Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Govor na promociji knjige “Zrin 1943. – Svjedoci komunističkog zlogčina”
Nadbiskupijski pastoralni institut, dvorana Vijenac, Zagreb, 10. listopada 2016.
Najnovija knjiga o Zrinu autora Damira Borovčaka „ZRIN 1943. SVJEDOCI KOMUNISTIČKOG ZLOČINA“ nastavlja se na knjigu istoga autora prije tri godine: „Zrin – 70 godina komunističkog genocida“. Budući da je autor u toj prvoj knjizi donio svjedočanstvo dvojice još živih svjedoka zločina iz 1943., zamolio sam ga da prikuplja i dalje svjedočanstva i objavi ih u zasebnoj knjizi. To je gosp. Borovčak rado i sam činio, a budući da je naša Sisačka biskupija izdavač, evo tako je sad pred nama nova knjiga koja sadrži – uz prijašnja dva, ali proširena – još i drugih deset svjedočanstava preživjelih svjedoka komunističkog zločina u Zrinu 1943. Zahvaljujem gospodinu Damiru Borovčaku, velikom domoljubu i dokazanom zaljubljeniku u hrvatsku povijest, što je napisao ovu knjigu i što nam ona donosi autentična svjedočanstva onih koji su proživjeli te strahote i o njima nam govore, zajedno s rijetkim sačuvanim fotografijama, ali i pronađenim dokumentima koji se tiču razaranja Zrina. Tu prije svega mislim na do sada još neobjavljenoj zapovijedi KNOJ-a o napadu na Zrin, te izvještaj o tome nakon izvršenog uništenja. Tako sad više nema nikakvih dvojbi tko stoji iza tog zločina i kako je počinjen.
Svjedočanstva preživjelih, tada djece, a sada staraca, dakako da su veoma potresna i tužna. Riječ je o pripovijedanju kako su gledali ubojstva svojih najmilijih, oca, djeca, stričeva, ujaka i – uglavnom muških – članova svojih obitelji, o zarobljavanju i odvođenju iz Zrina, koji je nakon okupacije bio razrušen, kuće spaljene i izgledao više na neki apokaliptički prizor nego na njihovo pitomo nekoć slavno mjesto hrvatske povijesti.
Baš je jučer mislim bio prilog na tv o komemoraciji uništenja drugog hrvatskog mjesta, Španovice kod Pakraca, o čemu su potomci ubijenih ljudi govorili sa suzama u očima. Na žalost Zrin i Španovica nisu jedina takva mjesta u Hrvatskoj koja su u Drugom svjetskom ratu i poslije njega ostala bez – Hrvata. Tu pripada još i Boričevac. Sve čista hrvatska sela koja su njihovi susjedi, Srbi, jednostavno preko NOV-a uništili, spalili, pobili. Možda nema sličnog primjera na svijetu, ili ih ima veoma malo, da bi u vlastitoj domovini pripadnici većinskog suverenog naroda tako bili uklonjeni iz svoga zavičaja kao što je to bilo u Hrvatskoj. I onda još neki imaju obraza govoriti da su partizani oslobodili Hrvatsku, da su udarili temelje samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Laž! Partizani su uništavali Hrvatsku, Hrvate ubijali i zatirali svaku ideju o samostalnoj i neovisnoj Domovini. Možda je drugim narodima u SFRJ ta država i bila dobra majka, no Hrvatima je ona bila ne samo tamnica nego i krvnik. Za Hrvate sloboda i Jugoslavija dva su potpuno suprotna pojma! To najbolje svjedoče Zrinjani koji su progovorili o tom svojem tragičnom iskustvu u ovoj knjizi. Bogu hvala da su se odvažili progovoriti. Naime, kolega svećenik pričao mi je kako je u Drenju još za vrijeme ovog Domovinskog rata pitao u jednoj kući članove obitelji, koja je bila po porijeklu iz Zrina, kako mu se oni nisu usudili ništa reći. A bilo je to pred 20-tak godina.
Želim još jednom zahvaliti najprije gosp. Borovčaku i njegovoj upornosti i maljivosti, a onda Zrinjanima koji su kao svjedoci dali svoje izjave koje su sastavni i najvažniji dio ove knjige. Zahvaljujem i mons. Marku Cvitkušiću, piscu predgovora i ravnatelju Zaklade za izgradnju župne crkve u Zrinu, Ekološkom glasniku d.o.o. iz Donje Lomnice i g. Anti Pelivanu, nakladniku, prof. Katarini Belančić Jurić, lektoru i korektoru, gđi Tanji Mosler za grafičko oblikovanje i svima koji su pomogli da se izda ova dragocjena knjige. Na ovaj način mi želimo držati otvorenom ovu temu, što je i naša sveta dužnost, sve dok se ne izgradi crkva Našašća Sv. Križa i dok se ne vrati oteta imovina Zrinjanima i njihovim potomcima, te od Zrina ponovno stvori mjesto pijeteta i povijesnog hrvatskog ponosa. A nadam se da će to već sljedeće godine biti u dobrom dijelu učinjeno, naime kada se podigne crkva, izgradi cesta i uredi barem jedna kuća, bivša škola za prihvat i pouku o važnosti ovog mjesta za hrvatsku povijest – od slavnih banova Zrinskih do stradanja Hrvata u Drugom svjetskom ratu. I vi, dragi sudionici ovog večerašnjeg događaja tome pomažete. Hvala vam!