Izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost priredila je u četvrtak 16. veljače u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu predstavljanje knjige „Papa Franjo odgovara. Intervjui i tiskovne konferencije”.

Govoreći o važnosti knjige, direktor i glavni urednik Kršćanske sadašnjosti dr. Stjepan Brebrić istaknuo je da ona omogućava doživjeti neposredni odnos pape Franje sa svijetom medija, s novinarima koje izuzetno cijeni, s običnim ljudima koji ga susreću. „Ono što mi doživljavamo kao novost u pontifikatu je ta neposrednost, izvornost, iskrenost, hrabrost. I onda kad upućuje kritiku, ta kritika je vrlo izravna, nitko ne treba u tome iščitavati neko općenito kritizerstvo, nego je uvijek jasno na koga Papa misli i koja je njegova poruka i koliko je ona konstruktivna. To se kroz jednu ovakvu zbirku svih njegovih istupa u javnosti itekako može doživjeti”, pojasnio je dr. Brebrić.

Dopisnik Večernjeg lista i HTV iz Rima Silvije Tomašević iz „prve ruke” pojasnio je kako izgledaju susreti Pape s novinarima. Rekao je da je papa Franjo poput svojih prethodnika prvi susret nakon izbora održao s novinarima te im zahvalio na radu. Papa Franjo ima običaj na putovanjima u zrakoplovu pozdraviti sve novinare i poželjeti uspješan rad, a na povratku odgovarati na pitanja. To je Tomašević približio publici snimkom iz zrakoplova na povratku iz Sarajeva, kada je i sam postavio Papi pitanje. Pojasnio je kako je princip da u takvim prigodama prioritet ima novinar zemlje koju je Papa posjetio. Inače, novinari su podijeljeni u jezične skupine te sami odlučuju tko će iz pojedine skupine postaviti pitanja koja slijede. Istaknuo je da Papa uvijek odgovara na pitanje koje je postavljeno. Pojasnio je i kako izgledaju drugi susreti s Papom prigodom dolaska državnika. Na susretu su dva novinara koji su doputovali iz zemlje, te dva novinara uime akreditiranih pri Tiskovnom uredu Svete Stolice. Njihov je zadatak kasnije izvijestiti druge novinare u Tiskovnom uredu o susretu. Novinari sami odlučuju tko će ići u pratnju, a Tomaševića su birali ne samo pri dolasku državnika iz Hrvatske, nego i iz Slovenije, Srbije, Bosne, Slovačke, Poljske, gotovo svih slavenskih zemalja. „To je velika čast, jer to znači da si ti njihove uši i oči. Imaju povjerenje u tebe ako ti daju tu dužnost. Više puta sam bio na mjestima gdje može ići samo jedan novinar i jedan snimatelj, npr. za pohoda Poljskoj Benedikta XVI. kada sam bio jedini svjedok molitve u kapeli gdje je molio Wojtyla. Na svim događanjima u Hrvatskoj za pohoda Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. mene su slali, jer mogu razumjeti što će reći izvan onoga što je službeni govor. Kolege poslije pitaju za svaki detalj: kakvo je bilo raspoloženje Pape, kako je odgovarao, na koji način je slušao. Informacija koju tako dobiju postaje informacija svih agencija svijeta”.

Tomašević se osvrnuo i na činjenicu da papu Franju smatra „drukčijim” papom.

„Po svemu je poseban u ponašanju. Meni je najveća promjena u držanju jednoga pape to što govori da ‘Bog uvijek prašta’. To je velika stvar. Nakon stoljeća što smo slušali da ćemo doći pred Božji sud, da će nas Bog kazniti, to je prvi papa koji govori ‘ne, Bog ne kažnjava, on voli, bitno je pitati oprost i Bog će oprostiti’. On uvijek govori ‘nemojte se umarati tražiti Boga oprost, jer On se nikad ne umara davati oprost’. To je po meni osnovna, velika razlika između toga pape i njegovih prethodnika”, rekao je Tomašević.

U osvrtu na knjigu sisački biskup Vlado Košić rekao je kako su u njoj prikupljena 27 priloga, od toga 15 intervjua i 12 tiskovnih konferencija pape Franje od početka pontifikata do kraja 2015. godine.

„Mogli bismo reći, kako je u uvodniku napisao urednik Giovanni Maria Vian, da je ‘komuniciranje s novinarima postalo gotovo redovito sredstvo prenošenja poruka pape Franje, dok se takav odnos prema medijima kod prijašnjih papa tek otvarao, odnosno postojao je rijetko ili na doze. Kod pape Franje sve je otkrito, on voli razgovarati s ljudima pa ma tko oni bili i ma gdje on s njima mogao razgovarati’. Tako on svoje sugovornike zove telefonom, a mnogo intervjua dao je u zrakoplovu, leteći u zemlju kamo je putovao ili vraćajući se s apostolskog puta u Rim. Zapravo naslov ‘Papa odgovara’ označava kako je naš papa Franjo papa razgovora. On sluša i odgovora. Dakle, razgovora. To je bitna odrednica njegova uskoro četverogodišnjeg pontifikata. On je papa razgovora, papa dijaloga”, pojasnio je biskup Košić.

Kratko se osvrnuo na teme o kojima novinari pitaju Papu, odnosno na koje odgovara i kakav se Papin lik iz odgovora nazire. On je prije svega, rekao bih čovjek. Kako bi rekao prof. Ivan Golub „najprije čovjek”. Papa Franjo je zagledan u samog Krista i želi mu služiti u siromasima. Njegov je pontifikat sav posvećen njima. Papa Franjo je socijalno silno osjetljiv, da ne velim hipersenzibilan na nepravde koje se nanose običnim, posve siromašnim ljudima, na njihove teške uvjete života i rada. On je, jednom riječju najveći borac za prava svakoga, u prvom redu ugroženog čovjeka ove zemlje. Kaže kako ga posebno boli kada radnik ne dobije plaću, kada ga poslodavac izrabljuje. On je veoma zabrinut zbog nezaposlenosti, osobito mladih, govori o kulturi odbacivanja kako starih, tako i mladih u današnjem društvu, a u kojem je na prvom mjestu samo novac i profit. Uzrok siromaštva je nepravda, nejednakost, nedostatak svijesti da u središtu života, a onda i gospodarstva, politike ne može biti novac, nego čovjek. On smatra da su najveća zla današnjeg svijeta siromaštvo i korupcija. Zalaže za njegovanje i očuvanje okoliša, zemlje, vode, prirode kao Božjeg stvorenja koje čovjek treba koristiti, ali ne uništavati. Nadalje, papa Franjo je obnovitelj Crkve, on neprestano poučava osobito ljude Crkve, kardinale, na prvom mjestu kardinale Rimske kurije, ali i biskupe i svećenike. Možemo reći da kritizira život Crkve i crkvenih službenika. To je novost, odnosno tako nije niti jedan papa do sada govorio svojim suradnicima, biskupima i članovima Crkve, rekao je biskup Košić.

Biskupov govor u cijelosti

Istaknuo je kako je u Papinim odgovorima našao neka mjesta na kojima Papa spominje, odnosno aludira na Hrvate. Tako je podsjetio na izjavu da se bivša Jugoslavija morala raspasti: „Sjetimo se bivše Jugoslavije. Očito je riječ o narodima s tako različitim kulturama, da ih se ni s ljepilom ne bi moglo spojiti. Jugoslavenski je slučaj veoma jasan”. Biskup je dodao: „To je dobar zaključak i istinita procjena raspada Jugoslavije, pa bih s ovom izjavom povukao paralelu s onom izjavom bl. Alojzija Stepinca da su Hrvati i Srbi dva naroda koji ne mogu zajedno, a koju problematizira SPC kao neki izraz tobožnje mržnje. A ne radi se ni o čemu drugom, nego kao i kod pape Franje. Naime, obojica jednostavno vide kao realnost tu toliku različitost koja je nespojiva i koja je morala dovesti do raspada zajedničke državne zajednice u kojoj su prisilno ujedinjeni ti narodi. Evo, i na tom primjeru se pokazuju neutemeljene optužbe koje podiže vrh SPC na bl. Alojzija Stepinca koji usput rečeno hvale papu Franju, a optužuju za zločine bl. Alojzija”. Spomenuo je i Papinu izjavu o meksikanizaciji, za koju je povukao paralelu „tehničkog izraza” balkanizacije. U jednom odgovoru govori o imigrantima u Argentinu poslije II. svjetskog rata, gdje spominje i Hrvate.

Od tema o kojima progovara-odgovara Papa, biskup Košić spomenuo je i ekumenizam koji Papa promiče svim srcem. Za Papu je to ekumenizam ljubavi, ekumenizam poštovanja, iskrenog dijaloga i poniznog služenja Isusu Kristu. Tu je i međuvjerski dijalog koji papa Franjo stavlja visoko među svoje prioritete i to kako dijalog sa Židovima, tako i s muslimanima.

Biskup Košić dao je i odgovor na pitanje: „Zašto se meni papa Franjo sviđa?” „Jer je najprije čovjek koji poznaje svoje granice i slabosti, ali sa svom jednostavnošću duše i srca neprestano uvijek iznova predaje se Bogu. On često govori da je samo grešnik. On redovito svoje sugovornike i ljude na audijencijama i hodočašćima po svijetu moli da se mole za njega, jer da mu je to potrebno. Nadalje, voli ljude, voli susrete s ljudima, on ih sluša, razumije, razgovora s njima, plače s njima. Papa Franjo je blag i milosrdan, osobito prema siromasima i prema grešnicima u čemu upravo slijedi učitelja Gospodina Isusa. On traži načine kako da pomogne vjernicima u problemima, npr. kada je odredio da se pojednostavi postupak za dobivanje odluke o poništenju nevaljano sklopljene ženidbe, i kada je dopustio da se na biskupskim sinodama 2014. i 2015. otvoreno govori o obitelji i današnjoj krizi obiteljskog života te slušao sve prijedloge i prigovore. On je jasan, a mogli bismo reći i oštar u zastupanju pravde, i protivljenju nepravdi, u obrani dostojanstva svakog čovjeka bez obzira na vjeru, rasu, spol i naciju, tu on kaže samo slijedi Crkvu. Traži reformu Crkve, najprije crkvenih službenika od kojih traži vjerodostojnost. U tome je njegov pontifikat ispit savjesti, ne samo za vodeće službe u Crkvi, nego i za sve njezine ustanove i članove”, rekao je biskup Košić.

Spomenuo je i istaknuo kako je na izvanrednoj audijenciji u Godini milosrđa 14. svibnja protekle godine Papi rekao da hrvatski vjernici očekuju od njega da proglasi kardinala Alojzija Stepinca svetim, na što mu je Papa rekao: „On jest svet”.

U glazbenom dijelu sudjelovao je Collegium pro musica sacra – Schola cantorum, a program je vodio don Anton Šuljić, prof., koji je čitao odabrane odlomke iz knjige.

IKA.hr