Vlč. Stjepan Vuksan, dugogodišnji župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Bučici, preminuo je u 57. godini života i 30. godini svećeništva, na Veliki petak 25. ožujka, a pokopan je u srijedu 30. ožujka u Bučici.
Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom i pedesetak svećenika pristiglih iz cijele Hrvatske. Misi su prisustvovali majka, sestre, rodbina i prijatelji vlč. Stjepana, kao i brojni vjernici koji su u potpunosti ispunili crkvu i župno dvorište, te su molili uz pokojnikovo tijelo tijekom cijelog dana.
U homiliji govoreći o pročitanom Evanđelju po Luki, o Isusovom putu s dvojicom učenika u Emaus, biskup je rekao da je poput tuge u srcima Isusovih učenika i u srcu svih nas okupljenih ostala tuga zbog vlč. Stjepana. „Ostavio nas je iznenada, te je još na Veliki četvrtak slavio Misu večere Gospodnje. Kao i Gospodin koji je svojim učenicima prao noge i služio ih, tako je i naš je pokojnik svojim župljanima bio dobar pastir koji se i te večeri brinuo za njih, a onda je ujutro stigla vijest kako je umro. Mogli bismo reći kako je to posebna milost koju je doživio naš brat svećenik, umrijeti na Veliki petak, kako god je to tužna vijest bila za njegovu majku, sestru, bližnje, nas svećenike Sisačke biskupije i svećenike njegove generacije“, rekao je biskup te podsjetio kako je pokojnik ove godine trebao slaviti trideset godina misništva.
U nastavku biskup je rekao kako Bog koji nam je često neprimjetno blizu, kao što je bio učenicima na putu u Emaus, po tuzi i žalostima zemaljskog života okreće našu tugu u veselje. „Danas se u stihu pred Aleluju pjevala antifona ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujemo se njemu!’ Neobičan poziv na jednom sprovodu, čini nam se, ali ovaj je sprovod slavlje Kristova vazma i slavlje nade u naše uskrse i uskrs našeg brata svećenika Stjepana. Zato ne treba biti žalosti u našem srcu, Krist Gospodin došao pobijediti smrt i dati nam život. On hodi kroz naše patnje i naše teškoće s nama na životnom putu, kao što je hodio s ovom dvojicom učenika, te nam daje da razumijemo pisma. Ta zgoda koju je sv. Luka zapisao upravo je tipična za jednu euharistiju. Na početku se čita i tumači Riječ Božja, razmišljamo o Božjim djelima i onome što nam Bog govori preko svoga pisma, a želi da razgori naše srce i da ga u lomljenu kruha, euharistiji i pričesti prepoznamo i blagujemo.
Poslije euharistije i mi radosno ‘trčimo u Jeruzalem’, da svoj životni hod usmjerimo prema navještaju te radosne i neočekivane vijesti: da je Krist koji je umro na križu, živ i uskrsnuo“, rekao je biskup te pozvao na molitvu za pokojnika. „Znam da ste ga vi župljani posebno voljeli i znam da ste mu iskazivali svoje poštovanje i izvanredno ga cijenili jer je bio čovjek Božji. Bog mu je zato i dao tu milost da je na Veliki petak otišao i da Uskrsom slavimo ne samo Kristovo nego i njegovo uskrsnuće i vječni život. Neka Stjepan bude svima nama svećenicima pouka i primjer, a vama draga braćo vjernici poticaj da vjerujemo u uskrsnuće, da činimo djela ljubavi te tako svi zavrijedimo vječnu radost“.
Nakon popričesne molitve prigodnim riječima od vlč. Stjepana oprostio se, u ime generacije svećenika zaređenih 1986. godine, biskup Huzjak, u ime rodne župe Lasinja župnik vlč. Stjepan Bradica i u ime župe Bućica vlč. Stjepan Rožanković, svi odreda ističući pokojnikovu ljubav prema svećeničkom pozivu, te nesebično služenje i požrtvovnost prema svakom vjerniku koji mu je ikada bio povjeren.
Nakon mise okupljeni su se u procesiji uputili na mjesno groblje gdje je obrede ukopa predvodio biskup Košić.
