Je li radna nedjelja put prema potrošačkom društvu? Ili poziv za buđenje autentične solidarnosti koja vidi radnike s one strane konzumerističke reklame? Ovim pitanjima možemo opisati tribinu u sklopu Inicijative za slobodnu nedjelju, a u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve održanu na Međunarodni dan slobodne nedjelje 3. ožujka u Dvorani bl. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Nakon pozdravnih riječi voditeljice Ureda Valentine Kanić, okupljenima se obratio i sisački biskup, mons. dr. Vlado Košić, pozvavši ih na obilježavanje Međunarodnog dana slobodne nedjelje i održavanja aktualnosti ove teme u javnom diskursu, podsjetivši pri tome na ljepotu, sadržaj i simboliku hrvatskog naziva ne-djelje, koji drugi jezici nemaju.

U nastavku je voditeljica Ureda obrazložila da je razlog održavanja tribine u nedjelju 3. ožujka jer je taj dan odabran za promociju vraćanja dostojanstva nedjelje na međunarodnoj razini, kao protuteža suvremenim nastojanjima ograničavanja zabrane rada nedjeljom i pretvaranje nedjelje u obični (radni) dan u tjednu. Kao drugi razlog održavanja tribine jesu razgovori s ispitanicima provedeni tijekom istraživanja, koji su donijeli moralnu obvezu da se ono što su oni rekli ne zadrži u znanstvenim raspravama nego proširi među ljudima, da se svi barem donekle upoznaju s time što za njih znači radna nedjelja. Istraživanje „Rad nedjeljom i kvaliteta života“ provedeno je u četiri najveća hrvatska grada, sa 38 ispitanika, kroz 5 fokus –grupa i interdisciplinarnog je karaktera. Cilj istraživanja je bilo vidjeti  kako se radi nedjeljom, kako se taj rad kompenzira i kako se rad nedjeljom odražava na kvalitetu života samih pogođenih i njihovih obitelji. Analizu rezultata iznosili su asistenti s Hrvatskog katoličkog sveučilišta koji sudjeluju na opisnom projektu te su proveli to istraživanje i analizirali rezultate. Tako je Damir Mravunac,  mag. soc. govorio o kulturnom i povijesnom značenju nedjelje. Židovska subota bila je socijalno-etička ustanova i ujedno dan bogoštovlja. Te dvije komponente ugradili su u svoje razumijevanje nedjelje kršćani, razumijevajući nedjelju danom zajedništva, radosti i odmora. Moderno društvo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, nakon razdoblja upitnosti nedjelje, ponovno je prepoznalo važnost odmora za radnike te se nedjelja regulirala zakonodavstvom zapadnih zemalja. Izlagač se ukratko osvrnuo i na medijsko izvještavanje o zagovaranju Crkve za slobodu nedjelje. Same rezultate istraživanja ukratko je predstavila Lana Bogner, mag. psihologije. Navela je da rezultati istraživanja pokazuju da se, prema riječima samih sudionika, uz rad nedjeljom, veže i prekovremeni rad, što značajno utječe na obiteljsku dobrobit. Sudionici se osjećaju preopterećenima poslom, a osim toga brojni poslodavci ne poštuju, ne samo radnička, već i temeljna ljudska prava, pa ima slučajeva gdje blagajnice tijekom svoje smjene, koja u prosjeku traje 7 sati, ne smiju otići niti obaviti nuždu. Osim toga, rad nedjeljom sudionicima uglavnom oduzima mogućnost da to vrijeme kvalitetno provedu sa svojom obitelji i prijateljima, jer su vikendi, a posebno nedjelja, uglavnom rezervirani za druženja s dragim ljudima, zbog čega se često osjećaju isključeni iz obiteljskog života ili pak na samoj margini društva. Uz to, nerijetko se pitaju i zašto toliko rade, jer većinom rad nedjeljom nije značajno kompenziran, a čak i kad je, tijekom razgovora sa sudionicima često se čula rečenica: ‘Nema tih novaca koji bi mogli nadoknaditi radnu nedjelju!’, što govori u prilog tome kakav značaj za njih nedjelja ima. Objasnila je i da se opterećenost i problemi s posla prenose i na bračne  i obiteljske odnose što ugrožava kvalitetu braka. Ivana Brstilo, mag. soc. govorila je o obilježjima potrošačkog društva i upozorila na činjenicu da se različitim akcijama trgovina (npr. „shopping-night“) zapravo konstruira i potiče potrošački mentalitet. Istaknula je da smo svi sve više zahvaćeni potrošačkom logikom koji promovira slobodu izbora, slavi kupovnu moć i iskustvo konzumiranja te da rad nedjeljom vlasnicima trgovinama zapravo ne donosi (veliku) dobit jer su troškovi (rasvjeta, radnici i dr.) veći od prihoda tzv. „šetača“ s praznim košaricama ili kupovine 1 kruha. Napomenula je da je kontrola rada nedjeljom nedostatna i neefektivna te problem da sve više trgovaca izlazi iz sindikata u strahu za očuvanjem posla. „Ljudi su postali ‘prekomotni’, navode ispitanici“, kao i da se oni osjećaju kao „poluistrošeni“ ljudi, robovi posla kojima suosjećanje kupaca nedjeljom ne djeluje kao podrška jer upravo zbog njih oni i rade nedjeljom.“ U završnom dijelu je Valentina Kanić, mag. rel. ped. i kat. dala pregled desetogodišnje društvene borbe za slobodnu nedjelju u Hrvatskoj u kojoj su glavni akteri Crkva i sindikati s jedne strane, vlasnici trgovina s druge i država kao ravnotežni kotačić. Odluke Ustavnog suda RH iz 2004. i 2009. god. vezane uz rad nedjeljom usporedila je s odlukama Njemačkog i Austrijskog ustavnog suda koje čovjeka i opće dobro stavljaju ispred poduzetničkih interesa. Upozorila je na preporuke ispitanika da se nastavi borba za slobodnu nedjelju, što oni očekuju od Crkve koja je do sada i bila njihov najglasniji glas u javnosti te da se u javnosti ovo pitanje u zadnje vrijeme jako zanemarilo što pred sve vjernike i ljude dobre volje stavlja obvezu ponovnih aktivnosti. Sudionicima su podijeljeni upitnici da izraze svoje mišljenje o nedjelji i Inicijativi za slobodnu nedjelju. Odgovorili su pokazali da su gotovo svi za jaču borbu, jači glas Crkve po ovome pitanju, održavanje većeg broja ovakvih tribina po raznim mjestima, osnivanje udruge za slobodnu nedjelju te jaču ujedinjenost samih trgovaca i njihovu sindikalnu aktivnost. Prisutnima su podijeljeni sažeci rezultata istraživanja kako bi se sami suočili s dobivenim podatcima i teškoćama ispitanika. O daljnjim planovima se kratko konzultiralo i s gosp. Darkom Idžakovićem,  povjerenikom Saveza samostalnih sindikata RH u Teritorijalnom uredu sisačko – moslavačke županije.