Mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na prvom hodočašću Sisačke biskupije u Mariju Bistricu
subota, 21. kolovoza 2010.
Svetište Majke Božje Bistričke
Draga braćo svećenici, dragi hodočasnici Majci Božjoj Bistričkoj iz župa Sisačke biskupije!
Okupili smo se po prvi puta ovdje, u marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke, kao predstavnici ponovno uspostavljene Sisačke biskupije. Došli smo kao molitelji preporučiti se našoj Majci i Kraljici da zagovara za nas, svećenstvo i vjerni puk čitave naše Biskupije! Njoj donosimo ne samo naše molbe nego i prošnje naših milih i dragih, ali i onih koji su se udaljili od vjere, te mnogih potrebnih i u duši i na tijelu, da po njezinom zagovoru Gospodin blagoslovi sve koji žive i rade, sve koji se trude oko dobra, sve koji su potrebni Božjeg milosnog pogleda i pomoći. Duhovni nam darovi trebaju da i mi veličamo s Presv. Bogorodicom Boga koji nam učini velika djela!
U čitanju iz Knjige Sofonije čuli smo poziv: „Klikći od radost, Kćeri sionska, veseli se i raduj iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!“ Te se riječi odnose na čitav Izrael, a budući da je novi Izrael – Crkva, to je poziv upućen svima nama koji činimo Crkvu Kristovu. Drugi Vatikanski sabor Mariju naziva „slikom i tipom Crkve“, tako da se ta riječ koja poziva na radost odnosi i na Mariju. Ona je donijela na svijet Riječ Božju koja je tijelom postala, Evanđelje – Riječ koja je radost za sav svijet. Radost nije dobrodošla tema u javnim raspravama, radost se ne može baš često vidjeti na licima ljudi, radošću ne odsijeva lice naše nacije, radost nije značajka ni današnjega čovjeka. Možda veselje, tj. izvanjski izraz lepršavosti i zabave, ali ne i radost kao trajno nutarnje iskustvo. Ili barem ne dovoljno. No, mi kršćani upravo smo ljudi radosti, oni koji u sebi i drugima nose Radost. U pročitanom se tekstu iz knjige proroka Sofonije nabrajaju i razlozi radosti: „Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje je tvoje ukonio. Gospodin je u sredini Tvojoj. Ne boj se više zla!“ Mogli bismo reći: Bog se brine za nas, on od nas udaljuje neprijateljstva i strahove, on pobjeđuje svako zlo koje nam prijeti. Zar nismo to iskusili osobito mi, s područja naše Sisačke biskupije, kada smo osjetili sav teret nedavnog Domovinskog rata koji je opustošio pola naše Biskupije? Ali opstali smo, oslobođena je naša Domovina, podignute su naše kuće, škole i većina porušenih crkava. Još su neke u izgradnji, a neke tek treba početi podizati. Zlo razaranja ostavilo je mnoge rane, ali veće negoli na građevinama te su rane duboko u ljudskim dušama. Molimo stoga Presvetu Bogorodicu, koju ovdje u hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu Mariji Bistrici već vjekovima naš narod zaziva kao „Dušu duše hrvatske“, da svojim zagovorom kod svoga Sina izmoli ozdravljenje naših duša, da nam izmoli radost duše, da se vrati mir i spokoj u naša srca, da nestane svaki strah i da klikće od radosti duh naš slaveći Gospodina. Danas i ne samo danas. Molimo nju, Kći sionsku, koju u Litanijama zazivamo nazivajući ju „uzroče naše radosti“ da izmoli iskrenu i duboku, trajnu i u Bogu ukorjenjenu radost naših srdaca i naših duša.
Marija je pohitila u Gorje, pošla je u susret svojoj rođakinji Elizabeti. Ona je osjetljiva na potrebe svojih bližnjih, ona je zapazila i nevolju mladenaca u Kani i upozorila Sina svoga Isusa da im pomogne. Ona i sada hrli k trudnoj Elizabeti da joj bude pri ruci u danima poroda i u potrebi. Marija je „pomoćnica kršćana“, kako ju zove starina. Ona i nas gleda i prati „majčinskim osjećajima“ (LG 65), želeći nam dobro i samo dobro. Zato se i okupljamo oko nje, zato se i njoj utječemo. Nije li upravo Marijina krunica resila naše branitelje koji su nas u Domovinskom ratu obranili od po oružju daleko moćnijeg neprijatelja? I to je bilo čudo Božje koje je on izveo po Mariji: da smo se obranili, da smo opstali. Ona neprestano pomaže onima koji se utječu u njezin zagovor. Ona hrli i nama u susret, i naše potrebe zna i zato nam je blizu, kao što je majka blizu svojoj djeci, kao što mati osjeća potrebe svojih sinova i kćeri, i bez puno riječi prilazi i pomaže. To je Marija, „pomoćnica kršćana“.
Njezin hvalospjev „Magnificat – Veliča“ koji je ispjevala pred Elizabetom govori nam o Marijinoj duši. Ona je sva zahvalna, sva usmjerena Bogu, svjesna da je sve primila iz njegove ruke: „jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!“ Kolika djela Bog svaki dan čini i za nas, ali mi često nismo toga ni svjesni, a kamoli da bismo mu zahvalili i poput Marije ga veličali. Čudno, ali često je to istina, da smo svjesni dobrote nekih bliskih nam ljudi tek kad ih izgubimo. Čudo, ali istinito, da ne znamo kakve darove zdravlja, uma i srca i sami imamo, dok nam ne dođe bolest pa nam to dovede u pitanje. Probudimo danas i ovdje na ovom svetom tlu, koje su svojim molitvama posvetile tolike tisuće i tisuće hodočasnika „od koljena do koljena“, tj. iz naraštaja u naraštaj, probudimo svijest o velikim Božjim darovima koje smo mi primili i koje nam neprestano naš Gospodin daje. Budimo mu zahvalni, kličimo mu radosna i harna srca!
Kako često znamo puni straha gledati na svoje probleme, na probleme u društvu u kojem živimo, kako često znamo crno gledati sve što nam se događa, kako smo često pesimisti i kako smo često posve nesposobni dići pogled i vidjeti nešto lijepo, nešto dobro, jednom riječju: vidjeti pogled Božje dobrote i brige za nas u našem životu. A Marija kaže: „Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.“ Taj strah o kojem ona govori nije drhtanje, nego strahopoštovanje, bojazan da se ne uvrijedi, ne povrijedi, ne izda očekivanje Prijatalja koji nas ljubi. Svijest da je njegova dobrota neprestano nad nama – dovoljna je da živimo spokojno i da bez straha provedemo svoje godine na ovoj zemlji, i da i sami mognemo učiniti nešto dobra, za druge oko nas, u sličnoj brizi za njihovo dobro.
Međutim Marija zna da se Bog ne miri s ljudskim grijesima, da ne dopušta nepravde, da se on neprestano bori da se one isprave. Stoga veli: „Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.“ Bog pravedan, onaj koji ne dopušta da silnici i oholice vladaju nad njegovim narodom snizuje velike, a uzvisuje malene. To je Božja logika, koja se pokazala i na Mariji. Ona je ta „neznatna službenica njegova“ koju je Bog uzvisio jer joj je učinio „velika djela“. Jesmo li i mi svjesni da je Bog na našoj strani uvijek kada činimo dobro, uvijek kad smo na strani pravde, te da svojim darovima koje nam neprestano daje iskazuje svoje opredjeljenje protiv vladavine oholica i nasilnika! Naše mjesto stoga nikada ne smije biti među takvima. Gospodin je rekao svojim apostolima: „Vladari ovog svijeta drže svoje podanike u pokornosti i gospoduju nad njima … Među vama ne smije biti tako. Onaj koji hoće biti prvi, neka bude svima sluga. Jer prvi bit će posljednji, a posljednji prvi.“ Marija zna i to da je Bogu stalo do siromaha, da su „siromasi Gospodnji“ (Anavim Jahve) njegova povlaštena skupina, oni koje on voli. I zato kaže za njega da on „gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne“. Briga za one koji su na ovaj ili onaj način u većoj potrebi, koji nemaju, koji nisu „bogati“ materijalnim dobrima, nego se bogate prvenstveno „u Bogu“ – Božji je narod, njegovi izabranici koji upravo zato jer nemaju, a nemaju stvari, imaju duhovna dobra, a prvenstveno Božje prijateljstvo. Bog je najveće bogatstvo, i kad čovjek izgubi sve što ima na zemlji – a znaju to dobro mnogi od vas, braćo i sestre, koji ste u ratu trpjeli progonstvo – ako ima Boga, bogatiji je od svih na svijetu!
Ovdje smo u svetištu Majke Božje gdje je Sluga Božji Papa Ivan Pavao II. proglasio 3. listopada 1998. našega hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca blaženim. Njegovo je životno geslo bilo: „U Tebe se, Gospodine, uzdam.– In te Domine speravi.“ I kad je bjesnio rat, i kad je bio nepravedno optužen, i kad je kao uznik izdržavao kaznu zatvora, i kad je bio lišen ljudskih prava, on je ustrajao u pouzdanju u Boga. Zato je ostao uspravan i u poniženjima, svjestan da ne smije popustiti pred nasilnicima i laž nikada ne može priznati istinom. Danas međutim neki baš to čine, i ne srame se. I to oni koji vode naš narod i zato mi ovdje molimo Majku Božju i za naše političare, da im Bog pamet prosvijetli. Molimo da svi mi, ma gdje živjeli i radili, uvijek budemo poput Marije ponizni službenici Gospodnji. Molimo za naše obitelji, molimo za mlade! Molimo da u našoj Sisačkoj biskupiji bude djece, da se mladi roditelji ne boje djece. Molimo da ne izumre naš narod! Molimo Marijin zagovor za svu djecu da žive u miru i slobodi, da budu svjesni baštine slobode koju su im namrli poginuli branitelji! Molimo zagovor za mlade naše da se ne odaju drogi ni drugim ovisnostima, da budu ponosni što su Božji i da uvijek znaju, pa i kada je teško, za kim su pošli, da slijede Gospodina Isusa kao jedinog pravog vođu i učitelja u svojem životu. Molimo Marijin zagovor za naše bolesne članove, za one koji su prikovani uz postelju, za invalide i sve nemoćnike koji trpe. Oni su dragocjeni udovi Crkve u kojima se ispunja „ono što nedostaje mukama Kristovim za nas, za Crkvu“. Molimo im ustrajnost i vedrinu duše, snagu u kušnjama i jakost u patnjama, smisao u križu koji nose, svjesni da se samo po križu dolazi do uskrsnuća. Molimo za mlade bračne drugove, da ustraju u svojoj ljubavi, da ih prva teškoća ne rastavi, da nikada ne pogaze svoje obećanje i da ostanu vjerni svojem svetom sakramentalnom savezu. Molimo i za naše svećenike, za sve koji nose odgovornost za naše crkvene zajednice, da ih jača milost Krista, dobroga pastira koji nije mislio na sebe, nego je bio spreman i život položiti za nas, ovce svoje. Molimo za naše mladomisnike da krenu u život svećeništva služeći radosno svojem narodu, propovijedajući Kraljevstvo nebesko. Molimo za bogoslove naše i sjemeništarce, molimo za redovničke kandidate i kandidatice, molimo za redovnike i redovnice naše. Svima daj, Gospodine, po Marijinu primjeru i zagovoru ustrajnost u svetom zvanju, radost u služenju Tebi i narodu kojem su poslani. Molimo i za nova zvanja, i u svećeništvo i u redovništvo, i u poziv za obitelji i brak, za sva područja ljudskog djelovanja koja su potrebna našoj Crkvi i društvenoj zajednici, da svi pošteno u svojem zvanju služimo drugima, ne misleći najprije na sebe nego na svoje bližnje, u poštenju i savjesnosti, uvijek svjesni Božjeg pogleda i njegove ljubavi pred kojim nam je položiti račun.
Sveta Marijo Majko Božja, Ti dušo duše hrvatske, moli za nas i zagovaraj sve vjernike i stanovnike naše Sisačke biskupije i svima izmoli mir i radost, svako dobro i napredak, Božji blagoslov sada i u vječnosti. Amen.