je, vođen Duhom Svetim, proglasio Godinu vjere. Želio je ukazati na svu ljepotu koju čovjek može doživjeti kad je vjeran svome Bogu. I do jedinstva i zajedništva kršćana jedino se može doći kroz jedinstvo i zajedništvo s Bogom, koji je Otac svih nas. Božji ljudi, pripadali oni Katoličkoj Crkvi, bilo kojoj pravoslavnoj Crkvi, bilo kojoj protestantskoj crkvenoj zajednici, žive u jedinstvu. Jer samo je Bog razlog našega crkvenoga i općeljudskog zajedništva. Isto je tako i u osnovnoj i temeljnoj zajednici ljudskoga društva koja se zove obitelj. Samo ljubav, a nikako ne bilo koji ovozemaljski interesi, obitelj mogu održati zajedno. Ljubav je taj božanski magnet koji roditelje i djecu drži zajedno. Ali ljubav nužno traži i žrtvu. Ljubav Božja prema grješnom čovjeku upravo se očitovala kroz žrtvu na križu. To i sam Isus potvrđuje kad kaže: “Nema veće ljubavi od ove: život svoj položiti za svoje prijatelje” (Iv 15, 17).

Ako smo svjesni svega ovoga o čemu smo danas razmatrali, i ako se u potpunosti predamo Bogu, onda i mi zajedno s presvetom Bogorodicom, Marijom iz Nazareta, možemo radosno klicati: “Veliča duša moja Gospoda, klikće duh moj u Bogu, Spasitelju mome”. Amin.

 

 

Pin It on Pinterest