Razorni potres koji je krajem prosinca prošle godine pogodio Banovinu srušio je i svetište Majke Naših Stradanja u Gori te teško oštetio župnu kuću koja će se trebati srušiti. Upravo se ova župa, našla u samom epicentru razornog potresa te u njoj gotovo i nema kuće koja nije stradala.

Tako je i rektor svetišta i župnik preč. Paško Glasnović u svojoj 71. godini života ostao bez ičega, ipak kako ističe nije ostao bez svoje žive Crkve. Zbog te teške situacije u kojoj se našao, k tome i narušena zdravlja vlč. Paško je privremeni smještaj našao kod brata u Zagrebu, a zatim se ubrzo smjestio kod vlč. Ivana Grbešića u Sisku odakle mu je bilo lakše komunicirati s vjernicima. Nakon što je dobio stambeni modul Hrvatskog Caritasa vratio se u Goru kako bi bio sa župljanima i nastajao pomoći svima u potrebi, ali i imati redovni pastoral. Tako mu sada tih nekoliko kvadrata služi i kao župni ured, dnevni borak i spavaona. Uz pomoć, kako kaže dobrih ljudi, uspio je i nekadašnju nadstrešnicu ispred dvorišnih zgrada zatvoriti pvc oblogom kako bi tamo svakodnevno mogao imati mise.

Vođen svojim mladomisničkim geslom „On treba da raste, a ja da se umanjujem” u svojih 45. godina svećeništva kaže da je oduvijek dijelio sudbinu svoga naroda i kako vjeruje da će Bog providjeti da će doći bolji dani, te zato nastoji i dalje raditi na svim područjima.

U ponedjeljak, 8. veljače župnika je posjetio i sisački biskup Vlado Košić sa suradnicima ohrabrivši ga u daljnjem pastoralnom radu.

Osim vlč. Paška u stambenom modulu trenutno živi i župnik iz Bućice vlč. Vedran Pejak-Pašić koji zbog teško oštećene župne kuće nedjeljne mise sa svojim vjernicima ima na župnom dvorištu.