Sedamdeset godina svećeništva proslavio je svečanim misnim slavljem, u nedjelju 6. srpnja u sisačkoj katedrali, preč. Vladislav Tomas, začasni kanonik Stolnog Kaptola Sv. Križa. Preč. Tomas rođen je 20. lipnja 1921. godine u Drinovcima, u Hercegovini. Školu je polazio u Klepcima, gimnaziju u Travniku, a teologiju je studirao u Sarajevu gdje je 1944. godine zaređen za svećenika. Kratko je služio u Đurđevcu i Kloštru Podravskom, a godine 1946. preuzima župe Hrvatsku i Bosansku Dubicu i tu ostaje 42. godine. Deset godina je bio rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju. Začasnim kanonikom Stolnog Kaptola Sv. Križa imenovan je 26. ožujka 2012. godine.

U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i župnik u miru preč. Alojzije Petranović, a slavlju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić.

Na početku prigodne propovijedi mons. Cvitkušić je istaknuo da se misnim slavljem želi zahvaliti Gospodinu za dar svećeništva koje je udijelio slavljeniku, ali i zahvaliti i Slavljeniku što je, surađujući s Božjim planom, prihvatio taj Božji zov i kroz 70 godina vjerno i ustrajno mu služio. Potom je govorio o služenju Crkvi na svećenički način, naglasivši da je svećenička zadaća navješćivati Božju poruku, voljeti svoje vjernike, poticati ih na dobro i opominjati od kriva puta, pomirivati ih s Bogom, moliti s njima i za njih.

Citiravši riječi sluge Božjega kardinala Kuharića „da je svećenik osoba u kojoj ljudi žele susresti dobrotu i ljubav Kristovu“, propovjednik je istaknuo da je Vladislav Tomas bio i ostao čovjek duboke vjere. „Beskompromisno je svjedočio svoju vjeru posebno u teškim vremenima prošloga sistema kada je ona bila zatirana i svim mogućim sredstvima gažena. Oko sebe je širio kršćanski optimizam po nadi koja je iščekivanje uskrsnuća i vječni život kod nebeskog Oca. Vladislav Tomas je kao svećenik bio čovjek kršćanske ljubavi i služenja. Nastojao je pomoći potrebnima koliko mu je bilo moguće i tako blažio duhovno i materijalno siromaštvo. Da bi ublažio materijalnu bijedu bavio se zemljodjelstvom, pčelarstvom, svinjogojstvom. Otvorio je autoškolu i nabavio pilanu. Volio je i cijenio svoje župljane i oni su njega voljeli. Nisu ga mimoišli ni križevi, patnje, boli i žalosti. Teško ga je zaboljelo zvjersko ubojstvo strica Ilije, župnika u Klepcima, koji mu je bio i otac i majka. Nekoliko mjeseci poslije svećeničkog ređenja partizani su odlučili ubiti ga, ali je pravovremeno uspio pobjeći. U Usori je preživio napad na vlak, u Zagrebu se danima skrivao kod rodbine od tzv. ‘osloboditelja’. U Dubici je kao župnik doživio raznovrsna podmetanja, zastrašivanja i poniženja. Sva ta spasonosna trpljenja još su ga dublje povezala s Kristom i njegovom tajnom otkupljenja“, zaključio je propovjednik.

Nakon popričesne molitve preč. Tomasu na ovom iznimom jubileju čestitali su preč. Karača, preč. Petranović i biskup Košić koji mu je u ime Biskupije zahvalio na godinama koje je iz ljubavi darovao ovome kraju, Hrvatskoj Dubici i Domovini. Na kraju biskup je slavljeniku poklonio umanjenu repliku kipa sv. Kvirna postavljenog u atriju sisačkog Velikog Kaptola.

Poslije mise preč. Tomas je svim okupljenim vjernicima poklonio drugo, prošireno izdanje svoje knjige „Život u vjeri, nadi i ljubavi“, a druženje je nastavljeno u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe.