Sisačka župa sv. Josipa Radnika svečano je u srijedu 1. svibnja proslavila blagdan svog zaštitnika. Središnje misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s vikarom Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josipom Blaževićem, domaćim župnikom fra Nikolom Juretom i brojnim svećenicima sisačkog kraja.
U homiliji biskup je podsjetio kako je 1955. godine papa Pio XII. uveo u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika odredivši da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan „koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik“, te kako je 1889. godine kada je tzv. Druga internacionala odlučila da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva, papa Leon XIII. izdao svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries, te u njoj “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje”. „Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva je željela upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskog radnika uzdiže i usavršuje. On radeći ‘pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamislili“, dodao je biskup.
Biskupova homilija u cijelosti
U nastavku biskup je istaknuo kako je Isus upravo onaj koji može uzdići sve naše zemaljsko postojanje i sav naš život i rad na jedan viši stupanj, dati nam jedan viši smisao i pomoći nam da se ne zatvorimo u ovozemaljsko, već da steknemo za sve što jesmo, radimo i imamo – božansko obilježje. „Je li tako i naš ljudski rad samo simbol nekog višeg smisla i značenja? Možemo li se i kao obični zemaljski radnici, bilo da smo poljodjelci, tvornički radnici, učitelji, profesori, odvjetnici, liječnici, trgovci, kućanice-domaćice, bilo da smo kuhari, čistači ulica, poslodavci, intelektualci, suci, svećenici, umjetnici ili političari – vinuti u svojim poslovima do božanske slave? Pitamo se drugim riječima, možemo li svojim običnim malim zemaljskim radom sebi steći ono vječno, nebesko? I što nam je za to potrebno“, zapitao se još biskup i kao primjer dao postolara i bolničara brata Bonifacija Pavletića kao onoga koji može i nama napraviti ‘cipele za nebo’, odnosno naučiti nas kako je moguće svojim predanim radom i žrtvom za druge, doći k Bogu u vječnost.
Biskup je podsjetio kako je i sveti otac papa Franjo rekao da je sv. Josip radnik bio zaštitnik, te kako je on i zaštitnik naše Domovine. „On je svojim životom, svojom šutnjom, svojim djelima štitio Isusa, Mariju, on štiti čitavu Crkvu. On je zaštitnik i naše domovine Hrvatske, otkako ga je 1687. godine takvim proglasio Hrvatski sabor. Jesmo li i mi svjesni da smo pozvani štititi svoje bližnje, biti solidarni s ljudima kojima je teško, pomoći onima koji ne znaju – ni urediti veliko polje rada, ni urediti državu, ni dati priliku svakome, osobito mladom čovjeku da vidi da ima smisla njegovo školovanje, njegovo poštenje u svijetu rada, da u budućnosti zauzme svoje mjesto u društvu, ali da je uvijek, bilo gdje bio, bilo što radio, vrijedan već samim time što postoji, što je čovjek, što je dijete Božje. U tom ozračju većeg poštovanja čovjeka i svega stvorenja i rad treba dobiti mjesto koje mu pripada u životu ljudi, našega grada, naše domovine. Dapače, i u čitavom svijetu, u kojem često i rad, ali na žalost i pojedinac ne znače ništa, puka su roba koja se prodaje, bez cijene su i bez zaštite. Tko će spasiti današnjega čovjeka, tko će ga spasiti od njega samoga? Upravo smo mi pozvani, braćo i sestre, da svojim odnosom prema radu i prema radnicima, svojim poštovanjem svakog čovjeka, osobito malog i ugroženog čovjeka, budemo graditelji onih vrijednosti na kojima je moguće spasenje čovjeka, svakog čovjeka, a također i obitelji te onda i čitavog naroda“, poručio je na kraju sisački biskup.
Nakon mise proslava je nastavljena uz koncert Hrvatskog gajdaškog orkestara, a blagdanu je prethodila trodnevna priprava koju su predvodili upravitelj župe Odra Sisačka vlč. Mladen Vuk i župnik iz Molva fra Tomislav Glavnik.