Svečanu misu poldanjicu na svetkovinu Božića, u ponedjeljak 25. prosinca, predvodio je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, supsidijarom preč. Milanom Begićem i župnim vikarom vlč. Vedranom Pejakom-Pašićem, a služio je đakon Daniel Milan Jurić.
U homiliji, čestitajući okupljenima svetkovinu Božića biskup je rekao da razlog naše radosti treba biti i jest upravo Božić, istina da je Bog došao među nas, da ga mogu vidjeti svi ljudi i svi krajevi zemlje, da bi mu se mogli pokloniti. „Utjelovljenje Sina Božjega velika je novost i neočekivan događaj za koji mi ljudi nismo ni slutili da je moguć. Bog je postao čovjekom, uzeo je lik sluge, postao nama jednak, u svemu osim u grijehu… Kad se pitamo, zašto je Bog postao čovjekom, mogli bismo ovako odgovoriti: budući da čovjek može poći samo za čovjekom, i Bog je postao čovjekom da bi čovjek mogao poći za Bogom (I. Golub). A taj hod čovjeka za Bogom, odnosno s Bogom, zapravo je sažetak čitave ljudske povijesti. Čovjek, ma koliko to nijekao i bježao od te istine, dijete je Božje i ne može bez Boga. Čovjekov oslonac nije i ne može biti sam čovjek, on treba oslonac u Drugome, onome tko je veći od njega. Zato je Bog postao Emanuel – S nama Bog“, rekao je biskup te dodao kako upravo o tome govori i početak Poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.“ (Heb 1, 1-6). „Bog je u Starom zavjetu ljudima slao svoje riječi i poruke po izabranim ljudima, prorocima, ali je u ‘ove dane’ nama progovorio u Sinu. Poslao je dakle samog sina svoga da on bude njegova riječ, da u njemu nama govori: tko je on, tko smo mi, koji je naš životni cilj i smisao. Početak svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 1, 1-18) upravo to prelijepo opisuje“.
U nastavku biskup je podsjetio kako je Bog u sebi zajedništvo: Oca, Sina i Duha Svetoga. „I Sin Božji je vječna Očeva Riječ, on izriče Boga Oca, on je Božji ‘glasnogovornik’. Grčki izraz ‘Logos’, koji upotrebljava sv. Ivan evanđelista, može se prevesti i kao ‘riječ’, ali i kao ‘misao/ znanje, znanost’ (-logija) i kao ‘smisao’ (logika). Osim Riječi, bilo bi dobro promotriti baš ovaj posljednji prijevod: Bog je u početku bio Smisao… i sve je postalo po Smislu i bez Smisla ništa nije postalo…’ Krist je dakle Smisao svemu što živi. Danas mnogi ljudi pate od osjećaja besmisla. Kažu da depresija postaje već treća najbrojnija bolest na svijetu. Ljudi, pa čak i mladi ljudi, a što je neobično, i u bogatim zemljama više negoli u siromašnima, pate od te bolesti i kao da uzalud traže – i ne nalaze smisao svoga života. Dakako, da bolest treba liječiti, no najbolje je spriječiti takva stanja tako da pronađemo životni smisao. A Smisao je došao, on je među nama: zove se Krist Gospodin, novorođeni Isus naš Spasitelj. Kako je to velika i radosna vijest: treba samo doći k njemu, pronaći ga u betlehemskoj štali, u jaslama i pokloniti mu se“. Postoje i tzv. blagdanske depresije koje su uzrokovane prevelikim očekivanjem za velike blagdane, a posljedica su medijskih promidžbi koje ne ukazuju na bitno, nego komercijalno ljude upućuju samo na povećanje kupovanja i nude često nepotrebne stvari. Kao da bi dobar Božić trebao biti da se može svojim bližnjima poklanjati velike i skupe darove, kao da je Božić u tome da se potroši što više novaca, da se na blagdanski stol stavi sve što se nudi u trgovačkim centrima. Smisao Božića je prije svega u molitvenom ozračju susreta sa živim Bogom koji je došao k meni da me spasi, da mi pokaže svoju ljubav i neizmjerno povjerenje koje ima u mene. Zamislite, Bog vjeruje u mene, da ja mogu uspjeti, da ja mogu biti dobar čovjek, da se ja mogu spasiti! To je stvarno dovoljno da budemo radosni i da doživimo svoju vrijednost, svoj smisao“, poručio je biskup.
Na kraju biskup je zaključio kako rođenje Krista, Logosa, daje smisao svemu što postoji, svakom živom biću, a posebno svakom čovjeku kao osobi. „Kad je dakle on, koji je Bog, mogao i htio doći k nama živjeti s nama kao čovjek, i mi ljudi smo na ovom svijetu s nekim važnim ciljem, nismo tu bez smisla, bez svrhe. Tu svrhu samo trebamo pronaći, ali ona je u nama jer mi smo slika Isusa Krista. On je prvorođenac, prvi koji je od nas ljudi ostvario puninu čovještva, da bismo i mi njega slijedili i živjeli ispunjeno kao pravi i potpuni ljudi, da bismo ostvarili ‘puninu mjere Kristove’. Dostojanstvo djece Božje čovjek ima samo ako vjeruje, i to ako vjeruje u Krista Gospodina“.
Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe pod vodstvom prof. Jelene Blašković, a na kraju svima okupljenima obilje Božjeg blagoslova poželio je preč. Karača.
{youtube} pSCUlxM0TZc{/youtube}
