22. ruj 2026.

u Osijeku i Aljmašu – hodočašće nade, zajedništva i vjere

Pod geslom „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani“ (Rim 12,12), u Osijeku i Aljmašu 19. i 20. rujna 2026. godine održan je Peti nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. U središtu ovogodišnjeg susreta bile su obitelji koje među svojim članovima imaju osobe s invaliditetom, a cijeli je susret bio snažan poziv na prihvaćanje, uključivost i izgradnju Crkve u kojoj svatko ima svoje mjesto.

Na ovom velikom crkvenom događaju sudjelovala je i Sisačka biskupija, koju je predstavljalo 138 hodočasnika. Njih 100 doputovalo je autobusima, a 38 osobnim automobilima i kombijima, među kojima su bile 22 djece te čak 47 osoba s invaliditetom. Hodočašće je predvodio vlč. Branko Koretić, biskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji, zajedno sa Željkicom Šemper, povjerenicom za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije.

Toplina domaćina koja ostaje u srcu

Po dolasku u Slavoniju hodočasnici su bili smješteni u obiteljima Župe sv. Josipa u Vuki i Župe Presvetoga Trojstva u Čepinu. Smještaj su s velikom ljubavlju i predanošću organizirali župnik vlč. Ivan Marković sa svojim suradnicima u Vuki te vlč. dr. sc. Ivan Kunčević sa suradnicima u Čepinu, dok su hodočasnici – osobe s invaliditetom, zajedno sa svojim pratiteljima i voditeljicom Željkicom Šemper, bili smješteni u Kući susreta u Đakovu. Smještaj je organizirao vlč. Alojz Kovaček, povjerenik Đakovačko-osječke nadbiskupije za pastoral osoba s invaliditetom, dok je o prihvatu, organizaciji i svim potrebama tijekom boravka s velikom brigom i požrtvovnošću skrbio gospodin Davor Senjan. Njihova susretljivost, gostoprimstvo i predanost ostavili su dubok dojam na sve sudionike te su dali vrijedan doprinos da se hodočasnici osjećaju prihvaćeno, sigurno i kao kod svoje kuće.

Obitelji domaćini otvorile su vrata svojih domova i još više svoja srca. Zajednička večera, jutarnji doručak, razgovori i molitva stvorili su prijateljstva koja će, vjerujemo, trajati još dugo nakon završetka susreta. Mnogi su razmijenili kontakte i već dogovorili buduće susrete, potvrđujući da Crkva doista živi kroz otvorenost, gostoprimstvo i međusobnu ljubav.

Bogat program u Osijeku

Program prvoga dana odvijao se na više mjesta u središtu Osijeka. Sudionici su mogli sudjelovati na radionicama, duhovnom koncertu, kulturno-umjetničkom programu, predstavljanju brojnih obiteljskih zajednica i udruga te pristupiti sakramentu pomirenja. Posebno dojmljiva bila je mogućnost molitve pred relikvijama svetih Ljudevita i Azelije Martin, roditelja svete Male Terezije, kao i euharistijsko klanjanje u kapucinskoj crkvi. Grad Osijek toga je dana postao veliko mjesto susreta, molitve i svjedočanstva vjere hrvatskih obitelji.

Molitveno bdijenje – nitko nije sam

Vrhunac prvoga dana bilo je molitveno bdijenje u konkatedrali sv. Petra i Pavla, koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Već pri ulasku svaki je sudionik primio prigodnu svijeću, simbol Kristova svjetla koje svaka obitelj nosi u svijet.

U svojoj homiliji biskup Martinović polazi od Isusova pitanja uzetog iz Evanđelja: „Želiš li ozdraviti?“ te upozorava kako mnoge osobe, osobito osobe s invaliditetom, i danas proživljavaju bolno iskustvo čovjeka koji kaže: „Gospodine, nema nikoga.“ Pozvao je sve okupljene da upravo obitelji budu mjesta na kojima nitko neće ostati sam, odbačen ili zaboravljen. Crkva je pozvana biti zajednica koja vidi čovjeka, prihvaća ga i nosi njegove terete.

Posebnu dubinu bdijenju dala su potresna svjedočanstva dviju obitelji.

Obitelj Martinković iz Vinkovaca posvjedočila je kako su, unatoč dijagnozi Downova sindroma svoje kćeri Mije, odabrali život i potpuno povjerenje u Boga. Nakon teške operacije srca i liječničke prognoze bez nade, zajednička molitva brojnih vjernika postala je mjesto na kojem su doživjeli ono što liječnici nisu mogli objasniti drugačije nego riječima: „Dogodilo se Božje čudo.“ Danas je Mia zdrava djevojčica koja svojim životom svjedoči koliko je svaki ljudski život neprocjenjiv dar.

Ništa manje dirljivo bilo je svjedočanstvo obitelji Ivić iz Gradišta, roditelja dječaka Marka s višestrukim teškoćama. Govorili su o godinama prihvaćanja, brojnim operacijama, neizvjesnosti i suzama, ali i o snazi molitve. Njihove riječi ostale su duboko urezane u srca svih sudionika: „Kad je jako teško, ne ispuštaj krunicu iz ruke.“ Njihova je obitelj pokazala kako križ, kada se nosi zajedno s Kristom, postaje put prema nadi i miru.

Vrhunac bdijenja bilo je zajedničko euharistijsko klanjanje tijekom kojega su okupljene obitelji obnovile vjernost drevnom obećanju hrvatskoga naroda da će katolička obitelj svakodnevno moliti i nedjeljom slaviti euharistiju. U ozračju duboke molitve mnogi su upravo toga trenutka ponovno predali svoje obitelji Kristu, moleći za jedinstvo, ozdravljenje i novu nadu.

Hodočašće Gospi od Utočišta u Aljmaš

Drugoga dana više tisuća hodočasnika okupilo se u Svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu, jednom od najvažnijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Molitveni program započeo je razmatranjem Gospine krunice, pjesmom i zajedničkom molitvom, pripravljajući srca za vrhunac cijelog susreta – svečano euharistijsko slavlje.

U pozdravnoj riječi istaknuto je da je ovaj susret završnica višegodišnjega pastoralnog ciklusa posvećenog obiteljima osoba s invaliditetom te snažan poziv cijeloj Crkvi da bude dom u kojem je svaka osoba prihvaćena kao dar. Posebno su pozdravljene upravo obitelji koje svakodnevno svjedoče ljubav kroz brigu za svoje članove s invaliditetom.

Sudjelovanje Sisačke biskupije u euharistijskom slavlju

Sisačka biskupija imala je posebno mjesto u liturgijskom slavlju. Željkica Šemper pročitala je peti zaziv Molitve vjernika, dok su Jozo i Darija Malekinušić sudjelovali u prinosu darova.Posebno snažan znak bio je dar koji je prinijela Sisačka biskupija – dva kamena, jedan iz porušene, a drugi iz obnovljene sisačke katedrale. Ti su kameni govorili više od riječi. Govorili su o potresu, boli i razaranju, ali još više o vjeri koja nije srušena zajedno sa zidovima, o zajedništvu koje je obnovilo crkvu i o nadi da Bog iz ruševina uvijek gradi novi život.

Propovijed koja poziva na novu logiku Evanđelja

Središnje euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Polazeći od evanđelja o radnicima u vinogradu, nadbiskup je istaknuo da Božja logika nije logika tržišta ni zasluge, nego logika ljubavi. Bog svakoga čovjeka gleda kao svoje ljubljeno dijete, a vrijednost osobe ne mjeri njezinom učinkovitošću, zdravljem ili sposobnostima. Zato su upravo osobe s invaliditetom snažan podsjetnik cijelome društvu da je svaka osoba dragocjena i da nitko ne smije biti odbačen.

Posebno snažno odjeknule su njegove riječi kako zakon može propisati prava, ali ne može propisati ljubav. Pravo uključivo društvo nastaje tek kada uklonimo prepreke iz vlastitih srca. Crkva nije pozvana osobe s invaliditetom promatrati kao objekte skrbi, nego kao ravnopravne članove Kristova tijela, čiji darovi obogaćuju cijelu zajednicu.

Na kraju je sve hrvatske obitelji povjerio zagovoru Gospe od Utočišta, moleći da u svakom domu vladaju ljubav, vjernost, strpljivost i nada te da osobito roditelji djece s invaliditetom uvijek osjete Božju blizinu i potporu cijele Crkve.

Susret koji ostavlja trag

Povratak hodočasnika u Sisačku biskupiju bio je ispunjen zahvalnošću. Nitko se nije vraćao isti. Nosili smo sa sobom iskustvo zajedništva tisuća obitelji, otvorenost domaćina, snagu svjedočanstava roditelja koji su kroz patnju pronašli duboku vjeru te poruku da Crkva postaje vjerodostojna upravo onda kada prihvaća najslabije kao svoje najveće bogatstvo.

Ovaj nacionalni susret još je jednom pokazao kako su obitelj, molitva i zajedništvo temelj budućnosti hrvatskoga naroda. Sisačka biskupija zahvalna je svim hodočasnicima koji su svojim sudjelovanjem, molitvom i svjedočanstvom dostojno predstavili našu mjesnu Crkvu te svima koji su omogućili organizaciju ovoga hodočašća.

Neka riječi koje su pratile cijeli susret nastave živjeti u našim obiteljima:

„U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani.“ (Rim 12,12)

Pin It on Pinterest