Predavanje „Ustaška zmija i partizanski mungos. Mit o modernim ustašama i potrebi aktualizacije antifašizma“ održao je, u srijedu 11. svibnja u 19.30 sati u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu mag. phil. Ivan Sklizović.

Na početku Sklizović je istaknuo kako ovim izlaganjem ne želi negirati, opravdavati pa čak ni minorizirati zločine počinjene od strane ustaša ili samoga režima NDH te kako isto tako ne poriče, u novije vrijeme, postojanje izdvojenih incidenata koji su nastali kao posljedica nacionalne, rasne, vjerske ili političke nesnošljivosti, već želi upozoriti kako priča o modernim ustašama dolazi s političke ljevice. „Počevši od težnje bivšeg predsjednika Ive Josipovića da ‘mapu Hrvatske potpuno zacrveni’ te njegove tvrdnje da ‘ustaška guja još uvijek gmiže’, u Lijepoj Našoj nastajao je, i još uvijek je u stvaranju, suvremeni mit o aktualnosti ustaških snaga te o potrebi snažne antifašističke borbe i propagande. Kao i svaki drugi mit, ovaj se također temelji na slikovitom prikazu stvarnosti, koji u svojoj biti, doduše, ima stvarne osobe ili događaje, no navedeno se treba snažno obujmiti ovojnicom izmišljotina koje, pak, treba konstantno ponavljati, kako bi nadvladale činjenično stanje. Isti predsjednik niti jednom svoje obraćanje javnosti nije počinjao s ‘Hrvatice i Hrvati’, čak niti s ‘državljanke i državljani’, već s ‘građanke i građani’. Jasno je zašto je izbjegavao prvu inačicu pozdrava; isticanje nacije podupire nacionalizam, što dovodi do ‘desničarstva’, a to pak daje ‘vjetar u leđa’ rastućem ‘neoustaštvu’, logika je gospodina Josipovića i njegovih sličnomišljenika. Zašto je izbjegavao drugu inačicu oslovljavanja, nije u potpunosti jasno. Tim više, što bi profesor Josipović, kao pravnik, trebao poznavati naš Ustav, u kojemu jasno piše da su ‘stanovnici Republike Hrvatske državljanke i državljani“, rekao je predavač te je u nastavku podsjetio na bivšeg ministra Željka Jovanovića koji je 2012. godine maknuo je kvačicu sa slova „Š“ u nazivu MZOŠ, te je samovoljno otpustio ravnatelja jedne zagrebačke škole zbog isticanja plakata s fotografijama generala Gotovine i Markača jer i to podupire „rastući nacionalizam, i to onaj najopasnije vrste“.

Sklizović je ustvrdio i kako se bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović još i više trudio oko ovoga mita. „Činio je sve što je u njegovoj moći kako bi slomio moć ‘snažne neoustaške horde’. Između ostaloga, zabranio je političke govore u Vukovaru, kao i svim mjestima posebno pijeteta, ali to ga nije sprečavalo da iste političke govore drži u Jasenovcu. Predložio je Hrvatskom saboru ukidanje političkog pokroviteljstva nad Bleiburgom te u svrhu poticanja ‘bratstva i jedinstva’, političke govore je počinjao s ‘drugovi i drugarice’, a završavao ih pozdravom ‘smrt fašizmu – sloboda narodu’. Kraj svoga mandata i početak političke kampanje označio je jasnom porukom ‘ili mi ili oni’, a kada su pobijedili ‘oni’, obećao je novom sazivu Sabora, Vladi i cjelokupnoj javnosti da će ‘svima prirediti pakao’ jer ne želi popustiti pred ‘ustaškom Vladom’. Svoje obećanje ispunio je napadajući i diskreditirajući jednog po jednog ministra, a najveći „trn u oku“ mu je izbor dr. Hasanbegovića za ministra kulture. Njega se optužuje za ‘povijesni revizionizam’, ‘promicanje ustaštva’, ‘isticanje ustaškog obilježja’ i ‘negiranje antifašizma’. Također, saborski zastupnik Nenad Stazić odgovorno tvrdi da se ministar Hasanbegović nikada nije ogradio od ustaškog režima i NDH. Dakako, ništa od prethodno navedenog nije točno“.

Podsjetivši i na brojne druge primjere Sklizović je upozorio da kako bi se ovaj mit aktualizirao, bili su potrebni neki neologizmi, koji će cijelu priču učiniti specifičnom i prepoznatljivom. „Tako smo uz ‘neoustaše’, ‘klerofašiste’ i ‘katolitalibane’ dobili i ‘ustašofile’, ‘ustašoide’ i ‘fašistoide’, a u zadnje vrijeme narod je, zahvaljujući gospodinu Beškeru, podijeljen na ‘beiburgovce’ i ‘jasenovce’. Koja je uopće potreba za ovim suvremenim mitom o modernim ustašama? Jednostavno! Pripadnici tzv. lijeve opcije postavili su sebe na branik antifašizma te stvaranjem mita i propagande daju sebi politički legitimitet, nadajući se da će ih to vratiti na vlast“, zaključio je predavač.