19. tra 2011.

Jednog slovenskog misionara, koji je djelovao u Japanu, pitali su prije nekoliko godina kako gleda na domaću Crkvu s “japanskim očima”. Rekao je: „Za kršćane u domovini rekao bih, da moraju biti svjesniji Isusovih riječi o malom stadu i ‘ne boj se, malo stado’. Mislim, da se toga ne treba bojati. U Japanu smo mi kršćani još više malo stado. Tom sviješću živimo u svijetu, koji je posve drugačiji. To u nama oblikuje vjeru, koja je osobna, svjesna i odgovorna. Dok si u okolini, koja ti je naklonjena, toj okolini se prepustiš i ne moraš mnogo misliti, jer drugi misle umjesto tebe. To je vječna čovjekova napast. Zato mislim, da je značajno za naše domaće kršćane, napose za mlade, odgajati za zrele i odgovorne osobe, koje žive iz vlastitog vjerskog uvjerenja. To je velika vrednota, koju donosi svijest, da smo malo stado.”

 

A u nama kopka nešto drugo: Zašto Bog dopušta, da mi kršćani nakon dugog razdoblja, kada smo vrijedili kao veliko stado, opet postanemo mala stada?

Ne poznajemo Božje planove, ali smijemo ovako razmišljati:

Kao veliko stado imali smo sreću, da su najbogatiji predjeli zemlje pripadali nama. Na njima smo, istina, marljivošću, ali ne uvijek i pošteno, nakupili mnogo dobara. A od njih samo škrtom rukom dijelimo onoj braći i sestrama po svijetu, kojima je sudbina manje namijenila. – Kao velika stada već smo stoljećima međusobno posvađani i s tim svađama nikako ne možemo prestati. – Samo u prošlom stoljeću došlo je među nama do dva velika krvava rata.

Oni, koji su te stvari započeli, izvana su pripadali velikom kršćanskom stadu. Sigurno, da im ta djela nije nadahnulo Evanđelje. Zato smijemo reći, da su istinski kršćani također u “velikim” razdobljima mala stada.

Ne bojmo se biti malo stado. Bojmo se nositi kršćansko ime i ne živjeti kršćanski. – Amen.

preč. Marko Cvitkušić, kancelar Biskupije

Pin It on Pinterest