Mons. Vlado Košić, biskup sisačk
Govor na blagoslovu Svećeničkog doma
Sisak, 5. rujna 2019.
Poštovani Ravnatelju Svećeničkog doma mons. Cvitkušiću, poštovani graditelju i obnovitelju g. Vrbanek, voditelju gradilišta g. Stanko Nikoliću, dragi članovi Stolnog Kaptola Sv. Križa, poštovana projektantice gđo Ivana Vujić Klajić, poštovani konzervatore gosp. Igore Cindriću, draga braćo svećenici, bogoslovi, časne sestre, poštovana gđo Šiprak i g. Murr, braćo i sestre!
Danas je lijep dan za Sisačku biskupiju jer blagoslivljamo i otvaramo novouređeni Svećenički dom naše Biskupije.
Zahvaljujem svima koji su se ugradili u ovu obnovu i želim dobar početak u ovoj kući, prvim stanarima: ravnatelju mons. Marku, preč. Milanu, našem bolesnom vlč. Mati, kao i domaćici gđi Marinki Bajlović Šalić!
Već je dugo postojala želja da i naša Biskupija dobije svoj svećenički dom. Znamo da su razdruživanjem od Zagrebačke nadbiskupije i Varaždinska biskupija i Požeška biskupija uredile svoje svećeničke domove, a od 2010. i Bjelovarsko-križevačka je otvorila svoj svećenički dom. Tako je samo Sisačka biskupija do sada bila bez takve ustanove. Bogu hvala prihvatili smo ponudu gđe Maje Šiprak i g. Romana Murra koji su bili spremni prodati ovu kuću u Kranjčevićevoj 14 našoj Biskupiji koju je kupila na ime Stolnog Kaptola Sv. Križa. Dakle, vlasnik je naš Kaptol i dolično je da prepošt Kaptola bude prvi ravnatelj ovog Svećeničkog doma.
Ovo nije starački nego svećenički dom, jednako kao i Dom sv. Josipa u Zagrebu, na kojeg i dalje imamo pravo, ali kojeg – nadam se – nećemo više trebati za buduće naše umirovljenike i bolesne svećenike. Kad kažem svećenički dom to znači da je to naš dom, te se svi ovdje trebamo osjećati kod kuće. Ako Bog da, ova kuća treba biti naš dom u godinama koje dolaze, da možemo ovdje u miru, ali i u blizini Katedrale provoditi svoje dane i godine. Za umirovljene svećenike je to mjesto odmora ali i, ovisno o njihovom stanju, prilika da zbog blizine Katedrale i dalje svećenički djeluju i pomažu, posebno u podjeli sakramenta pomirenja za koji bih želio da bude još više prisutan kao ponuda u našoj Katedrali.
Danas je spomendan sv. Majke Terezije iz Kalkute. Ona je imala srca i ljubavi za sve koji su bili potrebni, bolesni, siromašni. I nama neće trebati na kraju našeg života nikakvo drugo bogatstvo doli bogatstvo duha, ljubav u srcu i molitva naše duše.
Neka bude blagoslovljen ovaj dom, dom zajedništva naših svećenika i mjesto odmora, služenja i druženja!