Župa sv. Martina biskupa u Martinskoj Vesi svečano je u nedjelju 11. studenog proslavila blagdan svoga zaštitnika sv. Martina biskupa. Misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom vlč. Ivicom Mađerom, župnim vikarom katedralne župe vlč. Ivanom Faletarom i novim upraviteljem župe vlč. Matom Malekinušićem.
Na početku je brojne okupljene vjernike, te predstavnike općinskih i županijskih vlasti predvođenih županicom Sisačko-moslavačke županije Marinom Lovrić Merzel i načelnikom Općine Martinska Ves Ivicom Dadovićem pozdravio biskup Košić ujedno čestitajući načelniku dan i zaštitnika Općine, nakon čega je mons. Cvitkušić pročitao dekret o imenovanju novog upravitelja župe.
U prigodnoj homiliji biskup je podsjetio da je mjesto rođenja svetog Martina Sabarija današnji Sombate, isto mjesto gdje je šest godina prije njegova rođenja mučen i za Krista dao život sveti Kvirin, biskup sisački. To je sigurno moglo imati utjecaja i na Martina kada je slušao o slavnom biskupu koji se nije htio odreći svoje vjere i kojeg su zato ubili. Biskup je i pojasnio kako je sveti Martin prvi svetac koji je postigao svetost a da nije bio mučenik, te je osobito bio poznat po svome djelu brige i ljubavi za sirotinju. Često je i prikazivan kako sječe svoj vojnički plašt i grne golog siromaha, a životopisci spominju da je te noći i sanjao Isusa okruženog anđelima koji mu je rekao „to si mene danas svojim plaštem ogrnuo“. „Danas i mi moramo razmišljati kako pomagati jedni drugima, kako imati ljubavi prema svojim bližnjima i tko je ta sirotinja koja danas želi i treba našu kršćansku ljudsku pomoć, blizinu i ljubav. Sigurno i u našoj domovini ima puno nezaposlenih i onih koji nemaju dovoljno materijalnih dobara i zato postoji Caritas, i zato postoji ta kršćanska ljubav da bi smo i na taj način pridonosili od svojih darova onima koji nemaju. Sigurno da je to oduvijek briga Crkve da se brine za one u potrebi. Ali danas nisu ljudi u potrebi samo u materijalnom smislu. Danas rekao bih više nego ikada, ljudi čeznu za duhovnim dobrima, za ljubavlju, za lijepom riječju, za zajedništvom. Evo, trebamo se pitati koliko se brinemo jedni za druge jer svi smo mi nekada ta sirotinja kojoj nedostaje topla riječ, poklonjeno vrijeme, učinjena mala gesta ljubavi i pomoći. Zato trebamo ljudsku i kršćansku ljubav i dobrotu, a za taj primjer davanja ljubavi moramo zahvaliti danas sv. Martinu koji već stoljećima nadahnjuje kršćane“, rekao je biskup i upozorio kako siromasi nisu samo oni u materijalnom i duhovnom smislu već i oni ljudi koji nemaju slobode, i izrazito je važno da smo mi vjernici-ljudi svjesni toga i da budemo velikodušni u svojim molitvama i svojoj brizi za njih. „Danas započinje tjedan u kojem će se dogoditi sječa glava. Kako su i 1671. godine ‘sjekli glave’ hrvatskim knezovima Petru Zrinskom i Franu Krstu Frankopanu u Bečkom Novom Mjestu, tako se u petak sprema osuda na naše generale i osloboditelje. Time će se ne samo njih zatvoriti i držati dalje u neslobodi nego zapravo zarobiti i u neslobodi držati čitav naš hrvatski narod. To je velika tragedija koja se nadvila nad našu domovinu. To nije od jučer i mi znamo da je do danas učinjeno puno pogrešaka u vodstvu koje je imalo krive prosudbe i postupke, ali mi se trebamo solidarizirati s onima koji pate, koji trpe i koji nemaju slobode“, upozorivši kako će se to dogoditi u petak neposredno prije obilježavanja još jedne velike tragedije, pada herojskog grada Vukovara. Pozivajući se na oltarnu sliku sv. Martina, na kojoj je lik i jedne guske, budući da su sveca guske otkrile kad se sakrio da ne bude ustoličen za biskupa, biskup Košić se spomenuo i Stjepana Radića, rodom iz ove župe, i njegovih riječi „Ne srljajte kao guske u maglu”, te se zapitao jesmo li mi na pravome putu, pozivajući da se mislima sjetimo onih koji su u tamnici i zatočeni čekaju osudu kao janjad pred klanje. Čekaju nevini da ih se osudi zato što su branili svoju Domovinu i zato što svjetska politika ima neke druge račune s Hrvatskom. „Zašto se događa sve to zlo? Zašto je čitava naša nacija na optuženičkoj klupi i prijeti joj krivnja koja će opterećivati sve buduće naraštaje? Zato jer ljudi nisu imali morala, premda su bili na čelu države i na različitim važnim funkcijama. Ne može se provoditi politika i djelovanje za opće dobro zajednice bez morala. Ne može se samo skrbiti za svoje vlastite interese. Mi kršćani inzistiramo da naši vođe budu moralni i da čine što je pravedno i pošteno. To molimo i za našu Domovinu dok se danas molimo za naše generale i njihovo oslobođenje, jer Bogu je sve moguće. Premda i kroz trpljenje i patnju nevinih, kao što je i naš gospodin Isus bio nevin raspet, mi znamo da idemo prema Uskrsnuću. Naš narod je često kroz povijest i u Domovinskom ratu trpio nepravde, ali mi moramo uvijek biti na pravome putu. Ne ići kao guske kroz maglu, nego ići za svecima, za primjerima koji privlače, koji nam pokazuju put kojim nas je Isus učio da trebamo ići. To je put ljubavi, brige, pomaganja siromasima. To je put kojim svaki kršćanin treba ići kroz život da na kraju tog puta mogne, pa makar bio i krivo osuđivan i trpio, doći do Uskrsnuća i do vječne nagrade.“
Na kraju misnog slavlja okupljene je pozdravio vlč. Malekinušić. Zahvalivši se na uvođenju u službu pročitao je biskupov Poziv na post i molitvu za hrvatske generale koje je ove nedjelje pročitano u svim župama Sisačke biskupije, nakon čega su se svi u procesiji uputili do novopostavljenog spomenika desetorici hrvatskih branitelja s područja Općine koji je tom prigodom biskup Košić i blagoslovio.
