U crkvi Svetih apostola Filipa i Jakova u Gvozdanskom, podno ruševina staroga grada u kojemu su prije 433 godine izginuli branitelji te utvrde važne za obranu domovine Hrvatske, sisački biskup Vlado Košić predvodio je 16. siječnja euharistijsko slavlje u koncelebraciji s gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem, župnikom Gvozdanskog Stjepanom Filipcem i sisačkim katedralnim župnikom Antunom Senteom.
Okupljenim braniteljima, predstavnicima udruga proizišlih iz Domovinskog rata predvođenima dr. Zvonimirom Šeparovićem, predsjednikom Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, te brojnim vjernicima biskup Košić istaknuo je kako se žele ponovno spomenuti naše slavne povijesti jer od nje možemo puno naučiti i za naše “ovdje i sada”. Upravo su tu Hrvati branili svoju domovinu, i istodobno branili i Europu te dobili naziv “Antemurale christianitatis – predziđe kršćanstva”, što su im ga dali sami rimski pape. Sisački biskup istaknuo je sličnosti između stradanja u toj utvrdi i Vukovara 1991.:
“Tri mjeseca trajala je opsada Gvozdanskoga, tri mjeseca neprijatelji su jurišali na Vukovar. Turaka bijaše 5 tisuća, a branitelja u Gvozdanskom svega 3 stotine. Bio je omjer dakle više nego 15 na jednoga. U Vukovaru je taj omjer bio još veći – 20 na jednoga: na 4 tisuće branitelja nasrtalo je više od 80 tisuća napadača. I palo je Gvozdansko i pao je Vukovar. Ali, poput Sigeta te su bitke slomile napadače i njihovu silu. Hrvatski su branitelji radije ponosno svi pali u obrani Domovine nego da se sramotno predaju tuđincu. To je bila moralna i duhovna pobjeda”, istaknuo je biskup Košić te upitao što mi danas možemo naučiti od branitelja Gvozdanskoga? Prepoznajemo, cijenimo i slijedimo li njihova plemenita načela i spremnost žrtvovati se do smrti za Domovinu? Kad gledamo kako se postupa prema braniteljima Vukovara, ali i ne samo Vukovara, kako se ne vrednuje pravedna obrana Domovine i ono što se krvlju branilo ni za što predaje onima koji ne mogu prihvatiti i cijeniti ono što je oduvijek naše, pitamo se: Imamo li dovoljno ponosa, možemo li biti dostojniji potomci naših slavnih predaka? Trebamo biti ponosni jer mi smo pobjednici, poručio je sisački biskup. Istaknuo je kako danas naša borba u prvom redu treba biti borba za cjelovitu istinu koja je naše pravo i najbolje oružje. Nitko nije ovlašten da prešućuje istinu ni za koji tobože viši cilj, da na lažima stvara privid dobrih odnosa, a previđa istinu. Drugo oružje, kojim nam se valja danas boriti i tako čuvati i unaprjeđivati slobodu, jest: pravda. Pravda nije ni nova ni stara, nije na prodaju i ne podliježe mišljenjima nikakvih političkih arbitara kojima je prije svega stalo do zadovoljenja vlastitih političkih interesa. Pravda je dati svakome što mu pripada, ni više ni manje. Stoga ona mora biti norma za sve, ili je uopće nema. Isus Krist rekao je: “Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi”, istaknuo je biskup Košić u homiliji.
Na kraju misnog slavlja biskup Bogović pozvao je okupljene na stvaranje mreže kojom će biti povezana sva mjesta hrvatskih stradanja, koja bi imala svoje sjedište na Krbavi pri Svetištu hrvatskih mučenika. Upravo su prve kršćanske zajednice čuvale uspomene svojih mučenika, te drugim zajednicama prenosile hrabro svjedočenje u mučeničkom smrtima. Upravo je na taj način u Rimskome Carstvu pa i drugim krajevima ispletena mučenička mreža što je pridonijelo širenju kršćanstva. Ne možemo u borbi s moćnicima ovoga svijeta nametnuti naše potrebe i čuvati svoju nezavisnost. Ali, poput prvih kršćana, stvaranjem mreža svih hrvatskih mučeništava možemo puno toga učiniti, istaknuo je gospićko-senjski biskup i pozvao sve da se od Gvozdanskog učini nešto što će biti poznato svakome Hrvatu, i u svijetu. AS
