Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Pozdravni govor na otvorenju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije
Dvorana Vijenac, Zagreb, 9. prosinca 2016.
Poštovani zagrebački nadbiskupe uzoriti gosp. kardinale Josipe Bozaniću, poštovani pomoćni biskupi zagrebački mons. Valentine Pozaiću, mons. Ivane Šaško i mons. Mijo Gorski, tajniče Sinode, svi poštovani članovi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije!
Čast mi je i zadovoljstvo što sam pozvan da kao sisački biskup i sufragan Zagrebačke nadbiskupije budem promatrač i sudjelujem na otvaranju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koja upravo započinje svojim radom. Zahvaljujem na toj prigodi Zagrebačkom nadbiskupu, kardinalu Josipu koji me pozvao.
Rekao bih da je od prije četrnaest godina, kada je Sinoda najavljena i otkako su započele aktivnosti za njezinu pripremu, u tome sudjelovala i Sisačka biskupija – premda ne pod tim imenom, ali faktično, naime župe koje ju otprije 7 godina čine, a tada su bile sastavnim dijelom Zagrebačke nadbiskupije. Sjećam se tako da je župa Martinska Ves jedno vrijeme čak prednjačila s brojem prijedloga koji su pristigli u Tajništvo Sinode. A i ja sam kao pomoćni biskup zagrebački sudjelovao na mnogim susretima u njezinoj pripremi. Bio sam tada i zadužen za pastoralnu brigu za vjernike laike pa sam i s tog naslova pratio te pripremne djelatnosti.
Sinodalni princip se nekada gledao u opreci s hijerarhijskim principom, naime on stavlja naglasak više na bazičnost u crkvenim procesima – na Crkvu odozdo, dok hijerarhijski princip označuje crkveno vodstvo – tj. Crkvu odozgo. Ipak danas, osobito nakon Drugog vatikanskog sabora, jasno nam je da se ta dva principa nadopunjuju. Stoga izražavam posebnu radost što je velik broj članova Sinode iz redova vjernika laika koji sigurno imaju što reći svojim pastirima i čiji glas želimo čuti i učiniti vjerujem ono što je moguće, a što je opravdano i razložno se postavlja.
Sada i naša Sisačka biskupija svoje oči upire u ovu Sinodu koja započinje u Zagrebačkoj nadbiskupiji jer će njezina rasprava, a osobito njezini zaključci koji će biti doneseni, sigurno i za nas biti ako ne mjerodavni a ono svakako referentne točke o kojima ćemo i mi trebati zauzeti svoje stanovište, a koje će nadamo se unaprijediti naš pastoralni i ukupni vjerski život i rad.
Svim članovima Sinode, pastirima na čelu s Nadbiskupom i vjernicima laicima, želim dobar zajednički hod od otvaranja do kraja njezina rada, te izražavam radost i nadu – gaudium et spem – što će svojim plodovima obogatiti Zagrebačku Crkvu ali i sve nas u Zagrebačkoj crkvenoj pokrajini.
Vivant, crescant, floreant!
Mons. Vlado Košić, sisački biskup