Predstavljanje knjige Nine Raspudića „Kratki espresso“ održano je u utorak, 17. prosinca u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Ovu zbirku predstavili su dr. sc. Ivo Lucić i autor, a uz brojne Siščane nazočili su i sisački biskup Vlado Košić i generalni vikar mons. Marko Cvitkušić.

Ova Zbirka kronološki, u dvije knjige „Kratki espresso 2016./2017.“ i „Kratki espresso 2018./2019.“, obuhvaća 186 kolumni u kojima se na osebujan način obrađuju aktualne političke, društvene, kulturne i druge teme u Hrvatskoj i svijetu. Spoj Raspudićevog pripovjedačkog umijeća i specifičnog humora učinio je „Kratki espresso“ jednom od najčitanijih i najutjecajnijih kolumni u Hrvatskoj.

U svom uvodu, prisjetivši se početaka Raspudićeva aktivizma u Mostaru, Lucić je istaknuo kako on oduvijek ima svoje mišljenje i stav te ne boji to iznijeti u javnosti bez obzira na kritike i vrijeđanja neistomišljenika i stranačkih vojnika te je uvijek i sa svakim spreman na polemiku.

Tijekom predstavljanja Raspudić je progovorio o brojnim aktualnim temama te komentirao poziciju Hrvata u BiH, predsjedničke izbore, šengen i migrantsku krizu, „regiju“ i političke jugoslavene, Vukovar, tjednik Novost, itd. istaknuvši kako mu za kolumnu u Večernjaku nikada nije ponestalo materijala za pisanje jer se u Lijepoj našoj uvijek nešto „sudbonosno“ događa bilo da se radi o pametnom, glupom ili trivijalnom.

Između ostalog Raspudić se osvrnuo i na to kako se na tri dana „uključio“ u predsjedničke izbore iskoristivši veliku političku napetost kako bi promovirao upravo ovu knjigu. „U razgovoru s jednim starim izdavačem, on mi je savjetovao kako bi prije nego krenemo s promocijom knjige trebao napraviti nešto da se ipak čuje za nju. Kako redovito u kolumnama napadam i lijeve i desne, to ne bi imalo nikakva učinka pa smo slučajno došli do ideje jumbo plakata jer je jedan kolega imao 11 slobodnih mjesta po Hrvatskoj. Onda smo smislili i geslo ‘Uvijek svoj, a naš’, a ono što je nedostajalo i što je zapravo sve diglo na jednu novu razinu je potpis dr. sc. Nino Raspudić. Nikada se nisam potpisivao svojom titulom, ali ugledavši se na kako su to činili drugi predsjednički kandidati upravo sam to učinio“. Sve me to koštalo nula kuna, a bio je dojam kao da je vani tisuće plakata. Naravno da je odmah krenula priča tko stoji iza mene i primio sam na stotine poziva i poruka od ljudi iz raznih stranaka, a najveće je bilo pitanje čije ću glasove ukrasti. Ipak od svega mi je najdraže bilo kada su vijest o mojoj kandidaturi prenijeli upravo lijevi mediji, a koje zapravo u ovim kolumnama najviše i napadam. Nakon tri dana šutnje, poprilične stranačke nervoze, a moje dobre zabave, otkrili smo da je riječ samo o promociji knjige, koja je ispala odličan gerila marketing“, pojasnio je na kraju Raspudić.