Svoj prvi pastoralni pohod župama Ivanićgradskog dekanata biskup Vlado Košić započeo je posjetom župi sv. Petra apostola u Ivanić-Grad u četvrtak, 19. i u nedjelju 22. rujna. U četvrtak je, u pratnji župnika Branimira Koretića, biskup posjetio: Osnovnu školu Đuro Deželić, Srednju školu Ivan Švear, Dječji vrtić Suncokret, Lječilište Naftalan, udomiteljsku obitelj Glavaš (Dom Pro vita), te razgovarao sa sestrama Kćeri Milosrđa s. Bogdanom, s. Leticijom i s. Darijom, koje rade u župi, a susreo se i s njihovom generalnom poglavaricom s. Kristinom koja je boravila u posjetu svojim sestrama, u čijoj je pratnji bila s. Mirjam. Najzanimljiviji je bio osobni razgovor s vjernicima, kojih je bilo oko pedeset o novim planovima, o duhu koji je došao u župu s novim župnikom prije dvije godine, te kako će i formalno biti  ustanovljena vijeća – Župno pastoralno vijeće, Župno ekonomsko vijeće i Župni Caritas – što će uslijediti ove godine.  Biskup je svoj pohod završio slavljem svete mise u nedjelju 22. rujna, na kojoj se okupio velik broj vjernika. Nakon svečanog ulaza i molitve za biskupa i biskupiju uslijedio je pozdrav dr. Mile Marinčića. U homiliji biskup je zahvalio svima na ljubaznom gostoprimstvu i izrazio svoju radost što je ovo živa i lijepa župa, posebno da ga veseli što broj djece polako raste, a ne pada! Tomu je bila konkretna potvrda i krštenje dvoje djece, dva Filipa, koja je biskup na toj misi krstio. Budući da su to bila prva djeca, biskup je zaželio da dođe i krsti im i peto dijete. Razmatrajući o Riječi Božjoj propovjednik je rekao da je poruka ove nedjelje kako trebamo upravljati povjerenim nam dobrima na ovom svijetu da bismo zavrijedili ući u vječni život. Prorok Amos opominje da je za to potrebna društvena pravednost jer naš odnos prema najslabijima test je naše vjernosti Bogu. Sv. Pavao pak potiče sve na molitvu za ljude na vlasti da bismo provodili miran i spokojan život. To on kaže kada već rimski carevi progone kršćane. Tim više je potrebno moliti za ljude na vlasti, da se promijene i vrše volju Božju jer o njima ovisi život mnogih ljudi. Isusova prispodoba o nepoštenom upravitelju ne hvali nepoštenje nego želi reći da smo svi pozvani svojim životima, svojim tijelom, imovinom, službom koju vršimo i darovima koje smo primili, tako upravljati da od ovog propadljivog i materijalnog svijeta koji nam je dan steknemo neprolazno kraljevstvo.