Pod naslovom “Radost i nada” sisački biskup Vlado Košić uputio je vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama Sisačke biskupije svoju uskrsnu poslanicu, prvu u ponovno uspostavljenom biskupijskom središtu u gradu Sisku. Uime svih vjernika izražava zahvalnost Bogu za Sisačku biskupiju ali poziva i na odgovornost i učvršćivanje svijesti pripadnosti Crkvi sisačkoj kao i na opravdanosti danog povjerenja sveopće Crkve i Svetog Oca. Vjernike zato poziva na što bolju organiziranost, na apostolsko djelovanje i na navješćivanje Evanđelja. Za takvo djelovanja zaziva zagovor i pomoć Sv. Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika.
U poruci se ističe svetkovina Uskrsa kao poruku životne radosti, kao poticatelja radosnog prihvaćanja života, Uskrs kao poziv na obranu dostojanstva života i poboljšanje životnih uvjeta svakog čovjeka. Uskrs nas, podsjeća nadalje biskup Košić, oslobađa od straha pred svakom prijetnjom i nemirom, Uskrs slave svi kršćani i očituju jedinstvo vjere i mole za jedinstvo Crkve i sveg ljudskog roda.
Govoreći o Uskrsu kao poruci životne radosti biskup Košić, podsjeća kako je ona potrebna posebno u današnja vremena, nasuprot porastu beznađa u društvu, nasuprot očajnicima i beznadnicima, nasuprot nemiru zbog gubitka svega što se s najboljim nakanama stvara, nasuprot tjeskobi zbog gubitka sama sebe, nasuprot beznađu, očaju, tjeskobi, pesimizmu i depresiji. Upravo za takvo stanje i ljude u njima biskup vidi alternativu u Uskrsnoj vjeri. I zaključuje kako živjeti Uskrs nije samo slavlje Uskrsa, odnosno slaviti jedan dan, nego svoj život usmjeriti prema Bogu i braći ljudima i u njima crpsti svakodnevnu radost života.
Uskrs nas potiče i na radosno prihvaćanje života. “Znamo, braćo i sestre, da je ovo vrijeme u kojemu živimo lišeno radosti zbog prihvaćanja života. Sluga Božji papa Ivan Pavao II. govorio je o postojanju civilizacije smrti, koja danas vlada u ljudskim srcima. Kao da su se ljudi prestali radovati životu, kao da se ne otvaraju radosti novih života. Sve je vidljiviji pad nataliteta, sve je opipljivija težnja da se živi što udobnije, a bez žrtve i obveze da se služi drugima. To, nažalost, i naše obitelji sve više pokazuju, tu nespremnost da se otvaraju životu. Tako se pretvaramo u naciju starih i sve više smo zatvoreni pred budućnošću.”
Kako to prevladati i ima li tome lijeka? Ima, ističe biskup i o tome upravo govori Uskrs: “valja se žrtvovati da bi se živjelo. Treba biti spreman i umrijeti da bi se život sačuvao.”
Gospodarska kriza je, ističe biskup, samo vrh sante leda. Prava je kriza ljudskog dostojanstva, kriza poimanja vrijednosti života, kriza povjerenja. Rješenje je, ističe biskup, u vraćanju povjerenja nama samima: “Krize su često prigoda da se opet pronađu prave vrijednosti i život utemelji na njima. Zato i mi možemo u ovim nesklonim vremenima pronaći mogućnost da preispitamo svoje djelovanje i svoj ukupan kako osobni tako i zajednički život. Potrebno je vratiti povjerenje u nas same. Naši su ljudi vrijedni i sposobni, to se vidi na mnogim područjima znanosti, umjetnosti, sporta, različitih inovacija i postignuća. …Naš je kršćanski poziv unositi u svijet vrijednosti od kojih se uvijek živjelo i može živjeti i danas i sutra. To su poštenje, borba za dostojanstvo svakoga čovjeka, zalaganje za bolje uvjete života.”
Zato je, ističe biskup, u ovim danima posebno u molitvi i mislima sa svima koji su ostali bez posla, onima koji rade a ne primaju mjesecima plaću, onima koji se boje da će izgubiti radno mjesto, ratarima i stočarima koji žive od svojega rada a jedva spajaju kraj s krajem: “Mislim i molim se za sve njih i njihove obitelji. Znam da nas ovaj Uskrs zatječe u mnogim problemima, ali znam i to da je upravo Uskrs veliko ohrabrenje svakomu tko traži istinu i otvoren je za Božju ljubav. Uskrs nas, braćo i sestre, sve poziva da preispitamo svoje stavove i da se ne bojimo hrabro se suočiti s poteškoćama i zauzimati se za dobro svoje i svojih bližnjih. Samo onaj tko istinski vjeruje u pobjedu života, ne boji se iskreno založiti za puteve pravednosti i mira!”
Nadalje, biskup ističe kako autentična vjera u uskrsnuće uvijek znači i djelovanje u koristi onih koji su najpotrebniji. Stoga kršćanski Caritas niče upravo na iskustvu Gospodnjeg uskrsnuća. A Caritas danas nije samo hraniti gladne kruhom, nego i gladne i žedne pravednosti. Biskup u svojoj poslanici izražava i posebnu radost što se ovogodišnja proslava Uskrsa poklapa na isti dan i kod katolika i kod istočnih i zapadnih kršćana. Kao uvjereni i zauzeti ekumenist u tome vidi poziv na molitvu za jedinstvo svih kršćana.
“Dragi moji prijatelji, braćo i sestre vjernici, članovi Sisačke biskupije, ljudi dobre volje i dragi sugrađani, želim proživljenu i ispunjenu proslavu Kristova uskrsnuća! Život je velik Božji dar, život koji ne može uništiti nikakva prijetnja ni nevolja, trpljenje, pa ni sama smrt. Čuvati život, prihvaćati ga s radošću, pomagati našim bližnjima da se njihov život rascvate do punine, boriti se za dostojanstvo života svakoga čovjeka, podizati nadu, osobito u ovim vremenima krize, kad u mnogim dušama nestaje nade i pokušava njima ovladati beznađe, zalagati se za poboljšanje životnih uvjeta, promičući poštenje, etiku rada i solidarnost sa slabima – jednom riječju živjeti karitas, što znači ljubav – to je naša zadaća i naše životno poslanje, koje nadahnjuje Uskrs”, poručuje na kraju uskrsne poslanice biskup Vlado Košić.
Foto: Stjepan Vego
