Na blagdan Rođenja Marijina, Malu Gospu, u nedjelju 8. rujna sisački biskup Vlado Košić predvodio je u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Lasinji svečano misno slavlje tijekom kojeg je svoje prve redovničke zavjete položila s. Marija Faustina od Presvetog Srca Isusova, krštenim imenom Marina Šikić. U koncelebraciji bili su dekan Pokupsko-vukomeričkog dekanata Franjo Ćuk, lasinjski župnik vlč. Stjepan Bradica, misnik kod sestara vlč. Stjepan Račić, đakon Željko Kovačević, vikar katedralne župe u Poreču don Roko Smokrović, te svećenici iz zadarskog kraja, rodne župe s. Faustine – Korlat,
sadašnji župnik don Tomislav Dubinko, bivši župnik don Ante Delić i drugi. Uz brojne vjernike iz Lasinje slavlju su nazočili i brojni rođaci i prijatelji s. Faustine.
U homiliji obračajući se okupljenima, a osobito s. Faustini biskup je istaknuo kako danas na ovom slavlju ima više važnih poticaja za sve: slavlje rođenja Blažene Djevice Marije, prvi zavjeti, također veoma bogata Riječ Božja iz današnje XXIII. nedjelje kroz godinu. Biskup je podsjetio i kako
ćemo ovog mjeseca, za manje od tri tjedna, dobiti još jednog hrvatskog blaženika, Miroslava Bulešića. “Počnimo s Isusovom riječju. On je, čuli smo, rekao: “Ni jedan od vas ako se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.” A išlo je za njim silno mnoštvo, no Isusa nije zanimalo mnoštvo, nego svaki pojedini, osobno. Isus ovim riječima kao da želi reći svakome od pristupnih, a tako i svakome od nas: možeš li to prihvatiti ili ćeš otići? On ne uzmiče niti podilazi ljudskim očekivanjima, upravo suprotno. Isus stavlja svakoga pred izbor: ili on ili sve drugo. On traži sve! Kad čujemo riječ da treba ‘mrziti’, naime i oca i majku, i ženu i djecu, brata i sestru, tada smo zbunjeni. Zapravo on radikalno postavlja taj izbor u kojem zahtjeva da se njega slijedi, a sve druge i sve drugo –
ostavi. Tako je za Isusom pošla i naša sestra Faustina”, rekao je biskup te se zapitao tko zna kako je to Isus pozvao malu djevojčicu Marinu Šikić dok se igrala u svome Korlatu, i kako je to došla ovamo u Lasinju sestrama Kćerima Srca Isusova, i u nastavku poručio: “Dakako, Bog zna. I ona zna. Ili barem nešto sluti. No, ona je pošla i sad je tu da svima nama bude poticaj i poruka da za Isusom treba poći, da je on prvi, i da zbog njega ništa nije teško ostaviti. Kao što kaže ona poslovima: kad je Bog na prvom mjestu, sve je na svom mjestu! A onda, kaže Isus, treba sjesti i izračunati: može li se izdržati i doći do kraja? Zanimljivo je da Isus uzima dvije slike, dvije usporedbe – jednu o gradnji kuće, drugu o ratu. Može li se započeti gradnju dovršiti, da se ne bi drugi podsmjehivali. Eto, draga sestro, nadamo se da si i Ti dobro izračunala, da ovo djelo koje si započela možeš i dovršiti. Treba neprestano graditi svoj život, ali ne oslanjajući se samo na sebe, nego najviše na Gospodina i njegovu milost. Samo s njime može se biti vjeran, izdržati i ustrajati do kraja. A onda i boriti se, i pobijediti. Kao što reče Job: sav naš život je borba. Njemu je bilo teško izdržati bolest, a nama i bolesti i druge poteskoće. No, nebojmo se! Gospodin reče: U svijetu imate muku, ali nebojte se, ja sam pobijedio svijet.
Sv. Pavao nam u poslanici Filemonu poručuje da se svijet ne mijenja izvana, nekom revolucijom u kojoj padaju glave, nego iznutra, novim odnosima među ljudima. On je krstio Filemonova roba Onezima i sad ga šalje njegovom gospodaru, ali mu kaže: primi ga, ali ne više kao roba nego kao brata
ljubljenoga! Tako više nema razlike rob – slobodnjak, jer u Kristu smo svi jedno i svi smo jednaki, braća i sestre. Mi kršćani moramo mentalitet svijet, ali to se događa kada se mi mijenjamo, kad među nama vlada ljubav, tada se sve mijenja i svijet postaje drukčiji.”
U nastavku osvrćući se na Knjigu Mudrosti biskup je rekao kako nam ona poručuje da su nama ljudima nedokučivi Božji planovi: “Mi ne možemo poznavati niti imati Božje misli, ali on nam se sam objavio i – jedino tako – mi možemo razumjeti Božje planove. On nam je došao u svome Sinu koji se
utjelovio, a to se dogodilo po Mariji. Danas slavimo malu Gospu, Marijin rođendan. Bog je izabrao Mariju da po njoj postane čovjek. Tako se vidi da Bog treba čovjeka, da ostvari svoje namisli čovjekova spasenja. Mi smo dar Bogu potrebni, on i po nama, po Tebi sestro Faustina, po svima nama, braćo i sestre, želi učiniti nešto lijepo nešto veliko. Kao što je to učinio po svećeniku Miroslavu Bulešiću. On je – kako je to nama na Svećeničkom danu u četvrtak pripovijedao biskup Ivan Milovan – uoči svoje mučeničke smrti, kad su komunisti nahrupili u crkvu u Buzetu i htjeli obeščastiti svetohranište, raširio ruke i rekao: ‘Ovamo možete samo preko mene mrtva!”
Na kraju, obraćajući se posebno sestrama Kćeri Srca Isusova biskup je poručio: “Vi drage sestre, imate karizmu klanjati se pred Presvetim i to na nakanu za svećenike. Budite pred Gospodinom i za nas, molite Gospodina prisutna u euharistiji da budemo svi poput Marije, da i po nama svim ljudima
današnjice bude Bog blizu, da svojim životom budemo znak njegove prisutnosti. Vama, drage sestre, čestitam i radujem se s vama, moleći Gospodina da vodi sestru Faustinu kroz život, da i ona bude, poput uskoro blaženog Miroslava, uvjerena u Kristovu prisutnost u euharistiji te da joj on dade snage da ustraje usvom zvanju, da gradi i izgradi svoj život, da pobijedi u životnoj borbi i da pred Bogom moli za nas.”
