„Koliko god osjećamo jugoslavenstvo i komunizam još uvijek kao teret, koliko god su to osjećali naši očevi i djedovi, izgleda da iz toga gotovo ništa nismo naučili s obzirom na ponavljanje povijesti koja nam se događa.”, samo je jedna rečenica iz knjige „Stogodišnji teror jugoslavenstva i komunizma u Hrvatskoj”, dr. Josipa Jurčevića, koja je večeras predstavljena i u Petrinji i koja je pobudila veliku pozornost ne samo Petrinjaca.
Organizator predstavljanja knjige koje je održano u POU Hrvatski dom bila je Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata grada Petrinje, a treba reći da je Petrinja peti grad u Hrvatskoj u kojoj je prezentirana i to nakon Splita, Osijeka, Rijeke i Zagreba. U ime udruge u uvodnom dijelu se obratio predsjednik Darko Dumbović koji je istaknuo jednu, kako je rekao, znakovitost, a to je, kako je promocija upravo danas 1. prosinca, na dan kada je prije 97 godina, točnije 1918. godine proglašena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. zvala Kraljevina Jugoslavija.
„Vaš odaziv večeras u ovako velikom broju dokazuje da je tema i te kako dobro pogođena i da je to povijesno razdoblje koje je ostavilo krvavi trag u nacionalnoj i demografskoj strukturi Hrvata. Trebalo je zato doći da se čuje istina o tom mračnom razdoblju Hrvatske povijesti i da uvidite da ste odgajani na ne Hrvatskoj ideologiji. Hrvatski branitelji su ti koji su prekinuli mračno i zlokobno razdoblje komunizma i jugoslavenstva u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu”, rekao je Dumbović.
U ime Grada obratio se Branimir Bešlić, zamjenik gradonačelnika Petrinje koji je istaknuo kako su zaista pogodili i trenutak i mjesto. „Trenutak je možda i važniji, jer kroz dan dva se odlučuje tko će sutra voditi ovu zemlju. Postoje dva izgledna kandidata, HDZ i SDP i treća mogućnost koja je manje moguća, a to je da budu ponovljeni izbori. Zbog toga bih molio prof. Jurčevića da poveže prošlost i sadašnjost i pojasni genezu obje ove stranke.”
„U Jugoslaviji Hrvati su uvijek bili podređeni u odnosu na neke druge, osobito u vremenu od 1945.pa do 1949., što se sve događalo i što smo sve propatili, jer znam da je SDP-e pravni slijednik Komunističke partije Hrvatske. I mislim da imamo o čemu razgovarati, jer poveznice i te kako ima. I moram reći da me i dan danas iznenadi kad netko kaže da je njemu u onom sistemu bilo bolje. Pa možda ću upravo zato nakon ove promocije saznati na koji im je način bilo bolje, nego što je nama danas, kad znamo što je sve hrvatski narod proživio u tom vremenu.”, rekao je Bešlić zahvalivši organizatorima, gostima i promotorima.
Jedan od promotora knjige je bio mons.dr. Vlado Košić, biskup sisački. U svom govoru je stavio poseban naglasak na kršćanski pogled na jugoslavenstvo i komunizam, stradanja hrvatskog naroda, ali i katoličke Crkve, koju danas mnogi smatraju kao jednu nazadnu instituciju. „Današnji je dan zapravo tužan dan za Hrvate i jedan od najnesretnijih u našoj povijesti, jer je prije 97 godina stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. I skoro će 100 godina kako taj teror, nažalost još uvijek traje. „
Biskup je podsjetio i na kako je rekao proročki govor dr. Franje Tuđmana iz 1996. godine, kada je prepoznao dva najveća zla i neprijatelja hrvatskog naroda: “A to su jugoslavenstvo i komunizam, pod čijim okriljem su se nad našim katoličkim i hrvatskim narodom događali strašni zločini, a katolička Crkva u tom je vremenu bila ne priznata i ne legalna i pravno ne regulirana. Komunistička ideologija je negirala je vjeru u Boga, duhovnost i svaku slobodu Crkve“.
Zbog toga je na poseban način govorio o kardinalu Alojziju Stepincu, odnosu komunista, njihovog režima i pravoslavne crkve:” On je za komunistički režim bio zločinac kojem se sudilo i kojeg se osudilo. No, ja mislim kako ni Srbi ni pravoslavna crkva ne bi trebali biti protiv Stepinca, jer imamo tolike dokaze da je on spašavao sve narode, ali i jako puno Srba, jer nije gledao rasu ni naciju. No velikosrpska ideja ne priznaje nikakvu hrvatsku državu, pa razumljivo niti Stepinca, koji je naravno vrlo jasno branio pravo da Hrvati imaju svoju državu, kao što je imaju pravo imati i Srbi i Mađari i svi drugi narodi.”
Rekao je kako je Alojzije Stepinac na procesu na kojem je bio osuđen na 16 godina robije izjavio kako su ubili previše svećenika i kako im to hrvatski narod nikada neće zaboraviti. Biskup Košić istaknuo istinit podatak o čitavom nizu ubijenih svećenika, koji su bili žrtve terora za vrijeme i nakon II Svjetskog rata. “Tu je 634 imena onih koji su pobijeni, od tog broja 458 svećenika, 21 redovnik, 73 bogoslova i sjemeništarca, 30 časnih sestara i 52 su umrla od posljedica rata, nakon njega. Njih 69 je bilo zatvoreno, 89 ih se smatra nestalima i posve je jasno da je komunistički režim provodio teror, ubijao i progonio”.
Mons. Košić istaknuo je kako nažalost i danas ima onih koji štite te zločince, opravdavaju njihove zločine i ne dopuštaju da se istina sazna i da se izliječe rane u dušama ljudi koji su pogođeni tim zlima.”Pa i 20 godina poslije Domovinskog rata svjedoci smo da se istina, žrtve i grobovi ne žele otkriti, pa ostaje pitanje jesu li nositelji tog zla i dana su polugama onih koji imaju moć i odlučuju. Vrijeme je da se već jednom komunizam izjednači s fašizmom i nacizmom, jer taj je režim u smrt odveo stotine tisuća muškaraca, žena i djece, hrvatskih katolika.”
Osvrnuo se i na cenzuru medija, koji prenose ono što oni žele, ili ono što im se kaže da se može objaviti. Pa se zapitao znaju li sve to uopće naši mediji ili pisci udžbenika, političari, javni djelatnici. „Očito je da ne žele znati. Ali što s onima koji znaju da čine zlo i opravdavaju isto i s onima koji i danas ne dopuštaju da se čuje istina i da se gradi život bez laži i na temelju objektivnih spoznaja. Kako to da u srcima ljudi postoji toliki strah pred komunizmom? Vjerojatno jer je to bilo veliko zlo koje je posijalo sjemena koja i danas truju duše. No, strah je i opravdan, jer tu je oprez da se pritajeni teroristi opet ne probude i ponovo udare na nevine. Gospodine, daj nam još hrabrih ljudi poput gospodina Jurčevića, popust naših hrvatskih branitelja, da se bojimo založiti za dobro, istinu i poštovanje svakog života.”, ovim je riječima svoje izlaganje zaključio monsinjor Košić.
Dr. Inoslav Brkić iznosio je vlastito svjedočanstvo prisjećajući se stradanja svoje obitelji u komunističkom režimu. Djeda Ludwiga Ritzingera se ne sjeća, jer je 1945. smaknut u petrinjskoj Žicinoj šumi, a baka ga nikada nije htjela odvesti na to mjesto. „Sada čitajući knjigu prof.dr. Jurčevića na 134. stranici sam pronašao objašnjenje u citatu koji kaže da članovi obitelji i druge osobe ako su znale ili pretpostavljale gdje se nalazi grobno mjesto žrtve nisu smjeli posjećivati ili obilježiti grob. Sve je to bilo pod nadzorom represivnih i drugih tijela komunističkog režima.”
„Čitajući o okrutnosti nad svećenicima moram spomenuti svog heroja, pokojnog oca Antu Brkića, koji je svjedočio pokolju franjevaca na Širokom Brijegu. Imao je 16 godina, no ni tamnica zloglasnog zatvora Celovina u Mostaru, ni batine, ni mučenja nisu ga slomili. Ante je znao tko je i što je. Danas ga čuva sveti Ante, njegov zaštitnik, dok mirno spava na groblju svetog Trojstva, na petrinjskim brdima koje je silno volio.”, rekao je dr. Brkić.
Autor knjige, dr.sc. Josip Jurčević, mnogim Petrinjcima nije nepoznat, jer je bio i predavač na Visokoj školi u Petrinji. Viši je znanstveni suradnik u Instititutu društvenih znanosti i izvanredni profesor suvremene i opće nacionalne povijesti na Sveučilištima u Zagrebu i Osijeku. Autor je 10, a suautor 23 knjige, objavio je 40 znanstvenih članaka, uredio 16 knjiga, sudjelovao u 15 znanstveno-istraživalačkih projekata. Bio je ekspertni svjedok na tri suđenja za ratne zločine, sudionik je Hrvatskog proljeća i dragovoljac Domovinskog rata. Osnovao je i bio je prvi ravnatelj Središnjeg arhiva Ministarstva obrane RH, bio je član Savjeta Vlade RH za pripremu prijatelja suda pred Haaškim sudom.
Rekao je kako je silan trud uložio u istraživanja i zato je vjerodostojan i niti jedna njegova tvrdnja nije proizvoljna, nego je potkrepljena dokumentacijom. Knjiga ima 5 cjelina, od presjeka suvremene hrvatske povijesti, uzroka i posljedica Bleiburške tragedije, o kardinalu Stepincu kao simbolu identiteta, zatajenoj solidarnosti iseljene Hrvatske prema domovini, pa sve do Hrvatske u procesu globalizacije i europskih integracija.
Autor je govori o brojnim prekrivenim stratištima i grobištima jugoslavenskih i komunističkih zločina, načina na koji su zarobljeni vojnici i nepoželjni civili koji su odvođeni na skrovita mjesta i ubijani na najokrutnije načine. “Od 1945. – 1990. dogodila se strahovita pustoš u hrvatskom društvenom i duhovnom životu. Dogodila se druga prijelomnica 1945 g. kada je došao komunizam pa se na njega nadogradilo jugoslavenstvo, što je teško pogađalo Hrvatsku ne samo zbog Bleiburga, nego u svako drugom pogledu. Osim Bleiburga i do sada otkrivenih 1 700 stratišta, o kojima ima i knjiga i članaka i svjedočanstava, to nikako ne može zaživjeti iako je komunizam osuđen od VE, a čak je i Sabor 2006. donio odgovarajuću Deklaraciju, još uvijek nema spremnosti u Hrvatskoj da se čak pojavi informacija o tim zločinima u spomenutom tiskanom mediju, niti u obliku plaćenog oglasa.”
„Drugi podatak je da je u Hrvatskoj za vrijeme komunizma od 1945. do 1990. vođeno više od 30 000 političkih procesa, u kojima je više od 100 000 ljudi osuđeno za politički krimen, pa su zbog pjevanja neke pjesme ili pričanja političkog vica završili u zatvoru. Tih 45 godina ostavilo je strahovitu pustoš u hrvatskom društvenom i duhovnom životu bili smo uskraćeni za cijeli niz informacija iz primjerice povijesti. Gotovo sve što danas znamo o svojoj povijesti ili što nam je dostupno iz masovnih medija, preko sustava obrazovanja, od vrtićke dobi do Akademije, nažalost je veća ili manja krivotvorina.”, riječi su autora knjige.
Na promociji su bili i Ivanka Roksandić, predsjednica županijske Skupštine Sisačko-moslavačke županije i župan Ivo Žinić, koji je zahvalio autoru na iznošenju istine, rekavši kako se premalo znaju povijesne činjenice iz stradanja za vrijeme i poslije II Svjetskog rata. „Puno je toga prešućivano i sada smo saznali jako puno stvari, jer 50 godina je povijest prešućivana. I danas osjećamo te posljedice, jer neke stvari još uvijek nisu rašćišćene, a ova je knjiga doprinos upravo tome, tako da i buduće generacije ne budu imale te probleme koje mi danas imamo.”
Akademik Dubravko Jelčić u predgovoru ove knjige između ostaloga napisao je: „Ovu je knjigu mogao napisati samo vjerodostojni povjesnik, svjestan svoje profesionalne dužnosti i moralne odgovornosti, povjesnik koji zna da hrvatsku povijest nakon četvrt stoljeća naše nacionalne slobode i državne neovisnosti. Jurčević je kompletni povjesničar, on vidi povijest kao integralnu cjelinu, tako je doživljava, tako razumijeva i tako je istražuje. Po tom je osebujan i uzoran. Kulturna povijest je dio opće povijesti jednoga naroda, koja je ponekad gotovo i nepotpuna ako je izdvojimo iz konteksta opće povijesti.”
Portal53.hr
