Sisački biskup mons. Vlado Košić predslavio je misno slavlje u subotu 27. veljače u kapeli klauzurnih sestara Kćeri Srca Isusova u Lasinji – na blagdan njihove utemeljiteljice, bl. Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny. U prigodnoj homiliji je rekao kako radosno slavimo danas blagdan blažene Marije od Isusa, te male svetice iz Marseya, utemeljiteljice Kćeri Srca Isusova, inače više poznatih kao bijele sestre – koje drže počasnu stražu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Već je blaženi Alojzije Stepinac želio da Kćeri Srca Isusova dođu u Hrvatsku – on je to želio s ovim nakanama: da mole za svećenike, da daju naknadu za grijehe, da nauče ljude kako osmisliti svoj život, kako svaku žrtvu pretvoriti u molitvu, te kako svakidašnjim dužnostima slaviti Boga i u dušama tiho širiti Kraljevstvo Božje. Premda se njegova želja tada zbog Drugog svjetskog rata nije ostvarila, mi danas – o 50. obljetnici njegove mučeničke smrti – možemo zahvaliti Bogu što se ta želja ostvarila u naše dane istaknu je sisački biskup, te dodao kako je Blažena Majka Marija od Isusa, ta tiha duša, sva zagledana u Isusa, osnovala Družbu sestara koje doista ispunjavaju ove spomenute nakane radi kojih ih je naš Blaženik želio u našoj Domovini.
Biskup Vlado u svojoj homiliji osvrnuo se i na svećeničku godinu, u kojoj osobito molimo za svećenike i svećenička zvanja, te istaknuo kako to upravo čine i naše bijele sestre. Kako je dragocjena molitva da bi neki mladić postao svećenik najbolje ocrtava upravo primjer bl. Alojzija, čija je majka Barbara dvaput tjedno postila i neprestano molila na nakanu da njezin sin postane svećenik. I kad je to ostvareno, otkrila mu je svoju tajnu i obećala mu je i dalje nastaviti moliti se za njega. Svećeništvo bez molitve nema smisla. Silno je potrebno svećeniku pronalaziti susret s Gospodinom da bi onda iz tog susreta njegovo naviještanje, dakako najprije riječima, ali još više – što ljudi još jače vide i čuju– svojim životom, bilo vjerodostojno i kao takvo prihvaćeno. Molimo i mi, braćo i sestre, danas na blagdan bl. Marije od Isusa, ali odlučimo zbog nje i sve dane žarko moliti za svećenike!
Molitva je zapravo ključ i za ispunjenje ostalih Blaženikovih želja u svezi s dolaskom Bijelih sestara u Hrvatsku: po molitvi se daje i zadovoljština za grijehe, po molitvi se učimo nalaziti smisao života, pa i žrtve osmisliti, te izvršavanjem svakodnevnih dužnosti širiti Kraljevstvo Božje.
Za vrijeme misnog slavlja sisački biskup se obratio i sestrama: „ Drage sestre, želio bih vam zahvaliti za vaše prijateljstvo i ljubav. Potrebne ste nama svima, u Crkvi i u našem hrvatskom društvu. Potrebne ste nam u našoj mladoj staroj Sisačkoj biskupiji. Drago mi je da ste po podjeli velike Zagrebačke nadbiskupije ušle zajedno s župom Lasinjom i cijelim ovim Pokupsko-vukomeričkim dekanatom u ponovno utemeljenu Sisačku biskupiju. Ona je na ponovnom početku svoga povijesnog hoda i treba vašu sestrinsku i majčinsku ljubav, blizinu, prijateljstvo i molitvu. Bez molitve nema ni pravog prijateljstva. Vi nas tomu učite. Poput vaše Majke Marije od Isusa svojom nazočnošću i osobito svojom molitvom pred Presvetom Euharistijom poručujete nam kako je čovjek premalen u ovom životu da sam dosegne vlastitu sreću i da usreći svoje bližnje. Za to mu je potreban Prijatelj koji se sam nudi, koji nam prvi sam dolazi u susret, koji nam govori: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam dade Otac što god ga zaištete.“ Ištite, drage sestre, pravo prijateljstvo naše prema Isusu. Ištite to od Oca, za sisačkog biskupa, za prezbitere i đakone Sisačke Crkve, ištite to za svu našu braću i sestre u vjeri. Prvo nam je to potrebno da budemo i sami prijatelji Isusu, našem Gospodinu. To znači da se na njega oslonimo, da u njemu tražimo utjehu, da s njime dijelimo sav svoj život, u povjerenju i ljubavi. Drugo da budemo prijatelji svim ljudima, da sve ljude prihvaćamo kao svoju braću i sestre i da širimo među ljudima mir, dobrotu, nadu, da budemo glasnici novosti i radosti života. Vi to jeste, i zato vam na tome sisački biskup zahvaljuje. Zahvalna nam je naša Crkva, čitava naša Crkva u Hrvatskoj.
Vaša – kako se voli reći – Počasna straža Srca Isusova je neprestano klanjanje pred Gospodinom. On je jedini vrijedan poklonstva, da pred njim nice padnemo. To traže mnogi moćnici ovoga svijeta, ali mi znamo da oni prolaze, a da samo Krist ostaje. Pred njim, tihe, molite za sve nas. Molite za mene, molite za našu ponovno uspostavljenu Biskupiju. Da u njoj vlada ljubav prema Bogu i ljubav međusobna. Da naši svećenici, s kojima se vi sjedinjujete u prinosu svakodnevne Euharistije, budu ne samo službenici nego prvotno poslužitelji Spasenja.“
Uz sisačkog biskupa na misnom slavlju su koncelebrirali i svećenici Pokupskog dekanata, te svećenici rodom iz Lasinje, dok je sestrinska kapela bila ispunjena brojnim domaćim vjernicima te hodočasnicima koji često posjećuju sestre kao i mladima koji dolaze na duhovne obnove u Dom za mlade pored samostana. Ljepoti liturgijskog slavlja doprinio je Mješoviti zbor crkve Svetog Pavla iz Zagreb pod vodstvom mo. Josipa degl’Ivellia dok ih je na orguljama pratio mr. art. Krešimir Haas.
foto: Stjepan Vego
