23. srp 2017.

Put nas vodi u Baljevac. Vreli ljetni dan. Začudo na granici nije gužva kao na D1. Iz centra Bihaća idemo preko Vedrog Polja u Baljevac, mrtvo selo smješteno ispod Plješevice. Asfaltna cesta nekad je povezivala Bihać sa zloglasnim aerodromom Željava. Cesta je sada zapuštena, obrasla i djeluje otužno. Vodi nas u selo koje je mrtvo. Šikara i visoka stabla sakrila su kuće, gospodarske zgrade. Livade i oranice izgubile su se u korovu, šikari i bujnoj vegetaciji koja neumoljivo sakriva ostatke dinamičnog života. Granica je nekoliko stotina metara odavde ali tu nema graničnog prijelaza. Po koji migrant s Bliskjog istoka ovdje ilegalno prijeđe granicu. A selo Baljevac, tobože zbog potreba aerodroma, iseljeno je šesdesetih godina prošlog stoljeća. Ljudi su potražili mjesto pod suncem po širokom svijetu. Ali, ostala je bol za izgubljenim domom. Ona se prenosi i na mlade generacije. Sv. Ilija je dan okupljanja ovih ljudi. Tako su i danas mnogi dohrlili u Baljevac. Molitva i ljubav do boli bori se s šikarom. Na mjestu gdje je nekad bio samo križ izgrađena je kapela sv. Ilije, postavljen mramorni križ i izgrađena jedna mala kuća za potrebe hodočasnika. Danas je voditelj slavlja sisački biskup mons. Vlado Košić. Okupljanje kod nekadašnje škole i u procesiji narod se uputio do kapele. Procesija krozo selo koje je skriveno u prošlosti! Župnik don Dino Rupčić pozdravio je brojne hodočasnike a posebno biskupa Košića koji se rado odazvao u Baljevac. Uz biskupa i župnika tu je fra Petar Žagar, domaći sin,  vlč. Andrija Kekić, slunjski župnik i dekan Pecić. U prvim redovima KUD “Lička Plješivica” u narodnim nošnjama. Ljudi traže hladovinu jer sunce nemilice prži. Biskup Košić ugodnim glasom govori ovom narodu. Riječi mu upijaju listovi stabala i ruševine skrivene ispod šikare.

“Dragi Baljevčani, dragi Zavaljčani na čelu s vašim župnikom don Dinom Rupčićem, dragi fra Petre, poštovani hodočasnici, braćo i sestre! Sve vas od srca pozdravljam i izražavam svoju radost što sam po prvi puta među vama! Vaša i župna i filijalna zajednica je brojem mala, ali je zato živa jer nosi – kako bi to vaš domaći sin svećenik, franjevac Petar Žagar rekao – tragove svetosti. Župa Zavalje posvećena je sv. Franji Asiškom, a ova filijala Baljevac posvećena je sv. Iliji proroku. K tome je na glasu svetosti živio i umro dugogodišnji zavaljski župnik Fran Dominez (+1924.), a nedavno tj. prije 4 i pol godine, 8. veljače 2013. kao mučenik bio je ubijen i župnik na Zavalju don Mile Ivančić. Mogli bismo reći daje i čitava ova župa, kao uostalom i sav naš hrvatski katolički narod, obilježen mučeništvom, trpljenjem, ali i svjedočenjem kršćanske vjere i svetošću. Već u vrijeme turskih osvajanja ovo je područje trpjelo mnoge zločine protiv naših ljudi jer su bili kršćani i željeli ostati vjerni Kristu, a onda posebno na početku Drugog svjetskog rata kada su četnici i partizani pobili samo u ovoj zavaljskoj župi 431 Hrvata, da bi samo ovo mjesto Baljevac doživjelo da komunističke vlasti posve isele njegove stanovnike 1960.godine zbog tobožnje blizine s vojnim aerodromom. Nešto slično dogodilo se i u sisačkoj župi Zrin gdje su partizani pobili 291 civila, spalili selo i preostalo stanovništvo iselili zabranivsi mu da se opet ikada vrati… Takvi su bili totalitarni režimi koji su tlačili naše ljude, a održala ih je samo vjera – u svim tim neprilikama i progonima, oni su se mogli osloniti samo na vjeru. Što bi rekao naš sveti Blaženik kardinal Alojzije Stepinac: „Kad vam uzmu sve, ostat će vam dvije ruke. Vi ih sklopite i tada ćete biti najjači!” Nastavio je : “Mi se trebamo i to gorljivo zalagati da se župa Zavalje stavi na popis neriješenih problema na granici između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Mi vjerujemo da je ovo stanje nepravda koja se mora ispraviti! Nije li mučeništvo našeg hrvatskog katoličkog puka što je ovaj kraj već više od 70 godina izdvojen iz svoje domovine Hrvatske? Ali nije li to i divno svjedočanstvo svetosti što vi ustrajete u svojoj vjeri i što ste ostali ovdje, premda proživljavate neprestane poteškoće i često se, kao sveti Ilija o kojemu smo slušali u prvom čitanju, osjećate i na kraju snaga i željni da vaša muka i patnja završi, pa bilo to i smrću i konačnim odlaskom? Ipak, Bog govori kako njegovi – iako trpe – nisu sami ni zaboravljeni.” – iz propovijedi biskupa Košića.

Biskupova homilija

Narod je pjevao i molio, uronuo u Božju ljubav koja nas ne napušta niti u patnji i progonstvu. Mnogi su pristupili svetoj Pričesti, hrani besmrtnosti. Župnik je mogao na kraju zahvaliti dragom biskupu Košiću koji je ovdje podijelio s narodom vjeru, ljubav i nadu. Nakon mise nastavljeno je druženje.  “Lička kapo crna i crvena,  Plješivice nezaboravljena!” U gizdavim ličkim nošnjama opkolili su biskupa i otpjevali nekoliko pjesama: od one “lijepo ime Vlado, Bog ga živio” do ličkog bećarca “u dva reda”. Ugostitelji su nudili piće na velikoj žegi. Plješivica svojom veličinom i snagom ulijeva poštovanje. Otišli smo iz Baljevca ali u ušima odzvanja molitva i pjesma, tambure i pjesma koja nas je održala u najtežim vremenima.

Nakon mise fra Petar i biskup posjetili su i župnu crkvu sv. Franje Asiškog u Zavalju i na mjesnom groblju se pomolili za pokojne župnike.

Pin It on Pinterest