Još jedan okrugli stol u sklopu projekta „Razvoj usluge psihosocijalne podrške i poludnevnog boravka u Caritasu Sisačke biskupije“, održan je u utorak, 9. svibnja u Velikom Kaptolu u Sisku. Ovoga puta tema je bila „Izvaninstitucijske socijalne usluge – nove prilike i mogućnosti; pravo na život u zajednici“, a sudjelovali su Alenka Ljubešić, pročelnica UO za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje SMŽ, Ivana Ivša iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Sisak, Mia Pavičić Bogeljić, regionalni koordinator SMŽ i Sven Dorotić iz LAG-a Zrinska Gora.
Od ostalnih sudionika nazočili su i predstavnici Društva Doro, Udruge slijepih Sisačko-moslavačke županije, Matica Hrvatske Petrinja, Uruge Betlehem Sisak, UOSI Sisačko-moslavačke županije, Sisačke biskupije, Udruge osoba s tjelesnim invaliditetom Grada Siska te stručni radnici Caritasa Sisačke biskupije. Okupljeni sudionici predstavnici su organizacija civilnog društva koje imaju iskustvo u pružanju izvaninstitucijskih socijalnih usluga, projekata financiranih iz EU fondova općenito ili imaju iskustvo u radu s odraslim osobama s invaliditetom te starijim i nemoćnim osobama.
Sama tema rasprave bila je usmjerena na nove prilike i mogućnosti te pravo na život u zajednici osoba u potrebi s naglaskom na odrasle osobe s invaliditetom i starije i nemoćne osobe.
Pri razradi tema i diskusiji, predstavljeni su svi mogući modeli financiranja socijalnih usluga iz EU fondova te je zaključak kako ih nema dovoljno a sudionici okruglog stola složili su se s zaključkom da je još uvijek prisutna velika potreba za dodatnim izvaninstitucijskim uslugama u društvu kao podrška procesu deinstitucionalizacije te da je dostupnost tih usluga ograničena i nažalost ovisna o financiranju iz EU fondova. Veliki naglasak stavljen je na nepostojanje infrastrukture pružatelja socijalnih usluga izvan sustava te je i time ograničeno kvalitetnije pružanje socijalnih usluga. Zaključak je da nema dostupnih sredstava u najavi za financiranje i izgradnju infrastrukture te su Organizacije civilnog društva koje su zapravo najveći nositelj pružanja izvaninstitucijskih usluga, ostavljeni bez kontinuiranog modela financiranja, a oni koji će na kraju biti oštećeni i uskraćeni su krajnji korisnici, odnosno ugrožene ciljane skupine društva. Svi sudionici istaknuli su da je glavni problem kontinuiranog provođenja i pružanja socijalnih usluga nedostatak financijskih sredstava. S obzirom da državna politika ne podržava takve projekte i usluge, u financijskom i infrastrukturnom smislu, projekti i usluge provode se isključivo sredstvima iz EU fondova koja su ograničena vremenskim trajanjem te ih je u novom programskom razdoblju vrlo malo.
