Predstavljanje knjige „Dva pisma koja su skinula maske. Na hrvatsku šutnju nismo spremni“ akademika Josipa Pečarića održano je u četvrtak 17. prosinca u sisačkom Velikom Kaptolu. O knjizi su govorili Nikola Štedul, Marko Ljubić, dr. sc. Josip Stjepandić i autor.
Pozdravljajući okupljene, a posebno autora akad. Pečarića biskup je podsjetio kako je on najbolji hrvatski matematičar i među prvim matematičarima svijeta. „Ono što on prosuđuje o aktualnim i povijesnim događajima je stvarno vrijedno jer je matematičkom točnošću rečeno. Zato ga vrijedi poslušati i zato je on jedno veliko svjetlo u tami našeg suverenog hrvatskog društva“, rekao je biskup.
Govoreći o kojim je to pismima riječ, Nikola Štedul je istaknuo kako se zapravo radi o obraćanju Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, da javno istupi u obranu slobode znanstvenih istraživanja i znanstvenoga raspravljanja, posebice u slučaju logora Jasenovac, te peticija da se pozdrav „Za dom spremni“ uvede kao službeni pozdrav Hrvatske vojske, a koja je upućena Predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku. „Ove dvije peticije su skinule maske onima kojima su upućene, ali i široj društvenoj jasnosti, odnosno onima koji su na njih reagirali i zbog toga su za mene izuzetno važne. Ona su potaknule nešto što je važno znat u našem društvu, tko je tko“.
Marko Ljubić rekao je kako mu je kao novinaru bilo zanimljivo vidjeti kampanju koja se pokrenula protiv potpisnika ovih peticija, ali i način na koji je reagirala jasnost, odnosno kontrolirani mediji. „Ako se vratimo 25 godina unazad, jasno je bilo dosta toga. Jasno je bilo tko je neprijatelj s kim se borimo i kakav je ulog. Imali smo jasno vodstvo i viziju da se ne smije dopustiti da nas nema. Danas 25 godina nakon toga mi se nalazimo u poziciji da imamo potpuno iste probleme, kao ljudi nismo ugroženi, možemo jesti, spavati i hodati, ali nismo slobodni, ne možemo govoriti. Dva udara na potpisnike ovoga pisma su udari na hrvatsku inteligenciju, ali i dio kontinuiranih napada na hrvatske biskupe i crkvu koji su podržali ova pisma. Zašto je važno pokoriti biskupa Košića i akad. Pečarića? Zato što su jedan i drugi stupovi suvremenog hrvatskog identiteta. Nitko osim akad. Pečarića i biskupa Košića nije tako duboko zarezao u bit društvenih odnosa kod nas. Nama se danas događa nastavak onoga što je 1945. godine pretočeno u politički program. Jako su ozbiljne Milanovićeve riječi koji su neki opisali kao politički folklor ‘Mi ili oni!’. To su upozoravajuće činjenice koje nam govore odlučnosti jedne strane da iskorijeni i pretvori u poslušnike onu drugu“, upozorio je Ljubić.
Dr. Josip Stjepandić rekao je kako u Hrvatskoj postoji velik problem s takozvanom partijskom istinom. „Moramo biti svjesni činjenice da je komunizam ostavio pustoš na većini područja društvenog života. Jedna od najgorih laži socijalističke revolucije koju je taj režim ostavio je ona o genocidnosti Hrvata. Ja sam u tom okružju odrastao i jedan od najgorih primjera, u razdoblju od 45 godina, je Dan ustanka naroda i narodnosti SR Hrvatske, kada se zapravo slavio pokolj Hrvata u Lici. Taj se ‘blagdan’ i danas slavi pod zaštitom jakih policijskih snaga. Nije stoga pogrešno reći da su Hrvati u povijesti mogli birali između uloge srpske sluge ili nacionalista tj. ustaša, onih koji nisu pristali biti sluge. Biti ‘pošten Hrvat i intelektualac’ mogao je biti onaj koji širi i reproducira komunističke laži bez obzira koliko one bile apsurdne. Taj rat je iza nas više od 70 godina, Domovinski preko 20 godina, a i danas se pitamo kada će se to promijeniti“, rekao je dr. Stjepandić te se u nastavku osvrnuo na nedostatak želje u Hrvatskoj da se ustanovi što realnija sliku događaja u Jasenovcu i stvarnom broju žrtava, a o čemu upozorava i Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.
Na kraju okupljenima se obratio i autor akademik Pečarić istaknuvši kako su Hrvati od 2000. godine u stalnoj borbi za ‘hrvatsku Hrvatsku’, te kako primjeri od prozivanja predsjednice da se ogradi od pozdrava „Za dom spremni“, do pozivanja na kažnjavanje i Marka Perkovića Thompsona i Josipa Šimunića govore u kakvoj se Hrvatskoj danas nalazimo. Na kraju akad. Pečarić se i zapitao „Hoćemo li ponovo imati hrvatsku Hrvatsku?“.
Govor akad. Pečarića u cijelosti
