Ovogodišnje korizmeno bdijenje inicijative „40 dana za život“ se približio kraju. Od početka korizme pa do današnjeg blagdana Cvjetnice četrdesetak volontera s područja Sisačke biskupije izmjenjivalo se i molilo ispred sisačke Opće bolnice “Dr. Ivo Pedišić”.
Inicijativa „40 dana za život“ predstavlja ekumensku svjetsku molitvenu pro-life akciju koja je pokrenuta u Sjedinjenim Američkim Državama 2004. godine, a u Hrvatskoj svoj početak bilježi deset godina kasnije. Usmjerena je na promjenu svijesti društva o problemu nerođene djece i poziva sve ljude na zajedničko bdijenje i molitvu bez obzira na njihovu vjeroispovijest. U Sisku je prvi put održana prošle godine, a sama srž inicijative nije samo u stajanju ispred bolnice, već u molitvi i miroljubivom bdijenju čime se želi ukazati na Božju ljubav i milosrđe. Prije svega, volonteri svojom molitvom ispred rodilišta žele trudnicama poslati znak nade i pokazati im kako žive u zajednici gdje postoji ljubav za njih i njihovu djecu. Jedan od volontera, student Eduard Šimić i sam kaže kako je lijepo sudjelovati u inicijativi jer osjeća, zajedno sa svim ostalim volonterima, kako se bore za ispravan cilj i za spas onih koji se ne mogu sami braniti. „Boljeg razloga i motivacije nemam, osim što želim Bogu dati Božje, a to je sam život i borba za život onih koji se sami ne mogu obraniti.“ zaključuje volonter Antonio Tompić.
Ova inicijativa je pokrenuta kako bi zaštitila one koji to ne mogu sami i kako bi pokazala budućim majkama da postoji i drugi izlaz u trenutcima kada su nesigurne i ranjive. Osmijehom, zajedničkom molitvom i natpisima kao što su „Dragocjena si u mojim očima“ ili „Ljubav želi život“ volonteri žele svim ženama ukazati na blagoslov koji su primile kada su dobile priliku postati majkama. Srednjoškolka Doroteja Basuga opisuje svoje pozitivno iskustvo: „Bilo je predivnih dana kada smo kroz molitvu i pjesmu slavili Boga i spašavali one koji nemaju pravo glasa. Biti pred bolnicom i svjedočiti svoju vjeru, nositi Krista drugima i biti Njegovo lice je ono što trajno ispunjava. Ono što srcu daje milinu i usnama osmijeh. Razmijenjivali smo iskustva i sklapali nova poznanstva. Ono što je najvažnije je spašen život snagom molitve u koju su se mnogi uvjerili, a sve nas je povezao isti Duh.“
U Njegovu Duhu i s velikim osmijehom, ovi ljudi bez obzira na školu, fakultet, posao i druge obveze, iščekuju ponovno bdijenje kako bi se sastali i molili za ono najdragocjenije, za život, jer znaju da je on najveći blagoslov i dar koji svaka osoba treba primiti.
A. Radošević
