20. obljetnica mučeničke smrti Antuna Grahovara, župnika sisačke Svete Marije
„Veličina našeg župnika Antuna Grahovara, mučenika, koji je bio ubijen i poginuo – prije svega zato jer je bio katolički svećenik – mjeri se s kršćanskim mučenicima koji su svoj život darivali za Krista od samih početaka kršćanstva. Tako u našem Sisku imamo mučenika, svetog Kvirina biskupa. Od njega pa do župnika Antuna Grahovara postoji konstanta – a to je: oni koji govore istinu, a ta je istina ljubav prema svim ljudima, oni su progonjeni i mučeni. Zašto? Jer smetaju. Smetaju onima koji ne žele ljubav, koji žele vlast, koji žele dominaciju i koji se služe lažima. Njihov je otac „otac laži od početka“. Oni privremeno mogu zavladati, ali oni su osuđeni na propast. Zašto? Zato jer je Gospodin Isus, prvi mučenik za ljubav, nakon smrti na križu slavno uskrsnuo, pobijedivši tako svaku mržnju i grijeh.“ rekao je mons dr. Vlado Košić, sisački biskup na misnom slavlju organiziranom povodom 20. godišnjice mučeničke smrti Antuna Grahova, župnika sisačke Svete Marije u istoimenoj crkvi u Sisku u utorak 9. studenog.
U crkvi Pohoda BDM ispunjenoj do posljednjeg mjesta brojnim župljanima od kojih se većina još sjeća svog dobro župnika Tončija, kako su ga od milja zvali, biskup Vlado je propovijedao: „Mrači se i dan je na zalazu. Tako je upravo bilo prije dvadeset godina. Bio je petak na večer. Misa i odlazak župnika Tončija u jednu obitelj. Vratio se u svoj dom, ovdje pokraj crkve Svete Marije i tu se odigrao tragičan događaj: dočekao ga je u župnoj kući ubojica. Nanio mu je smrtne rane hladnim oružjem s mnogo uboda. Tijelo dobrog župnika ležalo je u krvi bez života cijelu subotu i nitko nije znao da je u kući ubijeni župnik. Tek u nedjelju, na blagdan svetoga Martina, kad su župljani došli na misu, a župnika ni od kud, započeli su potragu za njim. Nađen je ubijen. Vijest o tome zavila je u tugu cijelu župu, i još više cijeli grad Sisak. Pronijela se i po čitavom ovom kraju i zapanjila ljude, osobito vjernike. Po čitavoj Hrvatskoj već je vladala atmosfera pred rat, balvani u Kninu od ljeta, a eto sad u jesen – i prva žrtva, ubijen katolički svećenik.“ rekao je biskup Vlado i nastavio:
„Tama koja je obavijala ubojstvo župnika Antuna Grahovara nije bila samo plašt noći. Bio je to još gori plašt: plašt zla kojim je bila ogrnuta Hrvatska. Zapravo je to zlo Hrvatskoj bilo na silu nabačeno, u to zlo naša je Domovina bila uhvaćena. Zahtjevi za zaštitom manjine koja je sebe nazivala „ugroženom“ bili su dobro orkestrirani scenarij da se izazove oružana intervencija protiv vlasti koja je bila velikom većinom naroda izabrana na prvim slobodnim izborima poslije rata, ali što se toj manjini nije sviđalo. Ona je znala kako se vlada i kako treba dovesti u pitanje demokratsku volju većinskog naroda u Hrvatskoj. Radi toga cilja ni jedno sredstvo nije bilo zabranjeno. Ubojstvo svećenika baš je stoga dobrodošlo jer tako je i odjeknulo kako su scenaristi nemira željeli. Ljude je obuzeo strah i u njih se uvukla tjeskoba. Pitali smo se svi: što nas čeka? Zašto baš katolički svećenik? Je li to na pomolu novi progon nas vjernika, katolika? I to se ubrzo obistinilo. Svanuo je Uskrs, bilo je to 31. ožujka 1991. Prva žrtva pobunjenih oružanih postrojbi koji su digli oružje na svoju državu. Pao je Josip Jović, hrvatski policajac. Nakon toga na početku ljeta, točnije 26. lipnja 1991. iz petrinjske su vojarne izišli jugoslavenski tenkovi i otišli put Gline. Začuđeni građani Petrinje s nevjericom su ih ispraćali pogledima u kojima se je sve tjeskobnije zrcalilo pitanje: zašto se to događa, što nam se to sprema? A vojska – koja je po imenu trebala biti „narodna“ – otišla je braniti glinske pobunjenike koji su se oružjem pobunili protiv policije, budući da su ovi obukli hrvatsko državno znakovlje, a to dio policajaca nije želio pa su se oni zajedno s naoružanim civilima – teroristima digli na legalnu hrvatsku policiju. Uskoro je svanuo i 5. srpnja kada je iz zasjede u Gornjoj Budičini ubijena 16-godišnja Josipa Kožić, djevojka koja nikome nije željela zlo. Mogli bismo tako i dalje nabrajati događaje, tu kronologiju zla koja se od 9. studenog 1990. kada je ubijen župnik Antun Grahovar nastavila događati kroz 1991. godinu, na ovom području, ali i na području čitave Hrvatske, istaknuo je biskup Košić.
Neki danas kažu da nije važno tko je započeo rat, ali da je ipak rat započela hrvatska strana. Mi koji smo svjedoci događaja znamo da to nije istina. Rat su započeli neprijatelji svake hrvatske države, neprijatelji naše slobode koji su željeli strahom i nasiljem ubiti svaku nadu u našim ljudima da mogu živjeti slobodno.
Bila je noć kad je pala žrtva – žrtva svećenika, župnika Svete Marije vlč. Antuna Grahovara. Ali što je bila gušća noć i teža tama, to je u srcima vjernika jače sjalo svjetlo Krista Gospodina našega Uskrsnuloga i to je dan slobode i mira bio sve bliži i lakši.“ rekao je biskup Vlado.
Na misi za pokojnog sisačkog župnika Grahovara na kojoj su koncelebrirali brojni svećenici Sisačke biskupije kao i zagrebački kanonici: mons. dr. Stjepan Kožul. mons. Ivan Miklenić, glavni urednik GK, mons. Ivan Hren, ekonom zagrebačke nadbiskupije biskup Vlado je istaknuo: „Svi su tada u Sisku poznavali župnika Svete Marije. Zvali su ga „Tonči od Svete Marije“. Bio je on dobar ne samo s katolicima, već i s pravoslavnima, kao i s muslimanima. Svuda je širio dobrotu kud god je išao, kako je ono svećenik i pjesnik Izidor Poljak zapisao: „Kuda koracam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti.“ Župnika Tončija posebno je resila ljubav prema siromasima i bolesnicima. On je rado obilazio svoje župljane, ali i druge Siščane koji su bili u potrebi i dijelio im često od svojih dobara ali i od toga što je primio od svoje zajednice župljana. U primjeru mučeništva župnika Antuna vidimo, braćo i sestre, danas plodove njegove žrtve. To je slobodna domovina Hrvatska. Ali to je i Crkva koja se gradi, crkva Svete Marije Kraljice mira. Mir nije moguć bez pravde. A Marija je „Ogledalo pravde“ rekao je biskup Vlado.
Ljepoti ovog euharistijskog slavlja doprinio je svećenički zbor sačinjen od svećenika Zagrebačke metropolije, a pod ravnanjem Dragutina Cerovečkog, župnika Svetog Pavla u Retkovcu.
Prije misnog slavlja upriličen je Okrugli stol o 20. obljetnici mučeničke smrti svećenika Antuna Grahovara pod pokroviteljstvom sisačkog biskupa mons. dr. Vlade Košića i Općine Hum na Sutli koji se održava u Sisku i u Rodnom mjestu svećenika Graovara u Humu na Sutli i Prišlinu.
U Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne župe Uzvišenja Svetog Križa u Sisku sve sudionike Okruglog stola pozdravi je sisački biskup Vlado Košić. Prvo izlaganje održao je dr. Stjepan Kožul koji je govorio o stanju na sadašnjem području Sisačke biskupije još iz vremena dok su ove krajeve osvajali Turci. Posebno je istaknuo tešku situaciju za vrijeme i nakon Drugo svjetskog rata kada je na području današnje Sisačke biskupije ubijeno više od 15 svećenika koji su tu djelovali te nekoliko svećenika koji su rodom iz ovoga kraja. Ubijani su samo zato jer su bili dobri svećenici.
Božidar Brezinščak Bagola govorio je o svojim sjećanjima na Antuna Grahovara s kojim ga veže rodno mjesto te godine školovanja. Tom je prigodom predstavio svoje autorsko djelo romansiranu biografiju mučki ubijenog Antuna Grahovara pod nazivom „Nadgrobna svjetlost“ te opisao teškoće s kojima se susretao u traženju nakladnika za objavljivanje spomenute knjige u čemu vidi nepravdu i prema samom Grahovaru, te nedovoljnu brigu i od strane svjetovnih kako i Crkvenih vlasti.
Drugo izdanje knjige Lojze Buturca „Dobri čovjek Tonči“ predstavio je sam autor Buturac koji je ispričao doživljene događaje s župnikom sisačke Svete Marije kao tadašnji orguljaš. O knjizi Lojze Buturca govorio je i mons. Ivan Miklenić, glavni urednik GK ističući da je, iako mala, knjiga vrijedna jer donosi svu faktografiju o Grohovarovom životu. Važni su i dokumenti objavljeni u knjižici poput Tončijeve oporuke koja otkriva Grahovara kao skromnog ali nadasve svećenika vjernog Crkvi i najpotrebnijima. Novost ovog drugo izdanja jest odlomak o presudi Tončijevom ubojici Božidaru Babiću. Žalosno je da suđenje nije otkrilo motiv ni nalogodavac samog zločina.
Na okruglom stolu još je govorio i preč Alojzije Petranović, tadašnji sisački dekan i župnik koji je posvjedočio o Tončijevoj dobroti te opisao same događaje pronalaska njegovog mrtvog tijela. AS
