4. lip 2016.

Blagdan sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije i Grada Siska, svečano je proslavljen u petak 4. lipnja, misnim slavljem u bazilici sv. Kvirina koje je predvodio porečko-pulski biskup u miru Ivan Milovan u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom, vladikom grkokatoličke križevačke eparhije Nikolom Kekićem, pomoćnim biskupom zagrebačkim Valentinom Pozaićem, rektorom bazilike mons. Zdravkom Novakom i sedamdesetak svećenika.

Misnom slavlju prethodila je svečana procesija od sisačke katedrale Uzvišenja svetog Križa, ulicama grada do bazilike Sv. Kvirina u kojoj je sudjelovalo više od tisuću vjernika: predstavnika župa Biskupije, mladih, krizmanika i prvopričesnika, policajaca i vojnika, predstavnika udruga proizašlih iz Domovinskog rata, članova KUD-ova, vatrogasaca, predstavnika lokalne vlasti. Slavlju su prisustvovali i župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, predsjednica Županijske skupštine Ivanka Roskandić, gradonačelnica Grada Siska Kristina Ikić Baniček, gradonačelnik Grada Kutine Andrija Rudić i gradonačelnik Grada Petrinje Darinko Dumbović.

Na početku je sve okupljene pozdravio biskup Košić čestitajući im blagdan sv. Kvirina. „Neka nas sve sveti Kvirin Sisački, biskup i mučenik, naš nebeski zaštitnik, ispuni dobrom voljom i hrabrošću da se za vjeru žrtvujemo i u svome zemaljskom životu ostavimo trag dobrote i zauzetosti za dobro svoga grada, naše Biskupije i drage nam domovine Hrvatske“.  Tom je prigodom biskup Košić, zahvalivši biskupu Milovanu na dolasku, darovao kip sv. Kvirina.

Pozdravni govor biskup Košića

U homiliji biskup Milovan je podsjetio na mučenički put sv. Kvirina i brojnih drugih svjedoka vjere iz prvih stoljeća ,istaknuvši kako je malo tko mislio da će u ovim modernim vremenima, posebno u 20. stoljeću broj strahota i progona kršćana nadmašiti one iz rimskog doba. “Sjećamo se kako je o Jubileju 2000. godine sveti papa Ivan Pavao II. pozivao kršćanske zajednice po Europi da čuvaju spomen na te nove mučenike koji su obogatili Crkvu ovog vremena divnim svjedočanstvima vjere i herojske ljubavi. U našoj Hrvatskoj to su nadasve bili bl. Alojzije Stepinac, kako papa reče ‘taj nasvijetliji lik Crkve Božje u Hrvatskoj’, zatim bl. Drinske Mučenice te bl. Miroslav Bulešić, o kojem je na slavlju prigodom 50. obljetnice njegove mučeničke smrti kardinal Kuharić rekao: ‘Kada sam malo čitao životopis sluge Božjega Miroslava Bulešića, u nekim njegovim izjavama, tvrdnjama, ispovijestima vjernosti, osjećao sam pa to je isti duh, tog mladog svećenika, kojim je disao, vjerovao i živio bl. Alojzije Stepinac, isti duh – ista vjera’. Upravo je tako bilo i kod sv. Kvirina, kod bl. Alojzija, kod bl. Miroslava, kod svih mučenika. Ne možemo se ne pitati što je to kršćanske mučenike nosilo, što im je davalo snagu da su usred pakla mržnje i svih užasa koji su se na njih sručili, mogli ustrajati u vjernosti, dosljednosti, strpljivosti – sve u ljubavi i praštanju. Sjetimo se samo sv. Maksimilijana Kolbea koji je u Auschwituzu svjesno i slobodno izabrao smrt u bunkeru gladi umjesto drugog logoraša. Daleko je od mučenika bio svaki fanatizam, zaslijepljenost ili tvrdoća. Prednjačili su oni upravo u humanosti, čovječnosti i širini. Bili su i dosljedni, vjerni, spremni u progonima položiti i sam život iz vjernosti Bogu, čovjeku, savjesti, pravdi, ljubavi. Sve drugo bi za njih značilo zanijekati sebe, izdati vlastitu savjest, svoju dušu. Oni su samo ozbiljno vjerovali Kristovoj riječi: ‘Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu’. Zato su za kršćanske zajednice mučenici bili najveći ideal življenja po evanđelju. Kršćani su ih častili, na njihovu se primjeru nadahnjivali i u zagovor im se utjecali“, ustvrdio je biskup Milovan.

U nastavku biskup Milovan je rekao da nam mučenici pokazuju u čemu je bit naše vjere. „Mi ćemo možda kazati: Vjera je misa i molitva, vjera je opsluživanje Božjeg zakona. Ipak naša vjera je nadasve i najpreciznije, to su i mučenici do kraja pokazali, osobna živa povezanost s Bogom kao prijateljem, Biblija će reći, Saveznikom. Bog koji nam se objavio u Isusu nije naime netko daleki i neosobni negdje u svemiru. On nam se, naprotiv, objavio kao Osoba, Otac, Ljubav i – papa Franjo bi rekao – kao Milosrđe. Njemu je svatko od nas istinski na srcu. Reći će Isus: ‘Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojane. Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca’. Mučenici su svoju vjeru doživljavali kao dar, kao radost, kao izvor snage i nade i živjeli su je kao živi odnos ljubavi s Ocem. Bog im nije bio neki daleki i strani ‘On’, oni su doista bili s njim na ‘Ti’.  Odatle, iz te žive vjere, hranjene molitvom i sakramentima, dolazila im je snaga“, zaključio je biskup Milovan.

Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem đakona mo. Roberta Jakice i uz orguljašku pratnju Marijane Boček.

Proslavi je prethodila devetnica uoči blagdana kojom su se Siščani i hodočasnici iz osam dekanata Biskupije, predvođeni svojim dekanima i župnicima, u bazilici duhovno pripravljali za proslavu svoga zaštitnika.

Fotogalerija

{youtube} c-CFGD9OdXs {/youtube}

Pin It on Pinterest