Središnje slavlje ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Sisačkoj biskupiji održano je u nedjelju, 18. siječnja 2026., u crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji. Tom prigodom misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić, a koncelebrirali su domaći župnik Damir Ceković, župni vikar Frano Bijelić i rektor svetišta u Gorama Paško Glasnović. Slavlju su nazočili i protojerej-stavrofor o. Kirko Velinski iz Makedonske pravoslavne crkve, pastor Evangeličke crkvene općine Zagreb Moran Rajković, kao i predstavnik Evangeličke crkvene općine u Kutini Goran Marinković.

U propovijedi je biskup Košić podsjetio kako kršćani diljem svijeta započinju zajedničku molitvu za jedinstvo, istaknuvši da su ovogodišnje geslo izabrali kršćani iz Armenije, preuzevši riječi svetog Pavla iz Poslanice Efežanima: „Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva.“ (Ef 4,1–13).

Tumačeći Riječ Božju, biskup je naglasio kako ona govori o dolasku Krista, Mesije i Spasitelja svijeta. U središte je stavio svjedočanstvo Ivana Krstitelja, koji jasno i bez ikakve dvojbe prepoznaje Isusa i pokazuje ga narodu riječima: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ Biskup je poručio kako Ivan pritom ne uzvisuje sebe, nego priznaje vlastitu malenost pred Kristom. Posebno se osvrnuo na značenje Isusova krštenja na Jordanu, kada je Krist predstavljen svijetu, a Otac ga proglašava: „Ovo je Sin moj, ljubljeni, u njemu mi sva milina!“ Naglasio je kako taj događaj nije važan samo za Isusa, nego i za sve vjernike, jer po krštenju ulaze u njegovo otajstveno Tijelo i postaju djeca Božja. „Mi, krštenici, djeca smo Božja, njegova ljubljena milina. Biti toga svjestan znači imati sigurnost života, znati da nisi sam ili sama, da je Bog s tobom, onaj koji te ljubi. To je upravo došao navijestiti Sin Božji kada je postao jedan od nas, kad je postao čovjekom“, rekao je biskup.

Na kraju je biskup upozorio na tešku stvarnost današnjega svijeta, obilježenog ratovima i dubokim podjelama, u kojima se, nažalost, događa da se i kršćani međusobno ubijaju. Odgovor na takvo stanje, istaknuo je, nije u sukobima, nego u molitvi i otvorenosti Duhu Svetome, kako bi Kristovo svjetlo zahvatilo ljudska srca. Pozvao je vjernike da to svjetlo donose u svakodnevne odnose, osobito u obiteljima, naglasivši da „mir počinje u našem srcu i u našim obiteljima“.

Na kraju slavlja okupljenima su se obratili i paroh Velinski te pastor Rajković.

Istaknuvši kako je upravo molitva „najdublji jezik koji svi kršćani razumiju“ paroh Velinski naglasio je da apostol Pavao podsjeća kršćane na ono temeljno što ih povezuje prije svih razlika, tradicija i povijesnih rana. Poručio je kako je jedinstvo dar Duha Svetoga, a ne ljudsko postignuće, te da ono ne znači uniformiranost, brisanje identiteta ili odricanje od vlastite tradicije, nego međusobno prepoznavanje kao braće i sestara, udova jednoga Kristova tijela. Na kraju je uputio posebnu zahvalu sisačkom biskupu Vladi Košiću i Sisačkoj biskupiji na otvorenosti, gostoprimstvu i bratskoj ljubavi, osobito prisjećajući se teških trenutaka nakon petrinjskog potresa. Istaknuo je kako je biskup Košić tada pokazao istinsku kršćansku blizinu i prema Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, koja se u tom razdoblju nalazila u teškoj situaciji.

U svom obraćanju pastor Rajković je istaknuo kako se okupljeni s pravom mogu oslovljavati kao braća i sestre, jer ih na to poziva i apostol Pavao. Naglasio je da su poniznost, blagost, strpljivost i međusobno nošenje u ljubavi temeljni preduvjeti kršćanskog jedinstva. Govoreći o ekumenizmu u Hrvatskoj, Rajković je istaknuo da on na ovim prostorima živi i traje više od četrdeset godina te da nije puka diplomacija, nego asketski put – put poniznosti, strpljivosti i međusobnog nošenja tereta. To je put na kojem kršćani uče jedni druge gledati ne prvenstveno kao predstavnike različitih tradicija, nego kao udove jednoga tijela, obilježene istim krštenjem i istom nadom u vječni život.