U povodu 10. hodočasničkog spomen-pohoda u Gvozdansko u Sisku je u četvrtak, 10. siječnja predstavljeno drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje monografije „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“, autora Damira Borovčaka. Knjiga sadrži istraživački i putopisni prikaz povijesnog događaja i sadašnju tradiciju godišnjeg obilježavanja u Gvozdanskom, a novo izdanje monografije dolazi na 264 stranice te je obogaćeno s više od dvjesto fotografija, među kojim je i desetak ekskluzivnih namjenski snimljenih iz zraka. O monografiji i događajima vezanim uz hodočašća, kako u Gvozdansko tako i u Zrin, govorili su sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, umirovljeni poručnik HV-a Miljenko Bađun, umirovljeni satnik HV-a Ivica Matošević te autor.
Poznato je da su branitelji Gvozdanskog braneći domovinu pred turskim osvajačima tri mjeseca, imali tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, a posebno izazovnu dobili su na Božić 1577. Ferhat paša koji ih je napadao nudio im je častan otpust. Branitelji Gvozdanskog odgovorili su: kakva bi to čast bila i što bi nam naši potomci rekli kada bi predali grad. Gvozdansko je palo 13. Siječnja 1578. godine, a posljednji branitelji utvrde umrli su od smrzavanja. Osvajač Ferhat paša, zadivljen junaštvom hrvatskih branitelja dopustio je njihov pokop po katoličkim običajima. Gvozdansko nije stradalo samo u 16. stoljeću, već i Drugom svjetskom te zatim i Domovinskom ratu. Taj dio junačke povijesti hrvatskoga naroda potaknuo je Damira Borovčaka da organizira hodočasničke pohode u Gvozdansko i napiše ovu monografiju.
Predstavljači Miljenko Bađun i Ivica Matošević istaknuli su kako su upravo od Borovčaka i njegovih knjiga saznali cjelovitu istinu o junačkoj povijesti Banovine, posebno Zrina i Gvozdanskog. Osvrnuli su se i na hodočašća koja organiziraju i u koja su uključeni brojni branitelji i braniteljske udruge, a u svrhu očuvanja i predstavljanja povijesne baštine Banovine, na što ih je savjetom i vlastitim primjerom potaknuo Damir Borovčak. Podsjetili su i na projekt „Banovina junačko srce hrvatske“ koji je osmišljen kako bi učenici zagrebačkih osnovnih škola posjetili autentične lokalitete i uz stručno vodstvo i relevantne dokumente i spomenike spoznali više o prostorima na kojima se od davnina branila domovina.
Mons. Cvitkušić iznio je detaljan pregled knjige i sadržaja istaknuvši kako je ovo djelo zapravo odaziv na poziv sv. Ivana Pavla II., velikog prijatelja Hrvata i dobročinitelja Hrvatske, koji je rekao da ne smijemo zaboraviti svoje mučenike, nego da im moramo očuvati spomen. Cvitkušić je rekao i kako ova monografija želi sačuvati spomen na mučenike Zrina, Gvozdanskog i Pounja te kako je autor neumorni promicatelj istine o tragedijama ovoga kraja koji osjeća srce hrvatskog čovjeka i njegovu veličinu te želi da ti događaji uđu u sjećanje današnjih Hrvata.
Sisački biskup Vlado Košić čestitao je autoru na knjizi te se osvrnuo što je Borovčaka privuklo da već drugi puta piše o Gvozdanskom. „Riječ je o junačkoj obrani ove utvrde na Banovini, u Pounju, blizu današnje granice s Bosnom i Hercegovinom. Gvozdansko je mjesto blizu Dvora, u pravcu Gline. Ovo je bila jedna od obrambenih utvrda koje su gradili naši junaci Zrinjski čuvajući Hrvatsku i Europu od prodora Osmanlija, zapravo oni su branili kršćanstvo od prodora islama. Bosnu i Hercegovinu se nije moglo obraniti, premda se još i pod Turcima pojas između Une i Vrbasa nazivao Turskom Hrvatskom.No, u našim su mislima oni koji su te davne 1578. pali za Domovinu braneći Gvozdansko, Hrvatsku, Europu i kršćanstvo. To nije bio velik broj branitelja, čuli smo samo 300, no bili su hrabri i spremni na žrtvu. Činjenica da su svi izginuli na braniku grada govori o tom junaštvu“, rekao je biskup zaključivši kako je biti branitelj lijepa i časna služba.
Na kraju okupljenima se obratio i autor zahvalivši svima koji su bili uključeni u nastanak ove knjige, a posebno hrvatskim iseljenicima bez koje ona zasigurno ne bi bila tiskana.
Program je vodila Lejdi Oreb, a u glazbenom dijelu nastupio je Pero Rogan.
