Govor na središnjem ekumenskom slavlju Molitvene osmine za jedinstvo kršćana 23.1.20

Mons. Vlado Košić, biskupa sisački

Govor na središnjem ekumenskom slavlju Molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Sisak, Caritasov distribucijsi centar

Poštovana braćo i sestre, čast mi je i radost što su na ovoj molitvi za jedinstvo kršćana s nama predstavnici drugih kršćanskih Crkava: o. Kirko Velinski, svećenik Makedonske pravoslavne Crkve i g. Pavao Krešić, predsjednik sinode Evangeličke crkve, koje srdačno pozdravljam i zahvaljujem na dolasku. Pozdravljam i vlč. Branimira Motočića, povjerenika za ekumenizam i dijalog naše Sisačke biskupije, kao i mons. Marka Cvitkušića, generalnog vikara, mr. Janka Lulića, kancelara, preč. Marka Karaču, katedralnog župnika, gđu Kristinu Radić, ravnateljicu Caritasa, s. Smilju Čirko, koordinatoricu ovog prihvatnog centra Caritasa, sve djelatnike i volontere koji su u velikom broju ovih više od 3 tjedana duša ove djelatnosti pomaganja stradalima u potresu, a bilo ih je više od 1200 kroz sve ovo vrijeme!¨

Mi zbog potresa sada nemamo katedrale da se u njoj molimo pa sam smatrao da je baš ovaj prostor prikladan jer on govori o kršćanskoj ljubavi! Caritas naime znači „ljubav“, a ljubav je i tema ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Čuli smo središnji temeljni biblijski tekst koji su izabrale redovnice iz Švicarske, iz samostana u Grandchamp-u. Petnaesto poglavlje Ivanova evanđelja govori o povezanosti Krista i njegovih učenika. On nam poručuje: „Ostanite u mojoj ljubavi… donosit ćete mnogo roda“. Doista ta ljubav koja nas povezuje nije zemaljska ni tjelesna, ona je Kristova ljubav koja nas spaja i zbog koje donosimo plodove. A zar nije upravo Caritas plod takve ljubavi?

Koliko sam s jedne strane zgrožen razmjerima potresa i štetama koje je prouzročio u našoj biskupiji, toliko sam s druge strane zadivljen ljubavlju koju je pokrenuo osjećaj zajedništva i želja da se pomogne. Iz cijele Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine ljudi nam dolaze i šalju pomoć. Dapače iz cijelog svijeta, od Australije, Kanade i Europe, dapače i iz dalekog Japana, dolazi nam pomoć. A onda ovi predivni mladi ljudi volonteri koji se svaki dan žrtvuju od jutra do večeri, pa nekada i do noći, da istovare kamione pomoći, da razvrstaju sve što je pristiglo, i da odvezu i podijele potrebnima u cijeloj našoj Sisačkoj biskupiji! Sestra Smilja kaže da su 3 puta već sve posjetili! I osobito mi je drago što se ovdje ne gleda na to koje je tko vjere i nacije, pomaže se svima! Čak su naši mladi u ime Caritasa i Sisačke biskupije upravo na pravoslavni Božić dijelili posebno ciljano pomoć pravoslavnim vjernicima i darivali djecu. Tako bismo mogli reći da nas ovo zlo potresa ujedinjuje u kršćanskoj ljubavi. A to je upravo Kristova ljubav. Hvala svima koji ju iskazuju i ne dijele se od nas koji smo pogođeni potresom, jer je još puno veća nevolja i zlo odsutnost ljubavi. Molimo se za sve kršćane da u nama ljubav prevlada.

Ostanimo u Kristovoj ljubavi i donosit ćemo mnogo roda! Amen.

 

Pin It on Pinterest