Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagdan bl. Marie od Isusa Deluil-Martiny

Lasinja, Samostanska crkva Srca Isusova, 27. veljače 2022.

Drage sestre Kćeri Srca Isusova, draga braćo i prijatelji, danas je u Lasinji, 27.II.2022., svetkovina bl. Marije od Isusa, utemeljiteljice SKSI. Ova godina je Godina Riječi Božje u našoj Sisačkoj biskupiji. Stoga najprije razmotrimo pročitanu Božju Riječ.

Bl. Marija od Isusa, kao i svaka zavjetovana redovnica a osobito klauzurna, na poseban način doživljava riječi proroka Hošee (Hoš 11,1.3-4.8c-9) koje Bog govori o svakom svojem djetetu i o svojem izabranom narodu. To su riječi ljubavi i nježnosti… Bog je držao za ruke svoje dijete, učio ga hodati… užima za ljude privlačio ih je, konopcima ljubavi… ali „oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo“. To je stanje koje bi svakoga dovelo do razočaranja i do dizanja ruku od onoga kojemu se toliko daje, a on ne haje, no Bog je iznad takvog postupanja, on se neće gnjeviti jer je Bog a ne čovjek.

Pavlov tekst u poslanici Efežanima (Ef 3,14-19) zapravo je pun mističnog iskustva, ljepote susreta s Gospodinom u ljubavi i predanju. To nas podsjeća upravo na poniranje u tajnu Presvetog Srca Isusova naše slavljenice bl. Marije od Isusa: „prigibam koljena pred Ocem…“, klanjanje i Počasna garda, potpuno predanje Isusu, molitva za svećenike… molitva „ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima našim“… to je cilj svake Bogu posvećene osobe… „biti u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni“ te „shvatiti… što je dužina i širina, visina i dubina… spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu…“ Doista je to predivan tekst o čežnji čovjeka za Bogom, o ljepoti susreta vjernika s Kristom, o milosti koju Bogu posvećena duša doživljava u predanju njemu.

Ivanovo evanđelje (Iv 15,9-19) također je puno mističnog iskustva i ljubavi prema Bogu, kršćanina prema Kristu, zaručnice Kćeri Srca Isusova prema Isusu… Evanđelista govori o ljubavi i o radosti koja će biti potpuna ako će učenici ostati u Kristovoj ljubavi. Isus zapovijeda ljubav kakvom je on ljubio, a to je najveća ljubav – dao je život za nas, koje je nazvao svojim prijateljima… više on apostole ne zove slugama nego prijateljima jer im je sve priopćio što je bila tajna između njega i Oca, a njih hrabri da ih je on izabrao da idu i rod donose… Kao da njima, a to znači i nama, kaže da se ne treba bojati, da je on onaj koji sve vodi, njegov je izbor, njegova je ljubav, njegova je zapovijed… treba ga samo slijediti…

OBITELJ. Bl. Marija od Isusa rođena je u imućnoj francuskoj obitelji 28.svibnja 1841. u Marseilleu. Bila je u rodnom srodstvu sa službenicom Božjom Anne Madeline Remuzat, te je ovo srodstvo imalo velikoga utjecaja na njezin duhovni poziv kao i na buduće odluke. Jednom prigodom u crkvi je dobila knjižicu o Počasnoj gardi Srca Isusova.

CRKVA. Bila je prepoznata kao prva i gorljiva zagovarateljica Počasne garde. Kada joj je bilo 23 godine otišla je u Ars kako bi se tamo posavjetovala s ondašnjim župnikom Ivanom Vianneyem glede svoga duhovnog zvanja. Nekoliko godina kasnije, točnije 1868. neopozivo se predala Bogu i dala zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. Tada je uzela ime Marija od Isusa.

REDOVNIČKI ŽIVOT. Presveto Srce i Euharistija bila su dva uporišta njezina života. Prepoznao je to i De Mazenad, nadbiskup Marseillea, koji je o Mariji kao djevojčici izrekao proročke riječi: „Vidjet ćete da će ona jednoga dana postati sveta Marija od Marseillea.“ Svoje vječne zavjete položila je riječima: «Sve sam dala, ostaje mi samo On».

KLANJANJE PRED PRESVETIM. Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova 1873., Marija od Isusa je osnovala Družbu Kćeri Srca Isusova u Berchemu i odmah započela službu klanjanja. Ovo ustanovljavanje bilo je ispunjenje njezinih želja i plod dugog rada, predanosti i molitve. Ona je napisala: „Kalvarija još uvijek postoji. Krisţ je još uvijek podignut na Euharistijskoj kalvariji koju predstavlja oltar. Isus se na otajstveni način prikazuje i žrtvuje.“ „Isuse, vječni Svećeniče, Hostijo ljubavi, učini od nas svoje ponizne hostije. O Riječi, Bože, izgovori nad nama onu riječ (Ovo je Tijelo moje koje se predaje…) koja si Ti sam, da nas ona preobrazi u Tebe, kako bi Ti živio u nama, potom nas prikaži, sjedini nas sa Sobom, u Tvojoj Žrtvi.“ Ona kaže: „Već neko vrijeme čini se da je Isus od moje duše učinio jedan oltar gdje se neprekidno prikazuje Ocu. Želi da ostanem u Njegovoj prisutnosti na tom oltaru, da se sjedinim s božanskim činima koje vrši.“ Osobita nakana: za svećenike.

MUČENIŠTVO. Majku Mariju ubio je 27. veljače 1884., u vrtu samostana, jedan antiklerikalni anarhist koji je sve vrijeme radio kao samostanski vrtlar. Svojom ranom mučeničkom smrću ostavila je za sobom čvrste temelje Družbe koja se do danas raširila diljem svijeta. Njezine su riječi: „Na nama je da budemo žrtve te Žrtve: trebamo Isusu dati žrtvovano srce, dušu i tijelo, da ih zajedno sa sobom prikaže u trajnoj Žrtvi.“ Blaženom ju je 1989. proglasio papa Ivan Pavao II.

Kardinal Dechamps, nadbiskup Malinesa, koji je, čim ju je susreo, rekao: „Danas sam vidio Tereziju Avilsku našeg stoljeća!“

PROTUBOŽJI SVIJET. Marija je bila svjesna da živi u stoljeću bez Boga i Krista, zapravo u strahovitoj borbi protiv Boga i protiv Krista. No, sredinom 19. stoljeća dok su se sotonske sile obrušavale na zemlju, 23. kolovoza 1856. papa Pio IX. odredio je svetkovinu Srca Isusova, i to u petak nakon osmine Corpus Domini (Tijelova). Jedan ju je pariški dnevni list podrugljivim člankom napao zbog njezine ljubavi prema Isusu Kristu, koji prema njihovom mišljenju ne bi trebao više vladati. Međutim, „život je bez Krista ružna šala“ i čak njegovi neprijatelji poput Renana tvrde da bez Njega, svijet je uzdrman iz temelja. Događaji 1869.-1870. u Francuskoj i raznim europskim zemljama, zatvaranje i slanje u smrt svećenika i redovnika; svi ti događaji Mariji još više otvaraju oči o tome kako se zapravo ostvaruje taj plan nijekanja Boga i Krista u društvu, radi apsolutne čovjekove vladavine i ako je moguće, radi uklanjanja Božjega kraljevstva. Mjeseci su to i godine strahovitog trpljenja za Mariju, ali ona se ne predaje, naprotiv postaje ratoborna… Majka Marija bila je svjesna borbe protiv Crkve te na Božić 1878. piše: „Svijet više ne želi znati za lsusa Krista: srami Ga se, prezire Ga otkidajući Ga iz srdaca i društva.“ Na tu sotonsku izopačenost odgovorimo otvorenom ustrajnošću: „Isus treba kraljevati“ (1Kor 15,25) jer „Njemu pripada vlast u vijeke vjekova i svi puci dani su mu u baštinu“ (usp. 1 Pt 4,11). Dana 24. lipnja 1879. otvara treći samostan na imanju La Servianne te na dan slavlja prve Mise u novoj kući moli: „Moj Bože, da Ti možeš biti slavljen i ovdje.“ U svojem oporučnom pismu piše: „Tajna sekta (masonerija) uspijeva ugurati svoje pristaše u vijeće naroda, da se tamo bore tajnim i prepredenim spletkama protiv onoga što je protivno njezinim ciljevima; kad može ulazi na vrh društvene moći da bezbožnim zakonima ostvari strašan cilj kojeg si je zacrtala, cilj koji do naših dana, zbog znatnog broja svojih članova, jedva skriva pod prozirnim i lažnim velima, koji nisu u stanju obmanuti čestite osobe. Mi smo tome tužni svjedoci.“

Prikazavši djelovanje svojih sestara za čovječanstvo, Majka Marija poziva svoje Kćeri (i nas) da više no ikad budemo povezani s Isusom: „Trebamo li mi očajavati pred sadašnjošću i budućnošću? Ne, sestre, nikada. Isus je pobijedio sotonu i svijet. Isusu Kristu pripada svaka vlast. Njegovu se imenu prigiba svako koljeno, pa i u podzemlju. Puci su Mu dani u baštinu. Dok dopušta da se pakleno čudovište koprca pod Njegovim nogama u prolaznim i lažnim uspjesima, On pobjeđuje i trijumfira. Paklene sile neće nadvladati protiv Crkve koju je On utemeljio.“ Tako piše: „Ideal sekti (masonskih) jest istjerati Isusa iz svijeta, čak dokinuti spomen na Njegov nauk i istrgnuti Mu duše; treba stoga, sestre, ljubiti Isusa Krista, sjediniti se s Isusom Kristom, nasljedovati Isusa Krista i osvajati duše za Isusa Krista.“ Majka Marija od Isusa dobro zna da je Bog ţelio čovjeka i društvo za Krista te da mu je samo On Otkupitelj, Spasitelj, Gospodin i Kralj, da izvan Njega i protiv Njega nema ništa osim propasti na ovom svijetu i pakla na drugom.

Stoga, okružnicu povodom prvog jubileja svoje redovničke Obitelji zaključuje jednim zanosnim zazivom Kristu: „I ako moj jadni život može služiti da dovodi k Tebi duše za kojima Tvoje Srce žeđa i da živim hostijama prekrije Tvoje svete oltare, uzmi je Ti, to Te molim, Ljubavi moja, ali trijumfiraj kao zaručnik nad dušama Ustanove i kao Kralj nad svim srcima.“

PRIJATELJSTVO S SVETIM MISIONAROM. Marija u Bourgu susreće velikog misionara, o. Danijela Combonija, koji gori od žara nositi Krista u Afriku te se priprema utemeljiti Družbu misionara: Sinovi Srca Isusova i Pobožne majke Crne Afrike. Bio je to susret dvoje Svetaca (Combonija će Ivan Pavao II. proglasiti blaženim 17. ožujka 1996.), koji su odmah sklopili dogovor uzajamne pomoći u promicanju njihova djela.

20. lipnja 1873., na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, Marija s malenom skupinom sestara dobiva koprenu i postaje Majka Marija od lsusa. Tada je u Crkvi rođena nova redovnička Obitelj: Kćeri Srca Isusova. Središte, odnosno jedini je u njezinom životu euharistijski Isus, koji se prikazuje Ocu na svim oltarima svijeta. Prisutan je u Svetohraništu, čašćen danju i noću te življen u intimnosti posvećujuće milosti i ljubavi. Njezin je uzor, kako sama objašnjava, Majka Božja:  „Sveta Djevica ostavila nam je u baštinu,nama posebno, posljednje godine svog života.“

Drage sestre Kćeri Srca Isusova, draga braćo i sestre u vjeri u Isusa Krista, dragi prijatelji, danas slavimo jednu ženu koja se sva predala Kristu… u vremenu koje je bilo poput našega, teško i izazovno, puno predrasuda o Crkvi i u velikom neprijateljstvu. Ona sama je žrtva te mržnje jer ju ubija jedan neprijatelj Crkve koji ju je vrebao premda mu je ona dala priliku da nešto zaradi za život…

I nama danas treba biti važna obitelj; ta u njoj se svi rađamo i odgajamo, ona je kolijevka našeg života, naših uvjerenja, naše vjere i ljubavi; i mi tražimo bezuvjetnu ljubav i želim ne tek nešto nego sve, a to možemo naći samo u Kristu; i mi smo slabi i znamo da ne možemo puno učiniti, ali ako to Bog hoće, on će nas osposobiti i dati da činimo velike stvari u malim svakodnevnim žrtvama; Euharistija je i naše najveće blago na zemlji, klanjati se Gospodinu prisutnom u svetoj Misi i u svetoj Pričesti pod prilikama kruha i vina, i to na nakane Crkve i u posvemašnjoj žrtvi, i nama je danas moguće; možda baš zato što ne možemo puno učiniti u svijetu koji bismo željeli promijeniti, ali on ne mari za naše riječi, a Bog koji je gospodar povijesti vidi naše nakane i želje, zna našu iskrenost i nadasve žrtvu koju i mi možemo svojim svakodnevnim odricanjima iskazivati Bogu da mu potvrdimo da ga doista izabiremo za kralja i volimo svim srcem; Srce Isusovo je vrijedno svakog klanjanja, dapače žrtve života jer ono je bilo probodeno za nas… to je i naš put.

I tako nam mala Majka iz Marseillesa, Marija od Isusa, pokazuje put. Neka nam taj putokaz svijetli i daje snagu kad smo možda već razočarani, kad vidimo da naše dobre nakane ne postižu ono što želimo, da nas ne razumiju, da nas progone i krivo optužuju… mi trebamo biti žrtve u vječnoj Žrtvi, a to je naš Gospodin koji se žrtvovao na križu u potpunosti za nas, nije se dvoumio, nije bio i „da“ i „ne“, nego samo „da“!

Takva se hrabrost ne uspijeva sama od sebe izazvati, ona je darovana. Zato zahvaljujemo danas Bogu za ovu malu sestru, a veliku ženu, Majku Mariju od Isusa koja je toliko ljubila da je ostavila sve i da je postala žrtva za Isusa, u vlastitom srcu, u mučeništvu koje je podnijela za Krista. Ona nam pokazuje i primjer Presvete Bogorodice Marije koja je slijedila Gospodina i služila mu svim srcem. Neka nas sve zagovara i po bl. Mariji od Isusa Gospodin obdari sve nas svojom obilnom milošću. Amen.