22. srp 2017.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 21. srpnja na mjesnom groblju sprovodne obrede te u kapeli Sedam žalosti Majke Božje u Taborištu i misu zadušnicu za gđu Ankicu Boltužić. Gđa Boltožić umrla je u 93 godini života, a bila je biskupova domaćica prije Domovinskog rata u Hrastovici te tijekom rata u Mošćenici. U koncelebraciji bio je župnik iz Hrvatskog Čuntića fra Petar Žagar.

Izrazivši svoju iskrenu sućut obitelji pokojnika biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo kako je gđa Ankica bila vrijedna, marljiva, pouzdana i diskretna osoba koja je razumjela svećenika i njegove poslove. „Sjećam se dok smo bili u Hrastovici, kada bi zimi došli mladenci, a nije se grijala cijela kuća jer nije bilo mogućnosti već samo kuhinja, teta Ankica bi izišla iz kuhinje da bi ja mogao razgovarati s mladencima i pripremiti ih za vjenčanje. Kada nas je rat protjerao, ona je dugo vjerovala da neće trebati ići iz Petrinje, ali na kraju su nas ipak potjerali i ja sam je tada uzeo u svoju rodnu kuću gdje je živjela s mojim roditeljima godinu dana. Nakon toga ona se vratila u Sisak, prvo u župu sv. Kvirina, a zatim u župu Pohoda BDM. Ja sam dobio 1992. župu Petrinju te sam sa župljanima obnavljao srušenu kapelu sv. Jakova u Mošćenici i podigao pokraj nje drvenu montažnu kuću u kojoj sam stanovao tri ratne godine. Pozvao sam tetu Ankicu hoće li doći k meni i ona je rado došla premda je to bilo na prvoj ratnoj crti.  Tako je i bila sa mnom, tamo na prvoj crti sljedeće tri godine“, prisjetio se biskup istaknuvši kako osjeća da je ona bila dio njegove obitelji.

U nastavku biskup je istaknuo i kako je Bog pokojnici, usprkos teškom životu i teškoćama kroz koje je prolazila, podario lijepe godine, a tijekom kojih je ona učinila iznimno puno dobra. „Prije dvije godine dobila je i odlikovanje Sv. Kvirina za osobite zasluge u Sisačkoj biskupiji jer je mene puno pomagala i puno dobra mi činila. Ja joj ni ne mogu dati takva odlikovanja i počasti kakve joj jedino može dati dragi Bog. Mi se svi nadamo tim putem ići bez obzira koliki naš život bio ovdje, dvadeset, pedeset ili stotinu godina. Mi ovdje na zemlji smo samo na proputovanju, a dolazimo pred lice Božje sa svojim životom, ljubavlju i djelima koje smo ulagali u živote naših bližnjih, sebe trošeći da bi njima bilo bolje. Dati život za prijatelje je ono što je Isus rekao da će nagraditi životom vječnim i zašto je otišao da nam svima pripravi mjesto. Kako je On umro za nas na križu, ali je i Uskrsnuo, to je i put nas, njegovih učenika“, zaključio je na kraju biskup.

Pin It on Pinterest