Na Dan posvećenog života u četvrtak 2. veljače, sisački biskup Vlado Košić predvodio je u Sisačkoj katedrali svečano misno slavlje u zajedništvu s redovnicama i redovnicima koji djeluju na području Sisačke biskupije. Misnom slavlju prethodio je susret biskupa Košića s redovnicama i redovnicima tijekom kojeg je biskup predstavio novog povjerenika za posvećena zvanja fra Gorana Rukavinu, OFMCap, te blagoslov svijeća i procesija redovnika i redovnica oko katedrale.
U prigodnoj homiliji, obraćajući se redovnicama i redovnicima, biskup Kosić je istaknuo važnost dara posvećenog života . „I mi smo se sabrali u našoj sisačkoj katedrali, drage sestre redovnice i draga braćo redovnici, da bismo Bogu zahvalili za redovnički poziv koji Vam je Bog darovao kao i za Vaš odaziv koji Vi neprestano dajete Bogu. Vaše je redovničko služenje znak i Crkvi i svijetu da je naš život usmjeren Bogu i samo Bogu, da njega treba iznad svega ljubiti i radi njega služiti svojoj braći i sestrama u potrebama. Tako svi vi, naši redovnici i redovnice, obogaćujete Crkvu svojim posebnim karizmama, da biste se darivali djeci i mladima u vjeronaučnom i odgojnom radu, da biste dvorili bolesnike i tako ukazali na potrebu bratske ljubavi, da biste se uključili u naviještanje Evanđelja svemu stvorenju – propovijedajući više životom i svojim služenjem ljudima negoli riječima i poukama. Veseli me što naša Biskupija ima redovnike i redovnice koji se nesebično zalažu da ispune ove zadaće“ – rekao je biskup Košić.
Biskup se osvrnuo i na poruku Vijeća za osobe posvećenog života HBK u kojoj ističu tri točke koje posebno naglašavaju vidove današnjih izazova koji se nalaze pred redovnicama i redovnicima. „Pitanja su to, a koja se postavljaju pred svim ljudima našega doba, koja trebate imati na umu kada želite posadašnjiti svoje karizme i služenje Crkvi i svijetu: prvo, pitanje globalizacije; drugo, sekularizacija i apsolutizacija ljudske autonomije, te treće, pluralizam koji se posebno pokazuje na području kulture i morala. Na sve ove izazove Crkva pronalazi odgovore: na globalizam, koji povezuje čitav svijet i sve ljude u jedno, Crkva nastoji odgovoriti tražeći i pronalazeći jedinstvo i zajedništvu sviju, ali u Kristu – kao što smo s Papom prošle godine svi bili okupljeni pod geslom „Zajedno u Kristu“. Dok opća globalizacija ne mari za duhovno zajedništvo među ljudima, već na temelju težnje za što većom zaradom nastoji povezati ljude gledajući ih prvenstveno kao potrošače, Crkvi je stalo da današnji ljudi, kao zrele osobe, ostvaruju odnose solidarnosti, sućuti, međusobnog pomaganja i bratske i sestrinske ljubavi. U tom bih smislu citirao jednu misao velike obraćenice i pokornice Simon Weil koja je već 1956. proročki napisala: „Iskorijenjenost je kudikamo najopasnija bolest ljudskoga društva, jer ona umnaža samu sebe. Bića doista iskorijenjena mogu se ponašati samo na dva načina: ili zapadaju u duševnu tromost gotovo jednaku smrti, kao većina robova u doba Rimskog Carstva, ili se bacaju u posvemašnju aktivnost.“ Odgovor na bezdušnu globalizaciju, koja iskorjenjuje ljude, upravo vi, drage redovnice i dragi redovnici, trebate dati u vlastitom životu ukorijenjenosti u Crkvu, u Vaše redovničke zajednice, u kojima treba iznad svega vladati osjećaj pripadanja i zajedništva.
Na pojavu sve većeg sekularizma, koji želi odvojiti javni život od Boga – vaš je odgovor: ne može biti sretnog svijeta bez Boga! Upravo vaše svjedočanstvo je najjače upravo u vašoj povezanosti s Bogom, u udahnjivanju osjećaja za božansko i mistično, za misterij i za sveto. Tog osjećaja nije nestalo iz srdaca ljudi, ali su ga mnogi zatomili, povjerovavši da je sam čovjek mjera svega. Apsolutizacija ljudske autonomije nije drugo doli klanjanje čovjeku koga se proglašava vrhovnom normom. Međutim, ako izgubimo osjećaj za Apsolutnim, tada se ljudska autonomija pokazuje nesposobnom da normira ukupni život zajednice, budući da svatko na svoj način shvaća što je to najviša maksima i imperativ djelovanja, pa nastaju mnogi sustavi, a to znači da je na kraju – sve relativno. Podložnost subjektivnosti i vlastitim prosudbama koje se izdižu nad sva pravila i proglašavaju vrhovnom normom, čovjeka bacaju sad ovamo, sad tamo. No, prihvaćajući Božji pravorijek čovjek jedino biva spašen. U tom smislu je potrebna nova evangelizacija današnjem čovjeku. I pluralizam nosi svoje zamke budući da se nameće kao kulturni i moralni izazov Crkvi. I Crkva njeguje pluralizam – ta ima mnoštvo redova, različitih karizmi i različitih poslanja unutar Crkve. Ipak, Crkva sebe shvaća – kako je to učio sv. Pavao – jednim tijelom, jednim organizmom, u kojem svaka zajednica i osoba djeluje u skladu i harmoniji s drugima, pridonoseći zajedničkom dobru. „Zato vjerujemo da je redovništvo kadro ponuditi prikladan odgovor na izazov pluralizma i pridonijeti ekumenskomu i međureligijskom dijalogu.“ Međutim, uvijek iznova treba upozoravati, kako nema pravog dijaloga – ni na kojoj razini – bez čuvanja vlastitog identiteta. U dijalogu mogu sudjelovati samo ravnopravni subjekti, nipošto ako su jedni nadređeni a drugi podređeni. Stoga, neka svatko od vas, dragi redovnici i drage redovnice, u sebi ponovno otkrije vlastite vrijednosti svoga poziva“ – istaknuo je biskup Košić između ostalog.
Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio i novi povjerenik za pastoral osoba posvećenog života fra. Goran Rukavina „Svatko od nas pozvan je svjedočiti svojim životom vjeru u Isusa Krista, svatko u svome redu, svatko po svojoj savjesti kojoj prema Crkvi ima. Neka nas sve Duh sveti prati i daje snage da možemo iz dana u dan što vjerodostojnije živjeti. Molite za duhovna zvanja jer nikad u Crkvi nije dovoljno redovnika i redovnica, jer oni su ti koji svojim načinom života svjedoče svima što znači u vjerovati u Krista“ – rekao je fra Rukavina.
