Elina Braz de Almeida, pastorica Evangeličke crkve u Kutini
Govor na ekumenskoj molitvi za jedinstvo kršćana
Sisačka katedrala, 19. siječnja 2014.
Milost i mir vama od našeg Gospodina Isusa Krista. Srdačno vas pozdravljam u ime Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj i posebno u ime Evangeličke Crkvene Općine Kutina. Velika mi je radost biti danas tu među braća i sestre u Isusu Kristu.
U našem ovo godišnjem tekstu apostol pavao pozdravljajući svoju braću i sestre nam daje jednu intresantnu definiciju za kršćane: “ svi koji na bilo kojemu mjestu prizivljaju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.” Dakle, prizivljanje Isusovog Imena je ono što nas obilježava u njegovu obitelj. Ne ono odakle dolazimo, iz koje kulture ili tradicije ili vremena – nego ono da poznajemo Isusovo ime, da njegovo ime zazovemo za pomoć.
John Wesley, profesor teologije i osnivatelj metodičkog pokreta, živio je u 18. stoljeću i propovijedao je preko 40 000 puta. Ali on nije propovijedao većinom iz propovijedaonice nego na ulicama i na raznim mjestama gdje se nalazilo najviše ljudi. On je u svoje vrijeme bio veoma zabrinut zbog rasta denominacija u crkvi i pričao je jednom o svom snu koje je imao. U snu je bio doveden do vrata pakla. Na vratima je John pitao: “Imali tamo reformiranih?” “ima!” glasio je odgovor. Onda je pitao: “imali tamo katolika?”, “ima, ima!” opet je glasio odgovor. “imali evangelika? Ili pravoslavaca?” “Ima puno!” glas je odgovorio. Već je bio sav u strahu kad je još jednom skupio svoju hrabrost i pitao: “imali tamo metodista?” “ima, ima, i te kako” je bio odgovor. Onda je zbunjeni John bio odveden do vrata neba. Tamo je John pitao ista pitanja i svaki put je odgovor bio: “nema, ne poznajemo takvih” Sad je John bio još više zbunjen i pitao: “No, koga onda imate tamo?” Odgovor je glasio: “Mi ovdje poznajemo samo jedno ime – i to ime je Isus.”
Isusovo ime je i danas ime koje nas jedino može spasiti i koje nas jedino iskreno sjedinjuje. Isus nas sjedinjuje sa sobom i sa drugima. Zajedništvo kršćanina je zajedništvo u samom Isusu. Bez Isusa ne bismo poznali Boga, ne bismo znali pozvati njega za pomoć ili dolaziti k njemu. Ali bez Isusa ne bismo poznali ni našeg bližnjega, našeg brata, i ne bismo znali dolaziti k njemu. Kršćansko zajedništvo nije neka filozofija ili visoka ideja nego Božja stvarnost. I to možemo doživjeti upravo sada i ovdje. Čim bliže smo Bogu tim bliže smo i našeg bližnjega. A čim bliže smo Boga i jedan drugoga tim manje vidimo stvari koje bi nas mogle razlikovati jedan od drugoga.
Zajedništvo sa drugim vjernicima je važno već zbog nas. Kada smo mi sami slabi potrebno nam je čuti od brata ili sestre Isusovu riječ. Jedan drugoga ohrabrujemo na putu. Mi zapravo trebamo naše sestre i braću zbog Krista. Krist je uvijek u mom srcu slabiji nego u bratovoj riječi. Ali zajedništvo i međusobna ljubav je važna i zbog drugih. Isus kaže: “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.” Iv 13:35 Ljubav među vjernicima je i svjedočanstvo svijetu, svjedočanstvo o Bogu nevjernicima.
Molitva:
Bože, ti koji si izvor ljubavi uči nas ljubiti jedan drugoga bez obzira tko smo mi ili odakle dolazimo. Veži ti nas sa svojim Duhom i učini od nas tvoje svjedočanstvo svijetu. Blagoslovi sve naše kršćane braću i sestre širom svijeta i budi posebno blizu onima koji su sami bez zajednice, onima koji su progonjeni i onima koji danas prođu tamne doline. Pozovi ti Gospodine svaki dan nove ljudi u zajedništvo s tobom i s nama. Čuvaj nas i ojačaj nas Gospodine u vjeri danas i uvijek. Amen.