Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Pozdravni govor na Hodočašću u Zrin
Zrin, 5. rujna 2020.
Iskreno i rado vas sve pozdravljam, draga braćo i sestre, dragi prijatelji!
Na prvom mjestu pozdravljam našeg predvoditelja današnjeg misnog slavlja gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića, kojemu i zahvaljujem na odazivu! Pozdravljam i krčkog biskupa mons. Ivicu Petanjka, Zrinjanina po rodu i precima! Pozdravljam našeg generalnog vikara i ravnatelja Zaklade za obnovu Zrina mons. Marka Cvitkušića! Pozdravljam župnika Zrina, Gvozdanskog i Divuše Stjepana Filipca, kao i sve svećenike, bogoslove, časne sestre i sve vas vjernike!
Pozdravljam i našu zastupnicu u Hrvatskom saboru MP, našeg sisačko-moslavačkog župana IŽ koji je i izaslanik predsjednika Vlade RH, gradonačelnika Hrv. Kostajnice, naše načelnike općina: Majur, donačelnika općine Dvor, predstavnike svih nazočnih institucija, posebno hrvatske branitelje, pristiglih kao i svake godine, iz mnogih mjesta naše Domovine!
Pozdravljam posebno sve vas Zrinjane i potomke prognanih Zrinjana koji se okupljate ovako svake godine ovdje oplakujući svoje najmilije koje su pobili bezdušni zatiratelji svega što je hrvatsko i katoličko! Vi te događaje stradanja Zrina iz 1943. pamtite, ni zbog koje druge želje nego da ih se ne zaboravi. Vi se dolazite ovamo moliti za poginule jer su to vaši djedovi, stričevi, ujaci, vaše majke i bake, vaša braća i sestre. Oni koji su spalili Zrin, pobili trećinu njegovih stanovnika i preostale protjerali, oduzeli vam svu imovinu koju do dana današnjega ni jedna vlast nije smatrala svojom dužnošću da vam ju vrati, oni koji su vam do prije 25 godina zabranjivali i posjetiti ovo mjesto, vaš zavičaj, oni ne žele da se mi ovdje okupljamo i da se sjećamo – jer sjećajući se stradanja naših katolika, Hrvata, Zrinjana sjećamo se i njihovih zlodjela, nehumanih postupaka i gaženja čovjeka. A njih bi trebalo uvijek predstavljati u najboljem svjetlu, kao osloboditelje, kao pokretače napretka… tako su nas učili u školama dok smo mi bili djeca, ali tako na žalost i danas u slobodnoj Hrvatskoj djeca uče o tim zločincima, bez istine i bez pravde… Bojimo se da to nije dobra Hrvatska, da nisu naši stari ginuli za ovakvu državu u kojoj se ne smije reći istina i u kojoj se one koji traže pravdu ušutkava i proglašava nepodobnima.
Poput one priče u kojoj svi vide da je car gol, ali svi moraju pljeskati i diviti se carevom novom ruhu i mi smo svedeni na ostatke ostataka nekoć slavnog hrvatskog kraljevstva, ne ili ne prvenstveno po veličini naše Hrvatske, nego po dubini naše bezosjećajnosti, naše općenacionalne letargije i bezvoljnosti da se stvari mijenjaju i da se krive Drine isprave. Ne možemo razumjeti zašto se 77 godina nakon zločina i 30 godina nakon samostalne hrvatske države još uvijek štite zločinci a njihove nevine žrtve se ne poštuju. Jer kad bi se jasno reklo tko je počinio ne samo zločin u Zrinu nego i u toliko mnogo drugih hrvatskih mjesta, trebalo bi ukloniti sve znakovlje, spomenike i imena koja simboliziraju taj totalitarni režim koji je počinio tolika brutalna zlodjela! Ali to se još ne čini.
Dr. Franjo Tuđman je govorio: „Imamo Hrvatsku i bit će onakva kakvu je mi želimo.“ Imamo Hrvatsku ali ona nije onakva kakvu mi želimo, barem ne kakvu ju Zrinjani žele.
Evo zato se moramo danas također moliti, draga braćo i sestre, dragi hodočasnici!
Molimo se prvenstveno za sve pobijene, kojim je bio uskraćen život, koji su bili bez ikakve dokazane krivnje pobijeni i za čije se grobove još ni danas ne zna – kao da nisu bili ljudi, pobacani su u neke jame za koje još ni danas ne znamo gdje su da im se može odati počast i pomoliti se za njih. Ali molimo se i za našu Domovinu da uskrsnu njezine suhe kosti, da se podigne u ljepoti istine i pravednosti!
Mi vapijemo i zazivamo Božje milosrđe, jer jedino nas on čuje, kad nas ne čuju ljudi koji su bez duše.
Ovo je, draga braćo i sestre, naše 25. hodočašće – poslije Oluje, dakle počevši od 1996. svake godine obilježavamo stradanje Zrina.
Dragi biskupe Zdenko, započni ovu euharistijsku molitvu upućenu Bogu za nevine žrtve Zrina i za našu hrvatsku domovinu!