Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Riječ oproštaja od pok. Antuna Pećara
Ivanić-Grad, 5. prosinca 2020.
Draga rodbino pok. svećenika Antuna, draga braćo svećenici, č. sestre, dragi vjernici!
Opraštamo se od svećenika Antuna Pećara, koji je preminuo u srijedu, 2.prosinca o.g. u bolnici u zagrebačkoj Dubravi. Želim mu osobno reći veliko HVALA, kao i izraziti svoju sućut rodbini i svima koji osjećaju gubitak njegovim odlaskom. To su prije svega njegovi prijatelji i vjernici kojima je služio. Naime, 20 godina služio je u Beogradskoj nadbiskupiji, 14 godina u Zadarskoj nadbiskupiji te 4 godine – od 2016. bio je župnik u Pokupskom, a nekoliko zadnjih mjeseci supsidijar u Ivanić-Gradu.
Želim iznijeti neke izraze sućuti koje samo ovih dana primio, iz kojih je vidljivo koliko je i što je Antun značio u svojem svećeničkom životu.
Tako mi je prvo stigla sućut zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića s nadnevkom od 3. prosinca 2020. On je između ostalog napisao i ovo: „Drago mi je što sam prije četiri godine izašao u susret pokojnom don Antunu,u dogovoru s Vama, da u duhu crkvenih smjernica može nakon 14 godina pastoralnoga rad u Zadarskoj nadbiskupiji, vratiti se i djelovati u svojoj rodnoj Sisačkoj biskupiji. Kao što sam Vam već rekao ne mogu nazočiti sprovodu i svetoj Misi, ali u molitvenom zajedništvu pridružit ću se Vama, svećenicima i okupljenim vjernicima, posebice njegovoj rodbini i prijateljima,kojima upućujem kršćanske izraze sućuti.“
Nakon toga je stigla i Sažalnica beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara, u kojoj mi među ostalim piše: „Tko se ne bi sa zahvalnošću spominjao nekadašnjeg ustrajnog i požrtvovnog pastira, svećenika i župnika vlč. Pećara koji je u našoj Nadbiskupiji djelovao više od 20 godina i to u župi Krista Kralja u Beogradu, u župama sv. Ljudevita u Boru, sv. Jurja u Zaječaru i gdje je ostavio najdublji trag u župi Uzvišenja Sv. Križa u Nišu… Mnogi naši svećenici, ali i vjernici, sjećaju se vlč. Pećara koji je tako hrabro podizao riječ istine i učvršćivao zajedništvo Crkve. Prateći bistrim okom povijesne događaje na našim prostorima i uvijek boreći se da Kristova Crkva bude slobodna i svjedočka, rado je predlagao uvijek nove inicijative i pomno analizirao zbivanja. Zato mi je žao da ne mogu osobno uzeti udjela na svetoj misi zadušnici u Vašoj ‘majci Crkvi’ i biti prisutan na posljednjem ispraćaju. U moje ime će biti prisutan tajnik naše Prve biskupijske Sinode preč. dr. sc. Hrvoje Špehar, svećenik i profesor na Fakultetu političkih znanosti koji će Vašoj mjesnoj Crkvi izraziti našu molitvenu blizinu i sućut.“
Izraz sućuti poslao mi je u ime Caritasa Srbije i svih biskupijskih Caritasa vlč. Ivica Damjanović direktor Caritasa Srbije. On spominje važan trag koji je ostavio vlč. Pećar na počecima karitativnog rada u Srbiji.
U srijedu me također nazvao mons. Egidije Živković, biskup u austrijskom gradu Eisenstadtu koji je izrazio svoju sućut zbog odlaska Antuna Pećara i ispričao mi koliko je pokojnik bio povezan s njegovim generalnim vikarom mons. Martinom Korpićem. U četvrtak me nazvao i mons. Korpić koji je i sam teško bolestan te ne može doći na sprovod, a govorio mi je o svojem dugom prijateljstvu i povezanosti s pok. Antunom. Želi mu doći na grob u Ivanić-Grad kad bude mogao.
Sućut mi je iz Hrvatske župe sv. Pavla iz Clevelanda, Ohio – USA, poslao Antunov prijatelj otac Zvonko Blaško. On u dugom pismu iznosi njegov životni put, put njegova zvanja. On piše: „Antun je bio pastoralac koji je imao oka za one s ruba društva… obilazio je mnoge siromahe i potrebne, stare i bolesne u Beogradu… Kao niški župnik sagradio je novu crkvu Srca Isusova…Svjedočio je i ekumenski duh…Ono što je bio mons. Stanković u Zagrebu, to je Antun Pećar u Beogradu, Nišu, Boru, Zaječaru… Njegov neumorni pastoralni rad ostat će zapamćen među ljudima, osobito među onima s kojima je imao osobni kontakt, a to su siromasi, bolesni, potrebni, tolike časne sestre, karmelićanke, križarice, milosrdnice, franjevke, benediktinke, časne sestre zatvorenog klauzurnog tipa čiji je duh i sam dobro poznavao kao trapistički kandidat. Bio je svećenik, ali u duši ostao trapist, čovjek meditacije i bdijenja.“
Evo, čuli smo mnoge lijepe riječi onih koji su poznavali Antuna i s njime surađivali, i te nam riječi oslikavaju na neki način lik našeg dragog svećenika Antuna Pećara. On je bio bogotražitelj. Od trapista, Francuske, isusovaca, Beograda, voditelja Caritasa, Zadra i župnika u Pokupskom i subsidijara u rodnom Ivanić-Gradu pred našim očima se pokazuje svećenik koji se kao monah posvećuje svojem odnosu s Bogom, ali i koji sve čini da pomogne sirotinji, bolesnicima i potrebitima ma gdje bili. Za sve to zahvaljujemo Bogu što je pok. Antuna obdario darovima iskrene ljubavi prema duhovnim vrijednostima i ljubavi prema bližnjima. Neka mu je za to vječna hvala i u Bogu vječni mir! Amen.