mons. Vlado Košić, sisački biskup
KOMEMORACIJA ZA POK. BRANKA LOVRECA
Zagreb, 9. listopada .2012.
Poštovana suprugo i djeco pokojnog Branka Lovreca sa članovima obitelji, poštovani gosp. Tomo Magda, predsjedniče Saveza baptističkih Crkava u RH, Vama i svim članovima Vaše zajednice još jednom izražavam iskrenu kršćansku sućut povodom preminuća gospodina Branka Lovreca, dugogodišnjeg predsjednika Saveza baptističkih Crkava u RH. Došao sam nešto ranije u ovamo u Radićevu na ovu komemoraciju pa sam otišao na Kamenita vrata i tamo za pokojnog Branka izmolio Zdravo Mariju i Pokoj vječni.
Kada sam čuo za smrt gosp. Branka Lovreca, iskreno sam napisao sućut u kojoj sam naveo i sljedeće: „Gospodina Branka Lovreca pamtim kao čovjeka vjere koji je duboko proživljavao i promišljao Evanđelje. Često sam ga i rado slušao kad je naviještao Božju Riječ jer je uvijek govorio iz uvjerenja i vlastitog iskustva. Zahvalan sam Bogu na njegovoj osobi i primjeru koji je davao, osobito u ekumenskom dijalogu zalažući se iskreno i predano za zajedništvo među kršćanima.“ To što sam napisao stvarno mislim. O gosp. Branku Lovrecu je s jedne strane veoma teško, a s druge strane veoma lako govoriti. Teško je naime sažeti u par misli sve ono što je on učinio, koliko je službi vršio, koliko knjiga preveo, koliko propovijedi izrekao, na koliko susreta i sastanaka sudjelovao. Još više negoli ova kvantiteta posla važnija je i za njega svojstvena kvaliteta odnosa, kvaliteta svjedočenja, njegovo iskreno unošenje sebe u sve što je radio, govorio, pisao, činio. Međutim, s druge je strane i veoma lako i jednostavno izreći njegov život i njegovo svestrano zalaganje, budući da je bio odan jedinom cilju, jedinoj svrsi svoga života – a to je Evanđelje, te jedinoj osobi koju je slijedio – Isusu Kristu, našemu Gospodinu. U tome je, držim, nadrastao okvire svoje baptističke vjerske zajednice, i ugradio se u jednu jedinu Crkvu Gospodina našega Isusa Krista, koja od njegova djela najveće ljubavi naviješta Radosnu vijest i svojom porukom nadahnjuje milijune ljudi diljem svijeta i tijekom povijesti.
Zato je bilo lijepo poznavati ga i družiti se s njime, što sam imao čast i radost u mnogim susretima i osobito tijekom ekumenske molitve za jedinstvo kršćana, i ovdje u baptističkoj Crkvi, i u drugim kršćanskim crkvama. Također i u međureligijskom dijalogu s vjernicima drugih vjerskih zajednica. Iskreno se nadam da će njegov lik i djelo poticati i da već inspirira mnoge mlade vjernike ove Crkve, ali i pripadnike drugih kršćanskih i vjerskih zajednica, jer prava vjera, nada i ljubav nemaju granica.
Neka Ga Gospodin nagradi vječnom nagradom! Počivao u miru Božjem!