Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je u petak 15. kolovoza proslavljena u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić i koji je tom prigodom blagoslovio novopostavljena zvona. U koncelebraciji bili su brojni svećenici Petrinjskog i Glinskog dekanata predvođeni dekanima preč. Josipom Samaržijom i fra Goranom Rukavinom, te rektor svetišta preč. Paško Glasnović.
Blagdanskom slavlju nazočilo je veliko mnoštvo hodočasnika, od kojih je glavnina pristigla pješice iz tri Petrinjske župe, te s druge strane, iz Viduševca i Gline. Petrinjske hodočasnike predvodio je upravitelj župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Josip Karas koji je po dolasku u Gore preč. Glasnoviću predao na trajno čuvanje drveni križ iz 1991.- 1992. godine, koji je s oznakom Gora nošen tijekom progonstva na pobožnostima Križnog puta od današnje sisačke katedrale do Mošćenice, kao i na drugim prigodama u to ratno vrijeme.
Na početku homilije, biskup Košić je izrazio radost što je prije mise blagoslovio nova zvona te upoznao okupljene kako jedno nosi ime Zvono Majke Božje gorske, Majke naših stradanja, a drugo nosi ime Zvono svetoga Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika. „Kao što su Blažena Djevica Marija i sv. Kvirin svojim životom poput zvona svima svjedočili i naviještali Kristovo evanđelje, tako i mi učimo od njih, posebno danas u svetištu BDM Gorske i na blagdan Uznesenja BDM od Marije, na nebo Uznesene. Dakle, i naš je zadatak da budemo zvono! Zvono se naime čuje, ono se u ovom slučaju i vidi, ali i kad se ne vidi, znamo da je u zvoniku jer svojim zvukom odaje svoju nazočnost i na nešto poziva i na nekoga upućuje. Poziva na molitvu, a upućuje na Božju prisutnost, na milost Gospodina našega Isusa Krista“, poručio je biskup.
U nastavku govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je istaknuo kako ona govori o tome kako je Marija bila svjedokinja i navjestiteljica Evanđelja. „Knjiga Otkrivenja svetog Ivana Apostola govori o Ženi koja je prikazana u nebeskoj ljepoti: ‘zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda’. Ta je žena roditeljica, ali ima neprijatelja: ‘Zmaj veliki… stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.’ Slika je to, braćo i sestre, Marije, žene koja je od Boga primila milost i zadatak da rodi Spasitelja svijeta. Nju Gospodin odijeva najvećom ljepotom, ali Bogu i njegovima suprotstavlja se đavao – taj ‘zmaj velik’ koji želi uništiti Spasitelja“, rekao je biskup te dodao kako se đavao uvijek protivi Bogu i Božjim planovima, ali on je bespomoćan jer njega je Bog pobijedio i poslao je u punini vremena i svoga Sina na svijet da on i u ljudima, na ovoj našoj zemlji ostvari pobjedu nad đavlom. „Riječi svetoga Ivana apostola: ‘Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!’ i za nas vrijede. Ovaj ‘sada’ traje, od dolaska Sina Božjega na ovaj svijet pa sve do kraja vremena. Međutim, to đavao i oni koji ga slijede ne znaju pa svojim smicalicama neprestano žele osujetiti, dapače i upropastiti Božje naume, ali se varaju i uvijek bivaju poraženi. Trebamo znati čitati znakove vremena, jer ovaj ‘sada’ tiče se i ove 2014. godine i svakog vremena u kojem živimo. To je naime naš čas i to je vrijeme Božjih pobjeda.“
Biskupova homilija u cijelosti
Biskup je rekao i kako se taj đavao – zmaj koji je želio proždrijeti dijete Isusa uvukao i u naše hrvatsko društvo i želi spriječiti da se rađaju djeca u našoj domovini, te kako se samo na taj način može protumačiti činjenica da je pred koji tjedan donesen Zakon o istospolnim zajednicama koji je njih u svemu izjednačilo s brakom muškarca i žene, a koju je zajednicu na najdemokratskiji način na referendumu kao jedinu potvrdio hrvatski narod. „To znači da se potire volja naroda koji je vladajućima povjerio da u njegovo ime donose pravedne zakone, ali ne! I nije to sve, svi mi dobro znamo kako je odmah nakon donesene odluke na referendumu da je brak zajednica muškarca i žene s najvišeg mjesta u državi došao u saborske klupe prijedlog da se unese čak u Ustav kako su i svi drugi oblici zajedničkog života u svemu izjednačeni s brakom i da uživaju zaštitu države!? Hvala Bogu zbog proceduralnih razloga taj se prijedlog nije ni razmatrao. Pa zar ima itko razuman da ne zna da se iz takvih zajednica ne mogu roditi djeca, da je to put u demografsku propast?“, zapitao se biskup te postavio još jedno pitanje jesmo li mi kršćani, današnji slavljenici blagdana Velike Gospe, spremni svojim javnim zalaganjem preuzeti odgovornost za naše hrvatsko društvo, jesmo li se spremni i društveno angažirati za službe od općeg interesa ili smo nezadovoljni kako se živi i upravlja našom zemljom, ali se ponašamo kao da se to nas ne tiče i nismo spremni osobno se uključiti i nešto učiniti? “Kao prvo, svi smo dužni moliti se za one koji su na vlasti. Drugo, trebamo im svojim djelovanjem i dobronamjernim kritikama pomoći da ispravljaju što ne valja, a provode ono što je potrebno i što su dužni činiti. Nadalje, mi se moramo zalagati za kršćanske i općeljudske vrijednosti koje se danas toliko uništavaju i razaraju, što mi ne smijemo samo nijemo promatrati, nego moramo nešto učiniti. Npr. odnos prema hrvatskim braniteljima koji su stvorili ovu zemlju je ispod svake kritike! Zamislite, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u medijima se jedva, kao usput, tek spominjalo samoubojstvo jednog branitelja: kao, tko mari što se ubio još jedan, od gotovo već 2 tisuće branitelja koji su podigli ruke na sebe?! Strašno! Zar nemamo mi živi, koji trebamo biti zahvalni braniteljima za slobodnu i samostalnu državu, nikakvo poštovanje prema njima živima, već samo prema mrtvima? Zar oni moraju otići da bismo ih poštovali, da bismo ih uopće čuli i da bismo im iskazali svoju zahvalnost i priznali im njihovo dostojanstvo? A da o Vukovaru i ne govorimo! Svi smo mi za to odgovorni“, zaključio je biskup te na kraju još jednom pozvao okupljene kako je naša zadaća biti zvona – naviještati svima svoju radost i svoju nutarnju sreću i svoj ponos što pripadamo Kristu. „Mi znamo komu smo povjerovali i za koga živimo, naš je cilj Gospodin, on nas kroz nevolje ovoga svijeta oblikuje da budemo sposobni biti dionici njegove vječne proslave na nebu. I od toga nema veće radosti i sreće“.
Na kraju slavlja koje je animirao župni zbor iz Gora, biskupu i svim okupljenima da dolasku zahvalio je preč. Glasnovnić, a nakon mise hodočasnici su po prvi puta dobili priliku razgledati unutrašnjost ove gotičke crkve.
