1. svi 2014.

Blagdan svog zaštitnika sv. Josipa Radnika svečano je u četvrtak 1. svibnja proslavilo mjesto Stupovača u župi Kutinska Slatina. Misno slavlje u kapeli Sv. Josipa Radnika u 11 sati predvodio je sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su domaći župnik preč. Dragutin Papić, župni vikar vlč. Damir Ceković, p. Mariano Passerini i vlč. Anđelo Maly, a uz brojne okupljene vjernike slavlju je nazočio i gradonačelnik Kutine g. Andrija Rudić.

U homiliji biskup Košić je podsjetio zašto se slave blagdan sv. Josipa Radnika i Međunarodni dan rada, te istaknuo kako su kroz povijest radnici diljem svijeta postigli mnoga prava, ali još uvijek ne sva i ne posvuda. „Tako na primjer kod nas još nije riješeno pitanje rada trgovina nedjeljom, što nije samo kulturno-civilizacijsko pitanje, nego i sasvim konkretan problem za tolike radnike i osobito radnice koje su žrtve pohlepe svojih poslodavaca, a njima se uskraćuje pravo na odmor, što je ustavno pravo. Dakako, još je mnogo prava ugroženo. Recimo, kad se ženu koju se zapošljava upozorava da će, ako postane trudna, izgubiti posao, nije li to ucjena i zadiranje u pravo na obiteljski život koje je pravo zajamčeno svakom pojedincu još Poveljom UN o ljudskim pravima iz 1948.? No, iznad svih radničkih prava najvažnije i prvo je – pravo na rad! I tu teško griješe državne vlasti koje ne omogućuju da se svi osposobljeni državljani zaposle. Naprotiv mi smo svjedoci sve većeg otpuštanja radnika i time ugrožavanja sve većeg broja naših ljudi jer ih se praktično dovodi u siromaštvo i nemogućnost preživljavanja. A da ne govorimo koliko je bitna činjenica da svojim radom čovjek može uzdržavati sebe i svoju obitelj, što je temelj samopoštovanja i dostojanstva koje pripada svakoj ljudskoj osobi“, rekao je propovjednik.

Biskup je upozorio i na veliko zlo tzv. „divlji kapitalizam“, odnosno liberalni kapitalizam, a koji je možda jednako opasan kao što je bila i dirigirana, tzv. državna ekonomija u prošlom sustavu. „Taj je brzo uvezeni ‘novi sustav’ donio puno kaosa u odnose rada, a što je najgore nije zaštitio radnike od samovolje kako poslodavaca tako ni države. Zapravo za to se naši radnici trebaju izboriti. Hoće li to njima poslodavci i država dati sami od sebe, zbog vlastitog poštenja i razumijevanja njihovih potreba? Na žalost, bojimo se da neće, jer oni se ponašaju vođeni najčešće samo svojim interesima, a ne i zahtjevima pravednosti i poštenja. Zar ne boli pogled na tolike otpuštene radnike dok se istovremeno njihovi poslodavci bogate i na stečaju vlastite tvrtke? Ili zar ne doziva vapaj koji prodire do neba činjenica da se mnogim malim ljudima vrši ovrha imovine, pa čak ih se i tjera iz jedinog stana ili kuće (to je tzv. ‘deložacija’ – koja ružna riječ!) zbog neplaćenih malih računa u odnosu na istovremeno otpisivanje ogromnih dugova onim novinskim i medijskim magnatima koji za protuuslugu obasipaju hvalospjevima državne poglavare, premda oni očito nisu sposobni urediti naše osiromašeno društvo i povesti ga u organizirani i uspješan život rada“, zapitao se biskup te u nastavku istaknuo kako naše ljude i radnike u ovoj krizi ne boli toliko spoznaja da nam svima mora biti koju godinu teže, koliko činjenica da je nekima ne samo lakše nego su se i u ovo vrijeme teške gospodarske krize znatno i to očito nezakonito obogatili. „I to je osobito bolna točka na području rada u našoj hrvatskoj domovini: oni koji bi morali biti odgovorni da radnicima omoguće dostojan život, nisu često u stanju ništa drugo negoli samo napuniti svoje džepove, i to krađom društvenih dobara. To je poražavajuća, dapače strašna pojava koja nam nanosi veliku i to dugoročnu štetu. Svakako, nije sve crno i ne zatvarajući oči na sve te nepravde i probleme koje imamo, trebamo svrnuti danas svoj pogled na one prednosti i mogućnosti koje su nam dane. U tako lijepoj zemlji, s toliko prirodnih bogatstava nije moguće da se nastavi bez kraja to osiromašivanje i dezorijentiranost našega društva, osobito na području rada“, rekao je biskup te još poručio: „Slaveći sv. Josipa koji je bio očito drvodjelja, kako veli Evanđelje, dakle čovjek koji je svaki dan svojim teškim radom zarađivao da bi mogao prehraniti svoju obitelj, zagledajmo se u tog sveca i u njemu pronađimo svoj uzor, u njega se ugledajmo kao ljudi i radnici, te se kao vjernici njemu utecimo molitvom da zagovara naš hrvatski narod da na području rada konačno postigne bolje uvjete za život u ovoj Lijepoj našoj domovini“.

Biskup se osvrnuo i na vrline sv. Josipa Radnika koje bismo mi trebali nasljedovati, te je kao prvu točku istaknuo to da je on doista živio od rada svojih ruku. „Nije dakle ni pomišljao na krađu i prijevaru, nije se želio domoći pošto-poto bogatstva, već je bio zadovoljan svojim skromnim uvjetima“. Kao drugo biskup je istaknuo Josipovu šutnju te kako je znakovito da on tiho služi, te je bio marljiv i samozatajan čovjek kojeg sv. Matej naziva pravednikom. „Što to znači za naše radnike, poslodavce, za nositelje državne vlasti koji upravljaju područjem rada – biti pravedan? Jesu li najprije svi zakoni koji se donose pravedni, imaju li na umu potrebe svakog čovjeka, štite li jednako sve ljude – ne samo moćne i imućne, nego i siromašne? Upravo se po tome koliko društvo štiti najnemoćnije vidi je li i koliko je ono pravedno društvo. Nadalje, jesu li pravedni poslodavci koji ne isplaćuju zasluženu plaću radnicima, i to mjesecima, a traže da oni i dalje rade, praktički za njih? Nije li to zapravo moderno ropstvo? Zašto državna vlast tako lako prelazi preko tih problema i ne progoni takve nepravedne poslodavce“, zapitao se biskup.

Za sljedeću vrlinu sv. Josipa biskup je istaknuo njegovu pobožnost te kako se ta njegova pravednost se očitovala u vršenju Božjeg zakona. „On je dakle bio vjernik koji je savjesno svoju vjeru izvršavao. To je bio preduvjet za dobrog Židova – vjernost Bogu. I kao radnik bio je marljiv i savjestan upravo jer je bio dobar vjernik. A kod nas? Šikaniraju li se radnici koji su vjernici? Ima li i danas takvih poslodavaca i šefova koji se ne samo podruguju onim svojim radnicima koji su vjernici, nego ih i zbog toga ponižavaju i kažnjavaju nižim poslovima i drugim nepravednim zahtjevima? Ima, na žalost vjernici i danas trpe u slobodnoj Hrvatskoj zbog svoje vjere. Imate čak neke institucije u kojima se vjernicima nije moguće ni zaposliti. Ali sv. Josip je i svima primjer da se ‘treba više pokoravati Bogu nego ljudima“.

Kao zadnju vrlinu Košić je istaknuo žrtvu sv. Josipa za svoju obitelj. „Bio je spreman, da bi spasio dijete Isusa, poći s njim i s njegovom Majkom u inozemstvo, napustiti domovinu i poći u Egipat, dok kralj Herod ne umre, budući da je on radio djetetu o glavi. Bila je to velika žrtva, ali za njega to nije bilo teško prihvatiti znajući da će tako zaštititi svoju obitelj. A gdje su danas naši očevi, naše majke, da štite svoju djecu pred Herodima ovoga svijeta koji ih vrebaju da ih unište? Jesu li kao sv. Josip spremni radije i na progonstvo negoli da izgube dijete? Kad se začne dijete – zamislite, reče mi neki dan jedna trudnica – liječnik upita majku: „Hoćete li zadržati dijete?“ Koji Herod! Pa zar on ima pravo sugerirati majci išta drugo negoli da rodi svoje dijete? Kakvo je to pitanje! Umjesto da joj čestita i obeća pomoći da se dijete rodi, on ju stavlja pred tzv. izbor da pobaci. Ili zar nam nije teško kad vidimo da nas zastupaju pred Papom, koji proglašava sv. Ivana Pavla II. zaštitnikom obitelji, oni koji su se svim silama borili i bore se protiv obitelji kao zajednice muža i žene“, rekao je biskup te na kraju pozvao okupljene da mole za zagovor sv. Josipa za obitelji, radnike, Domovinu i da bude u njoj života, da radnici imaju posla, da budu pravedni i radnici, i poslodavci i država, da nam napreduje Domovina.

Misno slavlje je animirao kutinski zbor mladih „Madonna Nives”.

Foto: Nikola Blažeković i Vesna Košak