Prvi Svećenički dan Sisačke biskupije u novoj godini održan je u četvrtak 4. veljače u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu, pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića. Gost predavač bio je prof. dr. sc. Anton Tamarut s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a održao je predavanje na temu „Godina Božjeg milosrđa i sakrament pomirenja“.

Govoreći o Godini Božjeg milosrđa prof. Tamarut je istaknuo kako je njeno geslo „Milosrdni kao Otac“ zapravo poziv svima nama da bismo bili što sličniji, upravo u toj osnovnoj i glavnoj kvaliteti, nebeskom Ocu, a s ciljem da nam nadolazeće godine doista budu prožete milosrđem. „To je osebujna ljubav koja je vlastita Bogu, a budući da smo mi bogoliki ne preostaje nam ništa drugo nego se sve više suobličavati nebeskom Ocu koji je svoje lice milosrđa pokazao prije svega u Kristu. Pozvani smo ove Godine da ponovno otkrijemo radost te Božje nježnosti. Uz milosrđe, ova riječ nježnost vrlo je čest ako ne i najčešći atribut u govorima i pisanju pape Franje. Otkrivati milosrđe, prije svega na sebi, na to smo svi pozvani, jer samo tako možemo biti vjerodostojni u navještenju milosrđa, ako to milosrđe i propovijedamo. Inače i na drugim područjima svoga života možemo uvjerljivo samo navješćivati ono u što samo sami uvjereni“ rekao je predavač.

U nastavku predavač je progovorio i o simbolici ove jubilarne Svete godine milosrđa. „Znamo da je ova godina započela na Bezgrješno zbog toga što se tada slavila pedeseta godišnjica od svečanog zatvaranja Drugog vatikanskog koncila, a ona traje sve do svetkovine Krista Kralja, 20. studenoga ove godine. U Bezgrješnom začeću, u toj Marijinoj povlastici, iskazano je silno Božje milosrđe i to ne toliko prema Mariji koliko prema onima kojima će ona biti nova Eva, majka novoga života i početak novoga svijeta. Kraj ove godine, na Krista Kralja, također je simboličan jer mi svi dobro znamo što znači u kristovskom žargonu kraljevati, to je služiti. Upravo je milosrđe najtipičniji i najvlastitiji oblik Božje ljubavi koja se poistovjećuje s tim posluživanjem. Bog koji nas poslužuje, koji nas ljubi, sebe je učinio poslužiteljem i na taj način preokrenuo kriterije naših promišljanja nekog našeg sustava vrijednosti, nagovijestivši Kraljevstvo Božje“, rekao je prof. Tamarut.

Govoreći o sakramentu pomirenja predavač je istaknuo kako su svi svećenici zapravo službenici pomirenja te kako je važno znati da inicijativa pomirenja dolazi od Boga. „On je taj koji nam nudi pomirenje. On sam pomiruje i sam je pomirenje i mir. Bog uspostavlja s nama blizinu i zajedništvo, pomiruje nas s našim bližnjima, pomiruje nas s nama samima i sprijateljuje sa stvorenim svijetom. Dva glavna grijeha znate da su oholost i škrtost i obadva se vrte oko teologije dara. Oholica ne želi od nikoga ništa primiti, ne želi nikakvu naklonost ni pažnju, a škrtac neće nikome to ni dati. Mi se trebamo dati od Boga zamilovati. Povezanost teološke i socijalne razine upravo nastaje kroz sakrament pomirenja i treba znati da se pomirenje susreće unutar Crkve, a ne izvan nje. Grijeh je društvena stvarnost, a ljepota pomirenja je upućenost na drugoga“, rekao je prof. Tamarut te dodao kako sakrament pomirenja djeluje kao „sud“ ukoliko suočava pokornika s istinom njegova života. „To se suočavanje događa kroz ispovijed gdje se grijeh iskazuje riječima, a sve kako bi se prema njemu zauzela distanca. U njemu je sam optuženi i tužitelj, stoga se uloga svećenika ne može usporediti s ulogom suca. On ne potvrđuje istinu ili laž optužbe, nego se oslanja na ispovijed pokornika. Svećenik ima ovlast podijeliti ili uskratiti odrješenje te na taj način može pomoći pokorniku da svoju situaciju i svoje uvjerenje suoči s Božjim zapovijedima. Sakrament pokore ne smjera na pravednost, nego na ozdravljenje i na spasenje koje udjeljuje Božja milost. Cilj i nije pravedna kazna ili oslobađanje zbog dokazane nevinosti, nego oslobođenje od grijeha usprkos ‘dokazanom’ grijehu i zbog toga govorimo o sudu milosti i milosrđa. Taj naš grijeh nije minimaliziran, nego je realno imenovan grijehom, zbog toga ‘sud’, ali nadvladan je Božjom milošću koja zahvaća pokornika u procesu pomirenja i zato ‘sud’ milosti i milosrđa“, zaključio je predavač.

U drugom dijelu susreta biskup Košić je izvijestio o nadolazećim događajima u Biskupiji, istaknuvši Molitveni doručak Sisačke biskupije koji će se održati u subotu 6. veljače, Stepinčevo u Kutinskoj Slatini u nedjelju 7. veljače i Stepinčevo u Budaševu u srijedu 10. veljače. Biskup je sa svećenicima dogovorio termine hodočašća u biskupijska svetišta. Tako će se hodočašće Biskupije u svetište Majke naših stradanja u Gori održati 24. rujna, a hodočašće u svetište Majke milosrđa u Kloštar Ivanić 22. listopada.

Svoje planove i aktivnosti predstavili su i povjerenici i voditelji pojedinih Biskupijskih ureda. Povjerenik za pastoral mladih vlč. Mate Malekinušić predstavio je ovogodišnje susrete krizmanika s biskupom, a povjerenik za duhovna zvanja vlč. Ivan Grbešić progovorio je o uspješnosti programa „Vikend u sjemeništu“ kao i novim terminima susreta ministranata u Lasinji i Gori. Povjerenik za hrvatski martirologij dr. sc. Mile Marinčić izvijestio je o tijeku istraživanja žrtava u pojedinim dekanatima te naporima koji se ulažu da se krene s obilježavanjem lokacija masovnih grobnica, a povjerenik za pastoral bolesnih i starijih vlč. Saša Jozić predstavio je obilježavanje Dana bolesnika u bolnicama na području Biskupije. Koordinator župnih Caritasa đakon Željko Kovačević progovorio je o mogućnosti uključivanja župa u projekte Europskog katoličkog seoskog pokreta. Na kraju povjerenik za crkvene pokrete, zajednice i udruge vlč. Krešimir Bulić izvijestio je o inicijativi koja je započela u njegovoj župi, a to je post i molitva tijekom korizme s nakanom za Domovinu. Tu je inicijativu svima preporučio biskup koji je najavio da će se sljedeći Svećenički dan održati u četvrtak 3. ožujka, a gost predavač bit će s. Nela Gašpar.