Sjednica Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog pod predsjedanjem biskupa sisačkog mons. Vlade Košića održana je 11. prosinca u prostorijama HBK, Ksaverska cesta 12a, u Zagrebu. Članovi su razmatrali stanje u pogledu ekumenizma i međureligijskog dijaloga kod nas i u svijetu. Izrazili su zadovoljstvo dosljednom ekumenskom i dijaloškom otvorenošću i zauzetošću Pape Franje, koja potiče sve članove Crkve na otvorenost prema drugim kršćanima s kojima su katolici u jedinstvu središnjih sadržaja vjere. U tom koncilskom duhu pape Franje Vijeće pozdravlja svako ostvarivanje konkretnih oblika zajedništva među Crkvama, koji su primjereni sadašnjem stupnju jedinstva vjere, prvenstveno zajedničku interkonfesionalnu molitvu i zajednički rad s Biblijom.
Najavljena je i predstojeća svjetska Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja se od samog početka 1908. godine u većini zemalja pa tako i kod nas najčešće održava od 18. do 25. siječnja svake godine. Ove godine su molitve tijekom osmine nadahnute glavnim biblijskim geslom “Zar je Krist razdijeljen” (1 Kor 1, 1-17). Kao i ranijih godina, Vijeće je i ove godine pripravilo poseban molitveni priručnik za Osminu. On se redovito dostavlja župama i drugim primateljima, a priređuju ga zajednički Papinsko Vijeće za jedinstvo kršćana i Ekumensko Vijeće Crkava, da bi u svim našim sredinama, multikonfesionalnim i konfesionalno homogenim, bilo moguće moliti za jedinstvo nadahnjujući se zajedničkim biblijskim i duhovnim poticajima.
U pogledu upita, molbi, pa i pritužbi koje s različitih strana dolaze Predsjedniku, Tajniku i pojedinim članovima Vijeća, s obzirom na javno predstavljanje drugih kršćanskih Crkava na organiziranim molitvenim susretima u katoličkim bogoslužnim prostorima tijekom Osmine i inače, Vijeće ponovno podsjeća da ono nije nadležno odlučivati o tome, budući da “Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu” Papinskog Vijeća za promicanje jedinstva kršćana to povjerava nadležnosti svakog pojedinog mjesnog biskupa (bilo neposredno bilo posredno preko biskupijskog povjerenika ili povjerenstva za ekumenizam): “Narav ekumenskog djelovanja na nekom određenom području uvijek će biti podložna utjecaju posebnog značaja mjesnih ekumenskih prilika. Izbor prikladnog ekumenskog zauzimanja spada ponajprije na biskupa, koji treba voditi računa o specifičnim odgovornostima i zahtjevima koji su tipični za njegovu dijecezu” (br. 31); “Svaki slučaj ima svoju dinamiku i svoje osobite mogućnosti” (br. 33); “Značajke ekumenskog nastojanja redovito ovise o mjesnim prilikama” (br. 34); “…Upravo je zbog toga potrebno apostolsko služenje biskupa osobito na području ekumenskog djelovanja… Oni trebaju poticati ozbiljne inicijative i jamčiti da se one ostvaruju u skladu s katoličkim načelima ekumenizma. Trebaju vratiti povjerenje onima koji su možda obeshrabreni poteškoćama i umjeriti nerazboritu velikodušnost onih kojima nisu pravo poznate stvarne poteškoće na putu ponovnog uspostavljanja jedinstva” (br. 30).
Ako u pojedinim slučajevima pastoralna razboritost i odgovornost u nekoj sredini, eventualno umjesto javnog i formalnog predstavljanja neke Crkve na zajedničkom molitvenom susretu u katoličkom bogoslužnom prostoru, kao primjereno nađe neko drugo rješenje, Vijeće savjetuje da se u duhu dijaloga ljubavi nastoji razumjeti razloge onoga drugoga i uvažiti specifičnosti svake pojedine mjesne sredine i njene interkonfesionalne situacije, kako sveta i plemenita stvar molitve za jedinstvo kršćana i sama ne bi postala povodom sporenja i podjela te uzrokom sablazni naroda Božjega i našega hrvatskoga društva, toliko potrebnoga sloge i zajedničkih napora. Naposljetku Vijeće izražava uvjerenje da je svaka molitva za jedinstvo kršćana, pa i ona osobna, koja možda neće biti upućena na samim interkonfesionalnim javnim molitvenim susretima, Bogu također draga i ima svoju neupitnu vrijednost.
(IKA)
