4. pro 2017.

U petak, 1.12.2017. godine, župa svetog Petra apostola iz Ivanić-Grada ugostila je članove zajednice Cenacolo. Susret je započeo svetom misom koju je predvodio don Ivan Filipović uz koncelebraciju župnika Branka Koretića. Nakon svete mise, svjedočanstva sadašnjih i bivših članova i roditelja članova te predavanje o samoj zajednici i značaju prevencije različitih ovisnosti kod mladih, nastavilo se u Pučkom otvorenom učilištu u Ivanić-Gradu.

Na početku predavanja, posjetitelje se sa zajednicom pobliže upoznalo kroz kraći film o osnutku i djelovanju zajednice Cenacolo. U njemu je časna sestra Elvira Petrozzi, danas poznata kao Majka Elvira; osnivateljica zajednice, ispričala o samom početku djelovanja i otvaranju kuća te primanju mladih ovisnika koji su trebali i željeli pomoć. Prvotno je njezina ideja bila otvoriti samo jednu kuću u kojoj će mladi, izgubljeni u svijetu tame i tuge, pronaći izvor nade i uskrsnuća. No kako su mladi dolazili sa svih strana sa željom započinjanja novog života, broj kuća se povećavao. Kuće su najprije bile u Italiji, potom u Europi, a naposljetku širom svijeta. Danas zajednica broji 61 kuću u 18 zemalja svijeta (Italija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Francuska i druge.).

„Kako bih mogla ja
izmisliti jednu ovakvu priču?
Sve se dogodilo, a da skoro 
nisam ni primijetila: 
uronila sam u Božje Milosrđe
i zasukala rukave da mogu voljeti…
Voljeti i služiti! I sama se neprestano 
čudim onomu što se zbiva u životu
Zajednice Cenacolo, koja je Božje
Djelo, djelo Duha Svetoga i Marije.”

Majka Elvira

Nakon filma don Ivan Filipović ispričao je da je i on sam bivši ovisnik o heroinu, koji je u svojoj 26. godini pronašao mir u srcu, zahvaljujući susretu sa sestrom Elvirom. Objasnio je zbog čega dolazi do ovisnosti; što je okidač. Istaknuo je kako se mladi nerijetko susreću s provokacijama koje ih mogu odvesti na krivi put i veliko je pitanje tko će gdje otići ili se izgubiti. Problemi današnjice zbog kojih mladi, i to u vrlo ranoj dobi od 15 ili 16 godina, dolaze u zajednicu su kocka, marihuana, alkohol, ali i nerazvijene radne navike. Zbog toga vrlo često podliježu zamkama svijeta u kojem se sve rangira i mjeri brojem lajkova, klikova, pregleda i sl.. Upravo zbog osjećaja manje vrijednosti, osim ovisnosti, dolazi do problema s anoreksijom i bulimijom. Danas, kada su informacije dostupne svima i mladi su okruženi različitim mogućnostima tehnologije, vrlo je bitno uspostaviti zdrav odnos s tom tehnologijom, ukazati i formirati prave vrijednosti. To je zadaća roditelja. Jer, tko će otići na put ovisnosti, osim genetskog faktora, odnosno karaktera, ovisi i o samoj obitelji. Upravo je ona najbolja prevencija protiv ovisnosti. Roditelji trebaju svojoj djeci posvetiti vrijeme, biti im blizu, ostvarivati dijaloge, tražiti zajedništvo i prijateljstvo da se negdje u životu ne izgube. Iako se većina obitelji susreće s egzistencijalnim pritiskom i roditelji se ne mogu dovoljno posvetiti svojoj djeci, oni su im uistinu potrebni. Djeci su potrebni i majka i otac. Oni su ti koji mogu pomoći skupiti hrabrost za rješavanje problema i suočavanje s njima. Jer upravo tu kreće put ovisnosti; u bježanju od stvarnosti i problema. Na kraju je don Ivan zaključio da tajnu života, mir u srcu, prijateljstvo i zajedništvo možeš pronaći ako prihvatiš Isusa, sve tako tajnovito i tiho, a nevjerojatno silno. Kada pronađeš Boga – pronašao si život i sve ono što je potrebno za njega.

Roditelji, Jelena i Zoran Jurić, svjedočili su o ovisnosti svoga sina Bojana i o njegovom putu ozdravljenja. Bojan je bivši ovisnik o kocki i u zajednici Cenacolo je proveo pet godina i dva mjeseca. Naglasili su kako svako dijete iziskuje poseban odgoj i vrijeme. Zahvalili su zajednici što ih je primila, pružila ruku i dala im radost koju sada žive.

Nakon njih, svoje svjedočanstvo je podijelila djevojka Ruža, koja je do sad tri godine u zajednici. Bila je ovisnica o alkoholu, kokainu i marihuani. Isprva je prihvatila ući u zajednicu samo na godinu dana samo kako bi ugodila roditeljima i tetki, jer sama sebi nije priznavala da ima bilo kakav problem. No, tamo počinje pričati, otvarati se, shvaćati gdje i u čemu je problem te kako se suočiti sa svime. Upoznala je Isusa, otvorila srce i dobila puno ljubavi.

Tekst i foto: Ilijana Mišković

Pin It on Pinterest