15. velj 2021.

Fra Krunoslav Kašnar, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, preminuo u srijedu 10. veljače u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, u 83. godini života, 65. redovništva i 56. svećeništva, pokopan je u ponedjeljak, 15. veljače na mjesnom groblju u Kloštar Ivaniću. Sprovodne obrede te misu zadušnicu u župnoj crkvi Uznesenja BDM predvodio je sisački biskup Vlado Košić, a u koncelebraciji bili su provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, domaći župnik fra Robert Ćibarić te više svećenika. Oproštaju su nazočili i župljani te obitelj i prijatelji pokojnika.

Fra Krunoslav (Đuro) Kašnar rođen je 1. kolovoza 1938. u Glavnici Gornjoj, župa Presvetoga Trojstva u Moravču kao peto od sedmero djece Josipa i Adele rođ. Šarkanj. U novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ušao je 5. kolovoza 1956. u Cerniku. Nakon godine novicijata, 6. kolovoza 1957. položio je prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je 17. rujna 1962., a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. u Zagrebu. Kao svećenik bio je na službi u Cerniku, Beču kao dušobrižnik hrvatskih radnika i voditelj Hrvatske katoličke misije; zatim u Varaždinu, Samoboru, Koprivnici i Kloštar Ivaniću. Tijekom svojega redovničkoga i svećeničkoga života obavljao je službe gvardijana, vikara i ekonoma samostana, dušobrižnika hrvatskih radnika u Austriji, župnog vikara, duhovnoga asistenta OFS-a i FRAMA-e. Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, 27. svibnja 1999. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske koja se daje za osobite zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota.

U homiliji biskup je podsjetio kako je fra Kruno posljednjih 7 godina svog života proveo upravo u Kloštar Ivaniću te je posvjedočio kako će ga uvijek pamtiti kao vedra, optimistična i mudra čovjeka i svećenika koji je uvijek znao naći prave riječi za sugovornika. „Svaki svećenik ima poslanje koje nije samo radi njega samoga, nego je uvijek radi drugih. Svećenik je čovjek za druge i naša služba, đakona, svećenika i biskupa jest da donosimo Isusa Krista, da budemo njegovi posrednici, da njega obznanjujemo i njega uprisutnjujemo. Osobito, da po presvetoj euharistiji budemo donositelji Kristove prisutnosti među ljudima. Čuli smo Isusove riječi: ja sam kruh živi… Kada je to rekao, Židovi su se na to sablaznili i bili su povrijeđeni, ali on nije odustao od svoje riječi da je on taj kruh te je dodao: tko mene blaguje živjet će uvijeke, a tko ne blaguje moga tijela i ne pije moje krivi nema u sebi života vječnoga. Život naš nije tek zemaljski. Mi ovaj zemaljski život održavamo hranom i pićem, ali mi nismo samo tijelo i čovjek nije samo zemaljski putnik, on je stanovnik neba i treba se hraniti vječnim stvarnostima da bi bio vrijedan i da bi mogao živjeti u Bogu“, ustvrdio je biskup te dodao kako je tu vjeru živio pokojni fra Kruno koji je svaki dan uzimao kruh i vino i govorio Isusove riječi: „Ovo je tijelo moje, ovo je krv moja“ te kako tim nebeskim kruhom i vječnim životom nije hranio samo sebe, već i sve svoje vjernike bez obzira gdje se nalazio.

Nakon popričesne molitve od pokojnika se oprostio i fra Robert istaknuvši kako je fra Kruno bio istinski mudar i brižan te kako je svojom duhovnošću svakodnevnicu u njihovom bratstvu činio istinski lijepom. Na groblju od pokojnika se oprostio i fra fra Venancije Mihaljević koji je detaljno prikazao životni put pokojnika.

 

Pin It on Pinterest