U subotu 23. rujna bio je prekrasan topao, sunčani dan. Župljani viduševačke župe su ga izabrali za obilazak Slavonije koji su već dugo priželjkivali i planirali. Namjera im je bila posjetiti nekadašnjeg viduševačkog župnika Vjekoslava Marića u Požegi, a onda i Đakovo s njegovim znamenitostima – starom katedralom i prekrasnom ergelom konja lipicanaca. Želja im se i ostvarila kad je mladi župnik vlč. Marijan Štingl organizirao ovo putovanje.
Mons. Vjekoslav Marić umirovljeni je svećenik Požeške biskupije koja upravo ovih dana proslavlja 20 godina postojanja. Rođen je davne 1927. godine u okolici Požege, a u Viduševcu je bio neprekidno na službi od 1953. do 1967. Angažirao se na poticanju vjerskog života ove tada ratom opustošene i osiromašene župe. Njegovom je zaslugom ovdje započelo svetkovanje Majke Božje Fatimske, a nabavljen je i ustoličen na oltar Njezin kip. Uz pomoć župljana održavao je i solidno gospodarstvo. Krstio je i podijelio ostale sakramente mnogim naraštajima rođenima u Viduševcu i okolnim selima. Tijekom kasnijih godina rado se odazivao pozivima tadašnjih župnika i dolazio u Viduševac, a posebno nakon ratnih stradanja njegove nekadašnje župe i njezinih žitelja. Obzirom na visoku životnu dob sve je rjeđe dolazio, ali često se javljao telefonom. Kad bismo ga upitali kako je, šalio bi se: „Dijete, dobro je kad starost udari u noge jer, hvala Bogu, postoje štap i kolica…Problem je kad udari u glavu…meni je, eto, udarila u noge…“ Velika mu je radost bio televizijski prijenos sv. mise iz viduševačke crkve 13. kolovoza ove godine.
Eto, tako je pun autobus Vidušljana, Dvorišćana, Selkovčana i drugih iz viduševačke okolice stigao u posjetu svom ostarjelom župniku. Našli su ga u Domu pape Ivana Pavla II. u Požegi. Obradovao se njihovom dolasku prisjećajući se teških ali i lijepih godina župnikovanja na Banovini. Još uvijek se jako dobro sjeća svega – i ljudi, i događaja, i sela kojih više nema. Pita za svakoga, pozdravlja sve. I otkriva svoju želju: doći još jednom u Viduševac za blagdan zaštitnika ove župe – sv. Franje Ksaverskog. Rastanak je bio pun emocija – uz mons. Mariću najdražu pjesmu koju je u sebi ponio s viduševačkog brda – „Kraljice anđelska“…
Izletnici nakon razgledanja stare jezgre grada Požege, produžuju prema Đakovu. Tu ih čeka prekrasna monumentalna neogotičko romanska katedrala sv. Petra, lijep grad i njegov teološki sačuvan Strossmayerov trg na kojem nema kafića… Razgledali su i poznatu Državnu ergelu lipicanera doznavši da se na isključivi uzgoj lipicanskih konja umjesto arapskih prelazi za biskupovanja biskupa Strossmayera a uzgoj traje i danas Bio je užitak gledati te ponosne, plemenite životinje bez kojih nije moguće zamisliti Slavoniju.
I tako je neprimjetno proteklo vrijeme. Valjalo je malo i predahnuti, okrijepiti se, srediti dojmove. Svakoga se nešto posebno dotaklo, svatko je bio nečim oduševljen, svatko je u sebi ponio djelić ljepote ovog iznimnog dana. Put je bio popraćen molitvom i pjesmom, pjevalo se od Đakova do Gline… onako iz duše, kako to samo Vidušljani i njihovi prijatelji znaju….
Tekst: Katica Gašljević Tomić
Fotografije: Slavica Crnković
